Udruga Sunce obilježila je ovog tjedna, potpisivanjem ugovora s osobnim asistentima, obilježila velikih 20 godina pružanja usluge osobne asistencije. Ne samo da se radi o dugom periodu i kontinuitetu u pružanju ove socijalne usluge, nego i velikom broju korisnika. Naime, Udruga Sunce je jedina udruga na Makarskom primorju koja pruža ovakve usluge, a u prošloj godini bilo je ukupno 55 rješenja.
Od toga 7 korisnika ima pravo na 3 sata asistencije, 30 korisnika odobreno je 4 sata asistencije, 16 korisnika ima 8 sati asistencije i samo dva korisnika imaju po 16 sati asistencije dnevno. Najveći broj korisnika je u Makarskoj, njih 31, u Podgori 7, u Brelima 6, u Tučepima 3, u Drveniku i Vrgorcu dva, te jedan u Gradcu. Najmlađi korisnik ima 22, a najstariji 97 godina.
U svemu ovome iznimno je pozitivno, što je istaknula Olivia Prodan Ravlić iz Udruge Sunce, da potpisnice ugovora potvrđuju kako nije “u šoldima sve”. Naime, iako su satnice za određene poslove u turizmu procijenjene i na 20 eura, one odabiru dosta manje plaće i poslove zahtjevnije kako fizički, tako i emocionalno. Pokazatelj je to potrebe da se doprinese zajednici, o čemu su posvjedočile i same asistentice.
Prodan Ravlić govorila je i o zakonskim promjenama koje su ohrabrujuće za potencijalne nove korisnike, ali i neke postojeće. Ustavni sud je, naime, donio presudu koja je Hrvatsku konačno “ušla u Europu” po pitanju pružanja usluge osobne asistencije. Kao prvo, maloljetne osobe ubuduće će imati pravo na osobnu asistenciju, a prije su – neustavno – bili isključeni.
Ako korisnik ove usluge koristi pomoć u kući, ili ima status roditelja njegovatelja, to ga više neće priječiti u korištenju usluge osobne asistencije. Prije nije bilo tako – ako se koristila pomoć u kući, nije se mogla tražiti osobna asistencija. Ukinuta su i ograničenja broja sati osobne asistencije.
Još jedna važna stvar je da država ne smije prebacivati odgovornost na obitelji te obiteljska skrb ne može biti razlog za uskraćivanje prava. Iako roditelji u lokalnoj zajednici i dalje nastoje samostalno brinuti o djetetu, činjenica je da im zakon sada omogućuje pravo na osobnog asistenta.
– Ovo je empatičan posao. Svi znamo da radnika nema i da ih je teško naći i u profitabilnijim granana, no mi i dalje nalazimo radnike, i to vrlo kvalitetne i predane. Na tome smo zaista zahvalni. Hvala vam na radu i trudu svih ovih godina, poručila je Prodan Ravlić pozvavši i ostale zainteresirane da se pridruže.
Prilikom potpisivanja ugovora uručen je i poklon Jagodi Topić, osobnoj asistentici koja je zaposlena u Udruzi Sunce pet godina na osam sati. Riječ je o najtežem obliku asistencije, budući se radi o mladom čovjeku koji je već 20 godina u budnoj komi.
Jagoda Topić ima 64 godine i sprema se za mirovinu, no u Udruzi Sunce vjeruju da će i dalje nastaviti raditi.
– Osobni sam asistent već 20 godina istom dečku koji je postao moje treće dijete. Posljednjih pet godina zaposlena sam u Udruzi Sunce i ovo je obostrana korist, kako roditeljima, tako i meni. Radi se o teškom slučaju, budući je on sa 17 godina stradao u prometnoj nesreći i od tada je u budnoj komi. U početku je bilo straha i stresa, a u početku me držala i nada da će se probuditi. Nada je ostala, ali naviknete se na teške trenutke i lakše prolazite kroz sve to.
– Mene uz njega veže nemila ljubav i iako je bilo trenutaka kad bih pomislila da ne mogu više, zadržala me upravo ta ljubav. Ovo čovjek može raditi jedino sa srcem, jer drugog nema, rekla nam je Jagoda Topić dodajući kako su njenom korisniku roditelji omogućili sve što god može olakšati njegovo stanje, od posebne hrane do fizioterapije.
Aida Humčaković Vuković također dugo radi u Udruzi Sunce, a prije toga radila je i u Splitu s najtežim pacijentima. Iako je završila administrativno-upravnu školu, nikad nije radila u struci nego uglavnom u hotelima na pomoćnim poslovima.
U Udruzi Sunce je osam godina i kazat će kako je upravo to ono što ju najviše ispunjava.
– Ovdje sam našla ono što sam uvijek željela raditi – pomagati ljudima. To me iskreno veseli. Imam iskustvo, imam strpljenja i ljubavi, jer da nema ljubavi, ne bih to mogla raditi. Naučila sam odvajati posao od doma, a iako bude teških dana, po prirodi sam vesela osoba i uvijek se vodim onom da je sutra novi dan, kazuje Aida koja je zaposlena kod pacijenta koji je oduzet od vrata i kojemu je potrebna 24-satna skrb.
– On ima pravo na dva asistenta i s nestrpljenjem čeka trećeg asistenta. Ja sam impresionirana njegovom osobnošću. Jako je inteligentan, radi, ima svoju firmu i jako je veseo. Mene bude stid ako mi se nešto doma ne da napraviti. Uvijek s veseljem dolazim na posao, ali ako nemate empatiju, ne možete ovo raditi. Vi morate živjeti s tom osobom, osjetiti što joj treba, nasmijati je kad je tužna, pokušati joj uljepšati dan i ako ne izlazi vani, pričati kako je vani da ostane uključena, ispričala nam je Aida.
Ivona Ćirak/ foto O.Franić
