Rođendanska anketa otvorena jučer povodom Dana grada s liječnikom Darkom Granićem nastavlja se s Velimirom Duvnjakom, knjižničarom Gradske knjižnice Makarska. Makarski bibliotekar obično je u ulozi da preporučuje dobre knjige, ali ovog puta dali smo mu odriješene ruke da “recenzira” stanje u gradu i ode korak dalje, izrazi svoje želje.
Iako različite, zajednički su im nazivnik javne društvene potrebe, dok je kao problem apostrofirao makarsku osobitost koju je nazvao kancerogenim tkivom grada.
U nastavku pročitajte kakve je želje Duvnjak uputio svojem gradu.
Podsjetimo, naime, da smo ulovili imaginarnu zlatnu ribicu i od anketiranih tražili da izraze dvije želje te da olakšaju dušu s jednim problemom koji bi rado da se riješi.
Ribica nudi realizaciju projekta koji je po vama važan za grad. Što biste poželjeli? Što je Makarskoj prijeko potrebno?
Između želja, mogućnosti i potreba svako bih na prvo mjesto stavio „Kuću Sunca“.
S obzirom da kapitalizam kao društveno uređenje podrazumijeva stalni rast novca i njegovu potrošnju često je dobar projekt onaj projekt koji isključivo donosi materijalnu korist pa projekti kao što je „Kuća Sunca“ na listi prioriteta ne stoje najbolje.
Ispucali ste društveno koristan projekt, ali ribica je široke ruke. Osigurat će vam investitora koji će pokriti cjelokupni trošak željenog projekta, ali pod uvjetom da je to isključivo vaša želja, fantazija, dječji san, fiks ideja, luksuz, što košta, da košta. Može biti nerealno u trenutnim okolnostima, ali zamislite da je sve moguće. Što ćete naručiti od investitora, što ste izmaštali kao sjajan dodatak gradu pod Biokovom?
Želja, fantazija i nedosanjani dječački san ne samo mene nego vjerujem i mnogih drugih sugrađana je svakako kulturni centar u širem smislu, a užem smislu bio bi to koncertni prostor, klub, odnosno nekakva mala dvorana koja bi bila u sklopu tog centra. Već godinama u Makarskoj nemamo mogućnost organiziranja urbanih kulturnih manifestacija u zimskom periodu s naglaskom na koncerte izvođača koji ne spadaju u mainstream jer naprosto nema prostora. Grad po definiciji nije samo nakupina zgrada i ljudi, nego podrazumijeva i stanje svijesti pa shodno tome upražnjavanje kulturnih i supkulturnih sadržaja bitna je karakteristika urbane sredine koja se naziva gradom.
Kao rezultat nedostatka takvog prostora (koji bi po inerciji mogao razviti urbanu scenu), mi po ulicama grada sve rjeđe viđamo pripadnike subkultura osim navijačke. Ovo još više dobiva na važnosti jer su korisnici tih manifestacija u pravilu mladi ljudi u formativnoj dobi koji ako u određenoj mjeri ne konzumiraju ove sadržaje nerijetko ne svojom krivicom odrastaju u mentalne provincijalce. Apsurdno je da je Makarska više bila grad prije 20 godina makar su i tada koncerte urbane glazbe organizirali vlasnici privatnih lokala kojima je veličina prostora to donekle dopuštala.
U svakom gradu ima problema, pa tako, iako zvuči nevjerojatno, i u bajkovitom gradu poput Makarske. Ribica će riješiti problem, pitanje je: koji je to problem i zašto je problem?
Mislim da ćemo se složit da je kancerogeno tkivo grada preizgrađenost. Makar, osim osnovnog problema gdje beton doslovno proždire zelenilo, problem je što tisuće kvadrata zjapi prazno, odnosno u njima nema domaćinstava pa se posljedično oko tih nakupinama kuća (namjerno ne kažem kvartovima, jer kvart podrazumijeva kakav takav sadržaj) ne razvijaju dodatni sadržaji kao igrališta za djecu itd.
Ivona Ćirak / foto: privatni album, ilustracija: Dominik Glučina
