Zdravstvo u Makarskoj jedna je od tema o kojima se najradije diskutira u javnosti, no ujedno tema oko koje na političkoj sceni vlada najuvjerljiviji konsenzus. Kao što je teško poreći da je Makarska preizgrađena, pa taman kao dužnosnik i sami dali doprinos u tom sivom makarskom Minecraftu, tako je nerazumno i riskantno iole ozbiljnom političaru tvrditi kako zdravstvo u našem gradu sasvim dobro funkcionira.
Ipak, 17 godina od pripajanja makarskog doma zdravlja županijskom govorimo o rješenju i pokušaju povratka na staro, kada su se konci vukli iz Makarske. Čelni ljudi tvrde, nikad bliže, a dobro upućeni uvjeravaju kako su se (ovog puta) zaista ozbiljno primili posla. Stoga nećemo prejudicirati; vidjet će se koliko su namjere bile čvrste i dosljedne. Međutim, uza sve probleme s kojima se nosi ne samo Makarska nego i cijeli zdravstveni sustav, postoje i oni o kojima se manje govori. Ako makarska gradska uprava zbilja misli vratiti dom zdravlja, bez opterećenja proračuna novom administracijom i inim radnim mjestima, i bez politikantstva, onda bi morala razmišljati kao ozbiljan strateg. I pristupiti problemu iz svih kutova.
Naime, u razgovoru za Makarska danas i sam dr.Damir Mendeš nam je kazao kako su prije 30 godina najbolji učenici upisivali medicinu, no da to više nije slučaj. Upisat će elektrotehniku, a već na 2.ili 3.godini će ih, kaže Mendeš, vrbovati Siemens ili tko već, i radit će kad završe fakultet za jednu više nego odličnu plaću. Medicina nije na vrhu prioriteta naših učenika i to jako dobro znamo; svojedobno je županijska pročelnica za zdravstvo Diana Luetić javno rekla kako iz Makarske dolazi najmanje studenata medicine. Potvrđeno nam je to tada i iz Grada Makarske, koji stipendira ove studente po kriteriju deficitarnih zvanja.
Svaka čast umjetničkim akademijama, no medicinu treba staviti u jednu drugu kategoriju, jer to nalaže i samo tržište. Studenata nema, doktori odlaze u inozemstvo…A potrebe sve veće, ako ništa, a ono jer je stanovništvo sve starije.
– Ako nedostaje radiologa, onda treba plaćati takve stipendije više, i ne stavljati ih u isti rang s drugim specijalizacijama, odnosno ponuditi i druge uvjete kako bi privukli specijaliste. Učenike treba “hvatati” već po završetku srednje škole, i osnivač treba stati iza školovanja potrebnih kadrova, veli Mendeš.
Kako je županijska uprava planirala, to smo imali priliku vidjeti. Kada bi, iz nekog razloga, prestao raditi rendgen, svaki bismo put svjedočili iznenađenju iste te uprave, otprilike kao da makarskim Domom zdravlja upravlja ekipa iz Ogulina, pa im mi novinari, ili pak građani, moramo dojaviti stanje stvari na terenu. Kako bi upravljao Grad, zajedno s drugim općinama koje bi participirale, to je podjednako teško zamisliti.
Tko bi bio kadar biti strateg, ili barem biti dovoljno pametan da na čelo ustanove postavi stratega neopterećenog politikom? Možemo li takvo što očekivati od onih koji u najmanju ruku nemudro rješavaju neke kadrovske križaljke i koji nisu naviknuti gledati toliko daleko da premašuju svoj vlastiti mandat? Za rješavati kadrovske križaljke u medicini neće biti dovoljno složiti uvjete za natječaj koje je lako ispuniti, osobito ako imate stranačku iskaznicu. Trebat će godine i godine studiranja i specijalizacije i stimulansi koje treba početi primjenjivati što ranije, a ne u trenutku kad liječnik odlazi u penziju. Kadrovi liječnika, a osobito specijalista određenih područja, nisu zamjenjivi kao kadrovi u pogonu za komunalne djelatnosti. Ili kao pročelnici koji jedini misle da su bogomdani. Magistre biokemije za sebe ne misle da su bogomdane, to naime kaže burza rada.
Uglavnom, trebat će strpljivost i planiranje, koje je trebalo početi još jučer. Znamo, Makarska jučer nije bila nadležna za upravljanje domom zdravlja, nije to ni danas, a pitanje je hoće li ikad biti. No pravo je vrijeme, tko god vodio bolnicu, razmišljati o politici stipendiranja studenata medicine.
Jer, posljednje su godine po tom pitanju za Makarsku zbilja poražavajuće.
Ivona Ćirak /foto MD
