Marino Srzić, djelatnik Gradske knjižnice Makarska, dobitnik ovogodišnje nagrade grada, zaslužene zbog očuvanja kulturne i pučke baštine, ujedno i autor kolumne Kamarin koju objavljujemo na našem portalu, ovog će petka u Gradskoj knjižnici predstaviti svoju novu knjigu pod nazivom “Čiji su ti mali”. Nakon dviju knjiga “Kavalaric” i “Škritorij i maškadur”, koje su izazvale veliki interes javnosti, Srzić ne odlaže pero, a njegova nova knjiga za temu ima rodove, plemena, te obitelji Makarske i i primorja.
– Genealogija i rodoslovlja su glavna okosnica knjige, ali na atipičan način. Ne zadržavam se samo na generalijama i godinama, nego je sve začinjeno i obiteljskim legendama, štorijama koje su se prenosile s koljena na koljeno. Uspio sam doći i do sad nepoznatih podataka o podrijetlima. Sadržaj je i tematski uokviren, pa tako priče o nositeljima prezimena smještam u neke okvire, poput; izumrla, stranog podrijetla, otočka, zabiokovska… Obrađujem kroz priču o rodovima i pripadnosti na socijalnoj ljestvici, zanatima, težacima, veleposjednicima, težacima, vojnicima, nezakonitim rodonačelnicima
takozbanih ‘mulačkih loza’…, kazuje Srzić.
Knjiga je podijeljena u pedesetak poglavlja. Dio se odnosi na prezimena čijih nositelja više nema, te njihovim eventualnim nasljednicima po drugim linijama. Obrađuju se i domaća prezimena čija obiteljska imena još nalazimo u prezimenoslovu grada.Rodoslovlje, samo naoko suhoparna materija, s preciznim i vjerodostojnim autorom poput Srzića koji uza sve to ima kreativan i lucidan pristup temama, može biti ne samo poučno, nego izuzetno zabavno, intrigantno i kuriozitetno.
– Jedna je cjelina posvećena izbornoj 2017. godini i obiteljskim vezama kandidata na tadašnjim izborima. Iz toga se dade dosta iščitati o njihovom javnom djelovanju. Kratak dio knjige posvetio sam i pričama o životinjama koji su bili dio svakodnevnice obiteljskog života. Nisam zaobišao ni odvratne pantagane i čimavice, kao ni plemenite pse i konje, te
naravno, najvažnije magarce, kazat će Srzić.
Odakle fascinacija genealogijom?
– Moja fascinacija rodoslovima potaknuta je od malih dana upravo onim pitanjem koje je postalo sada naslovom knjige ‘Čiji si ti mali’. Starčad je uvijek, iako je znala, postavljala to pitanje iz čistog običaja. Jako me to uzrujavalo, pa sam se zakleo da ću im, kad-tad,
naredati sve pretke od ‘stoljeća sedmog’. Nažalost u međuvremenu su partili, pa nisam uspio, ali evo to preko knjige objašnjavam njihovim nasljednicima. Govoreći o svojim precima govorim i o njihovima jer potičem iz starih razgranatih rodova s puno rodbinskih veza, tumači Marino.
Postupak prikupljanja građe za svoje priče bio je, veli naš sugovornik, raznolik. Interes koji prema rodoslovima njeguje od malena bio mu je dovoljan motiv da se snalazi na različite načine, a onda su došla nova vremena koja su kao mogućnost donijela i novu metodologiju. Doduše, malo prekasno jer do tada je Marino već odradio najveći dio posla…Usmena predaja, uz ustrajno “kopanje” po svim dostupnim izvorima, u tome je odigrala nezamjenjivu ulogu.
– Dok se nisam prije desetak godina uključio na poznatu web stranicu GENI, već sam prikupio brojne podatke po župnim uredima, matičnim knjigama, stanjima duša, otkako sam se priključio na GENI suradnju stvar je tehnički išla lakše. Ipak sam dotada prikupio većinu podataka. Veliki izvor su mi bili i stariji sugrađani; moj tata, Tone Srzić, sestre Jerinice, Ivna Torkar, Mirka Tavra, Zlatan Srzić i mnogi drugi. Od velike pomoći mi je bila i knjižica Cezara Pavišića s popisom stanovnika iz 19 stoljeća, kao i radovi prof. Pere Puharića, objašnjava poznati makarski knjižničar i kroničar.
Poznavajući neumornog Marina, nameće se logično pitanje: nakon što i treća knjiga ugleda svjetlo dana, sprema li se već nešto novo?
– Okosnica mi je uvijek nešto evidentirano službeno, primjerice; molbe, tužbe, žalbe, priznanja očinstva i slično. U prilici sam koristiti materijal dvaju starih makarskih odvjetnika u čijoj se ostavštini nalazi more zanimljivosti. No ne stajem na tome. Uvijek sagledavam drugu stranu; kako je puk reagirao na službeno evidentirano. Godinama prikupljam svjedočenja i sjećanja od ‘malog puka’. Mislim da sjećanja neke nepismene starice puno bolje, a čini mi i istinitije, dočaravaju duh vremena i prilike, nego službena izvješća, bilteni, statistike… Namjeravam se baviti i nekim delikatnim temama i pikanterijama iz povijesti grada. Materijala za to imam, no mislim da još samo malo valja pričekati, pomalo zagonetno će Marino koji je jučer, na svečanoj sjednici Grada Makarska, primio priznanje za svoj dosadašnji doprinos.
– Nagrada Grada važno mi je priznanje i satisfakcija. Netko je ipak prepoznao da moje naizgled banalne štorije, fjabe i arlekinade iz prošlosti nose u sebi slojevito svjedočenju o prošlosti. Izgleda da nije riječ samo o prošlosti, nego i svakodnevnici, jer su zablude i
greške i berekinade, ali i plemenita djela, situacije koje se ponavljaju. Nagrada mi je svakako poticaj za daljnje djelovanje i vjetar u jedra. Zahvalan sam predlagateljima za priznanja da sam prepoznat kao uporni sakupljač kamenčića za makarski mozaik, za kraj će Srzić.
Promocija knjige održat će se u petak, u Dvorani Arte, s početkom u 19 sati.
Ivona Ćirak /foto: privatni album