Ono što je Ivona Vučić, psihologinja zaposlena u Savjetovalištu “Lanterna”, poželjela od zlatne ribice u jednom zdravom društvu ne bi trebalo spadati u nadgradnju o kojoj sanjamo. Trebalo bi se podrazumijevati. Na zdravlje je Vučić upravo i stavila naglasak, budući se zajedno s kolegicama u aktivnom makarskom savjetovalištu bavi mentalnim zdravljem, a i njene želje, logično, idu u tom smjeru.
Iako dobar dio sugrađana ne oskudijeva u materijalnom, naša sugovornica upozorava na neku drugu vrstu oskudice koja rezultira nezadovoljstvom, frustracijom i osjećajem neispunjenosti. U čemu vidi rješenje, što je lanterna zajednice koja bi osvijetilila mrak, pročitajte u nastavku.
Ribica nudi realizaciju projekta koji je po vama važan za grad. Što biste poželjeli? Što je Makarskoj prijeko potrebno?
Po meni veliki infrastrukturni projekti, iako uvijek dobrodošli i doprinose poboljšanju kvalitete življenja, nisu presudni za osjećaj sreće pojedinca jer mi sami za sebe možemo odrediti svoj osjećaj sretnosti kroz svoja vjerovanja i svoje izbore. Vjerujem da je ulaganje u čovjeka i naš unutarnji osjećaj sreće nešto puno važnije i vrijednije, a počinje već kroz obitelj i školu.
Često imamo situaciju da zakaže obitelj, a i kad je škola u pitanju ima djece koja izjavljuju da ne vole školu, da su tamo nesretni i da im odlazak u školu teško pada. Djeca su izložena velikim pritiscima od roditelja zbog ocjena te upozorenja da nema budućnosti bez školskog uspjeha. Zato bi promjene koje ja zagovaram bile vezane za određene promjene u školama. Smatram da bi i učenici i nastavnici trebali biti više uključeni u odluke koje se u školama donose. Ocjena ne bi trebala biti glavni motivator za učenje djece jer je upravo ta ocjena često izvor dječje frustracije i nesretnosti.
Osnovni motivator za učenje bi trebalo biti samo znanje, a da bi se to postiglo potrebno je da se gradivo prilagodi potrebama svakog učenika, da ih se više uključuje u rasprave. Škola bi trebala biti opremljena tako da nudi brojne sadržaje za svoje učenike gdje bi svaki učenik mogao pronaći nešto za sebe kako bi se osjećao korisno i važno. Naglasak u takvoj školi bi svakako bio na suradnji i prijateljstva.
Ispucali ste društveno koristan projekt, ali ribica je široke ruke. Osigurat ćemo vam investitora koji će pokriti cjelokupan trošak željenog projekta, ali pod uvjetom da je to isključivo vaša želja, fantazija, dječji san, fiks ideja, luksuz, što košta, da košta. Može biti nerealno u trenutnim okolnostima, ali zamislite da je sve moguće. Što ćete naručiti od investitora, što ste izmaštali kao sjajan dodatak gradu pod Biokovom?
Moja vizija budućnosti je Centar za zaštitu i unaprjeđenje mentalnog zdravlja. Ne znam koliko je realno, koliko bi sve to koštalo, ali zasigurno znam da projekt koji zagovaram nije luksuz, ne bi trebala biti niti samo fiks ideja ili neka fantazija, nego prioritet u našem svakodnevnom životu. Zato bi moja želja, a vjerujem i želja ostalih članova naše udruge kao i naših građana, bila da Lanterna jednog dana preraste u nešto više. Lanterna na jednom višem nivou sa većim brojem različitih usluga iz područja mentalnog zdravlja, a koje bi i dalje za naše građane bile besplatne. Veći, ljepši, opremljeniji prostor u kojem bi priča o mentalnom zdravlju postala dostupna velikom broju građana.
Naš tim bi uključivao i psihijatre – psihoterapeute, psihologe, logopede, pedagoge, socijalne pedagoge i druge stručnjake iz domene mentalnog zdravlja. Koristi i dobrobiti jednog ovakvog centra za našu lokalnu zajednicu bile bi višestruke; veća dostupnost mentalnog zdravlja svim građanima, manji troškovi zdravstva, smanjena pojavnost zdravstvenih teškoća, smanjena pojavnost svih oblika agresivnih ponašanja i svih oblika ovisnosti te brojne druge dobrobiti, i ono najvažnije lokalna zajednica zdravijih i sretnijih ljudi.
Moguće da nekom ovo može zvučati idealistički, ali kroz svoje profesionalno iskustvo svjedok sam kako ljudi uz stručnu podršku u vrlo kratkom vremenu mogu napraviti ogromne promjene. Nemojmo se zavaravati, ovaj naš grad, koliko god lijep bio, je grad u kojem ima jako puno nesretnih ljudi koji nemaju potrebnu podršku i koji sebi često ne mogu priuštiti kvalitetnu stručnu pomoć.
U svakom gradu ima problema, pa tako, iako zvuči nevjerojatno, i u bajkovitom gradu poput Makarske. Ribica će riješiti problem, pitanje je: Koji je to problem i zašto je problem?
Ne zvuči nevjerojatno, kroz svoj posao svjedok sam brojnih problema s kojima se ljudi susreću. I upravo ono što doprinosi boljem standardu građana je, u stvari, i uzrok brojnih nesretnosti i problema s kojima se ljudi susreću, a to je ogroman rast broja apartmana te mogućnost brze i lake zarade. Ljudi se često javljaju u Savjetovalište zbog problema u odnosima, problema s ovisnošću te drugim psihičkim problemima, a često iza toga stoje nedostatak radnih navika, nesposobnost stvaranja dobrih odnosa s drugima te neispunjen život.
Nije problem ni u apartmanima, ni u zaradi nego u načinu kako se mi prema tome odnosimo. Trebamo se zapitati koju poruku svojim ponašanjem šaljemo i svojoj djeci. Od djece čujem i rečenice poput: „Ja ne trebam ništa raditi, imamo apartmane, imam i više nego trebam.“ Ne vjerujem da roditelj doslovno takvo što kaže svom djetetu, ali trebamo se kao roditelji zapitati kakve poruke svojim ponašanjem šaljemo svojoj djeci. Nije važno što djetetu govorite, važno je ono što činite. Odgovorno ponašati se znači stalno se pitati koliko sam onim što činim dobra okolnost i sebi i drugima, odnosim li se odgovorno prema
svojim bližnjima, susjedima, prema okolišu, zajednici u cjelini. Važno je brinuti o sebi, ali jednako je važno brinuti se o drugima jer na taj način najbolje brinemo i o sebi.
Ivona Ćirak /foto privatni album, Dominik Glučina
