Demografske mjere posljednjih su dana aktualna tema i na nacionalnom i lokalnom nivou. Analizirali smo broj prvašića koji će ove godine sjesti u školske klupe, pisali smo o porastu, odnosno padu novorođene djece. Kakva je situacija na području Makarske rivijere?
Prvašića je svake godine sve manje i manje i to je bez sumnje trend, no novorođene je djece ove godine, kako kaže statistika, ipak više. Petnaestak beba više u odnosu na lani nije naoko neka brojka, no dobro je već što se ne radi o padu. U postocima se radi o solidnom porastu. Da imamo grad s 1000 novorođene djece u 2019., porast od 14 posto značio bi 140 bebica više. Što je više nego lijepo, ohrabrujuće i poticajno, posebice u ovim tmurnim vremenima.
No je li zbilja tako? Gibanja u populaciji ne možemo pratiti na osnovu jedne godine niti po samo jednom parametru. Nadalje, ono što se u Makarskoj događa ipak je i stanovita migracija, ne samo emigracija. To (doduše prilično zanemarivo) doseljavanje koje možemo vidjeti u školskim odjeljenjima navodi na pogrešni zaključak. Naprosto iz razloga što je upravo visokoškolovana populacija ta koja odlazi.
Jer jasno je da posla za VSS – nema. Sve to, malo pomalo, dovodi do mijenjanja strukture stanovništva koje sve manje postaje urbano i visokoškolovano, odnosno ako jest, onda to više nisu mladi ljudi u kategoriji do 30 godina. Istina, to je problem koji lokalna zajednica prilično teško može sama riješiti, jer se sve važno, a i manje važno, događa u Zagrebu.
Međutim, ono što lokalna uprava može su mjere usmjerene na povratak i zadržavanje mladih. Ne samo kroz ponudu poslova, premda i tu, barem za mlade poduzetnike, postoje modeli koje neki uspješno ili manje uspješno primjenjuju. Postoje poduzetnički inkubatori, postoje poticaji za mlade umjetnike, dizajnere i obrtnike, poticaji za mlade udruge, davanje prostora za obrtnike…
Jedan od djelotvornih putova za oživljavanje i pomlađivanje grada je osnivanje studija, što načelno imamo. No postavlja se pitanje ozbiljnosti namjera glede osnovanog studija Gastronomija i turizam pri splitskom sveučilištu. Drugi je već semestar druge godine, a koliko je poznato, nije se niti krenulo s radovima na adaptaciji prostora u Franjevačkom samostanu. Istina, skupila se solidna brojka studenata, no upitno je koliko se ovaj studij misli zadržati kada se pitanje prostora svako pola godine odgađa, a loptica prebacuje sa sveučilišta na Grad i obratno.
Međutim, više od svega ovoga mladim ljudima koji su odselili ili onima koji se ne misle vratiti, barem po nekim nacionalnim istraživanjima u dijaspori, znači osjećaj da su toj zajednici bitni i da tom gradu treba njihovo znanje. Da se njihovo znanje valorizira. Da ne budu obeshrabreni javiti se na natječaj jer je, zna se u našem gradu mjesecima unaprijed, namješten tom i tom. Da znaju da njihova struka neće biti podcijenjena i da ih neće političke hijene svisoka gledati jer su se drznuli vjerovati da im nešto pripada. Da vide kako stvari u tom gradu pokreću znanje i motivi širi od onih osobnih, da vide kako ima smisla vratiti se i potruditi se, dati ruke.
Bez toga, demografske mjere koje su, načelno, i potrebne i nužne, rekli bismo samorazumljive, dugoročno neće biti od velike pomoći. Jer Makarska je neosporno grad u kojem se mlade obitelji, osobito ako imaju stabilan posao i dodatna primanja od cimerfraja, mogu ugodno osjećati. No kada ta dječica porastu i počnu shvaćati kako stvari funkcioniraju, postojeće demografske mjere neće ih zadržati u rodnom gradu.
Ivona Ćirak /foto
