Mila Katavić, turistički vodič i članica aktivne i angažirane Udruge turističkih vodiča Makarske rivijere, koja se bavi pisanjem i storytellingom, bacila je pogled na Makarsku na nešto drugačiji način i šapnula ribici svoje snove koji većim dijelom i nisu nerealni.
Iz perspektive vodiča koji voli i poznaje svoj kraj, ali ga vidi i očima turista, Mila je svoje primjedbe usmjerila na poboljšanje veza s ostatkom Dalmacije. Kao stanovnik ovog grada je pak poželjela da umjetnost dobijemo u njenom čistom obliku, bez kompromisa, a osvrnula se i na Makarsku kao grad poželjan za digitalne nomade. Zašto je sve svoje želje podvukla pod zajednički nazivnik “pokret”, pročitajte u nastavku.
Ribica nudi realizaciju projekta koji je po vama važan za grad. Što biste poželjeli? Što je Makarskoj prijeko potrebno?
Poželjela bih kazalište u nekoj od naših palača, na primjer Tonoli, s konkretnim ansamblom koji se sastoji od profesionalaca. U programu bih uvrstila drame, opere, balet, koncerte i predstave gostujućih kazališnih družina. Naporno je ići u Split da bi pogledao balet. Izvedba Mozarta mora se izvesti dostojanstveno u ambijentu kojem pripada. Odvojimo kino i kazalište, to nije ista forma umjetnosti. Čovjek mora biti spreman poimati umjetnost u svojoj originalnoj formi, bez preinaka i naklonosti prema slušatelju ili gledatelju. Nema prilagodbe kada je riječ o umjetnosti, time se gubi autentičnost i smisao. Ako nisi spreman, nisi spreman. Ne bi to kruha i igara.
Ispucali ste društveno koristan projekt, ali ribica je široke ruke. Osigurat će vam
investitora koji će pokriti cjelokupni trošak željenog projekta, ali pod uvjetom da je to isključivo vaša želja, fantazija, dječji san, fiks ideja, luksuz, što košta, da košta. Može biti nerealno u trenutnim okolnostima, ali zamislite da je sve moguće. Što ćete naručiti od investitora, što ste izmaštali kao sjajan dodatak Gradu pod Biokovom?
Kada usporedim Makarsku s ostatkom Dalmacije, naročito s otocima, mi nismo ni do koljena jednom Hvaru, Dubrovniku, Splitu, Visu, itd. Ono što oni imaju, a mi nemamo, je autentičnost. Tražiti autentičnost Makarske u našem načinu života ili kulturnoj baštini bio bi Sizifov posao. Ne zaboravimo, Split ima palaču iz 3 st. iz Rimskog Carstva, otok Hvar suhozide iz 4. st. prije Krista naslijeđene od Grka, srednjovjekovna arhitektura, tradicija, običaji, pa Tovareća mužika na Dugom otoku. Jedina autentičnost koju vidim u Makarskoj je priroda. No to je dovoljno. Skijalište na Biokovu mi zvuči dobro, ali oprezno bih s tom željom jer ako će stvoriti mase ljudi koji se slijevaju niz planinu, radije ne bih. Cilj bi trebao biti da nam ljudi dođu živjeti ili privremeno boraviti u gradu.
Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske prije tri godine je u Zakonu o strancima odobrilo privremen boravak za digitalne nomade. Boravak je trajanja do godine dana uz uvjet da državljanin treće zemlje radi za firmu izvan Hrvatske ili je samozaposlen. Eto, zarađuje negdje drugdje, a troši u Hrvatskoj. Zajednica ekspata već postoji u Splitu i Zagrebu te drugim mjestima po Dalmaciji. Imamo priliku privući ih u naš blesavi grad, bez da znaju da je blesav. Kreirajući sadržaj za njih, podignuli bismo i životni standard sami sebi. Sad kad imamo motiv, imamo li i volju?
U svakom gradu ima problema, pa tako, iako zvuči nevjerojatno, i u bajkovitom gradu poput Makarske. Ribica će riješiti problem, no pitanje je: Koji je to problem i zašto je problem?
Problem koji najviše uočavam je povezanost grada Makarske s ostalim dijelovima Dalmacije. Trebalo bi uvesti trajekt ili katamaran za grad Hvar koji će ploviti tijekom cijele godine. Vjerujete mi, mnogi pri odabiru svoje destinacije za odmor ili duži boravak gledaju povezanost. Ovog ljeta si mogao doći na naše otoke što je svima olakšalo život. Imamo već liniju Drvenik – Sućuraj, povezani smo i s Bračom (Sumartin), a sada uvedimo Makarska – grad Hvar ili Stari Grad i eto ga. Na kraju, povezujući se s otocima pred sobom, koji su ispred nas u svemu, povezujemo se sa svijetom i učimo. Napredak mjesto dekadencije.
Sve ove tri stvari uključuju pokret – ono što nam nedostaje. Makarskoj fali protočnosti. Kad bih je usporedila s vodom, bila bi jezero, malo jezero. Ono što bi mogla biti je rijeka. Tok. Slap. Struja. Energija.
Ivona Ćirak /foto privatni album, Dominik Glučina
