Iako će neki reći da neprijavljeni gosti dovode do krivog zaključka da je turistička sezona tek na 76 posto od preklanjske, jer infrastruktura u gradu puca po šavovima, brojke ipak ne idu tome u prilog. EVisitor i statistika možda mogu biti varljivi, ali rezolutno poručuju da unatoč ohrabrujućem usponu prema nekadašnjim turističkim vrhuncima brojke i dalje nisu na razini onih starih.
O čemu se radi? Parkirališta su dupkom puna, reklo bi se i privatni smještaj, no u hotelima se i dalje u nekim terminima može naći mjesta. Sve to govori u prilog onome što se i očekivalo u kontekstu pandemije – bit ćemo gotovo pa isključivo auto destinacija. Zbog toga su parkirališta popunjena, i zbog toga se u hotelima, tradicionalno naslonjenim na velike putničke agencije odnosno avio transfere, još uvijek može naći mjesta.
Posljedično imamo značajan porast automobila u destinaciji kojima treba omogućiti prometovanje bez većih prometnih čepova, i parking. Nažalost, ova godina pokazala je da nismo u stanju ni jedno ni drugo, a kao dokaz imamo gotovo pa cjelodnevne gužve kroz grad i kronični manjak parkinga.
Međutim, o kolikom se povećanju radi? Možemo li na osnovu statistike barem pretpostaviti?
Brojke su tu neumoljive. 2019.godine imali smo u srpnju oko 160 tisuća gostiju koji dolaze s avio-tržišta. To su bilo švedsko, norveško i englesko tržište. Naime, kada pogledamo strukturu gostiju do 27.srpnja 2019.godine, stvari su jasne: najmanje četvrtina gostiju u destinaciju je dolazila avionom. Osim toga, jedan dio putovao je i autobusima, koji su sada kao sredstvo, a zbog epidemijskih mjera distance, autobuserima daleko manje isplativi. Možemo pretpostaviti da je oko trećina gostiju u normalnim godinama u destinaciju stizala ili avionom ili autobusom, a ostali automobilom.
Uostalom, evo što kažu brojke…
Prije dvije je godine ljestvica najbrojnijih emitivnih tržišta izgledala ovako: na prvom mjestu uvjerljivo Poljaci, kao i sada. I to s preko 100 tisuća noćenja. Na drugome susjedi iz BiH s nevjerojatnih 94 tisuće, a potom Nijemci sa skoro 70 tisuća.
Sada slijede tržišta čije goste danas trebamo tražiti svijećom. Norveška, uglavnom avio destinacija, sudjelovala je u turističkom kolaču s gotovo istim brojkama i udjelom kao Njemačka – preko 68 tisuća. Slijedi Švedska s visokih 67 tisuća.
I dodat ćemo goste iz Velike Britanije koji su bilježili preko 27 tisuća noćenja. Njih sada gotovo pa da i nema.
S obzirom da je ukupan broj noćenja u prvih 26 dana srpnja iznosio oko 740 tisuća, jasno je da teza o najmanje četvrtini avio gostiju stoji.
U tekućoj godini smo brojčano i dalje jaki, unatoč pandemiji, Makarsku rivijeru turisti tradicionalno vole; štos je samo u tome da su se omjeri promijenili.
Svih pet glavnih emitivnih tržišta danas, a slično je i kada govorimo i prvih deset, dolaze iz država u okruženju kojima smo dostupni kao auto destinacija. Uz Poljsku, BiH, Njemačku, Češku, tu su Mađarska i Ukrajina, koja doduše jest udaljena, ali gosti od tamo mahom dolaze osobnim automobilima. Slijede Slovačka i Slovenija.
Svi ti ljudi dolaze svojim automobilima i svi se susreću s istim problemom: gužvama i deficitom javnih parkirališta. Kontrast 2021.godine, godine u kojoj se susreo ogroman interes za našom destinacijom s mjerama i ograničenjima što ih nameće pandemija, ukazao je vrlo plastično na probleme s kojima se naš grad muči.
S obzirom da korona-kriza očito neće tek tako završiti, a domaći turizam unatoč zlogukim prorocima očito neće tek tako propasti naprosto jer smo preprivlačni kao destinacija, bilo bi dobro u skorije vrijeme rješavati probleme kroz prometnu studiju i izgradnju nekog gradskog parkirališta koji bi mogao “usisati” višak koji se uvijek javlja u špici špice.
Ivona Ćirak /foto O.F.
