Neću kao neke kolege lani pisati hvalospjeve lažnim junacima. Riječ je bila o svjetski poznatom majstoru basketa, Mirzi Teletoviću. Dio love što je zaradio po Amerikama uložio je u privatnu hidrocentralu u svojoj rodnoj Jablanici. Zatekao se u zavičaju upravo kada su započele one strašne bujice u listopadu 2024.. Panično je požurio prema svojoj centrali, umjesto prema unesrećenim u Donjoj Jablanici u kojoj su poplave, pokazat će se, odnijele 19 života.
Bivši svjetski top sportaš nije spasio svoj hidroobjekat i jedva je kroz neke šume pobjegao bujici. O njegovom probijanju novinari su pisali hvalospjeve, a ne istinu. A, istina je da je i on svojom centralom poremetio tokove kišnih oborina. Možda je i time, kao i još neki tajkuni, utjecao na razmjere tragedije koja je sve do neki dan bila gotovo zaboravaljena sve dok ponovo priroda i klima nisu zaprijetili…
…Svakog dana, baš kao i ovih, prošetam do plaža u Tučepima. Krenem od Apfel dvorane uskom cestom što vodi prema obroncima Osejave. S lijeve strane slabo korištene prometnice, nekoliko je presahlih korita potoka. Svaki od tih mogućih slivova, oluka što bi kišu i vode sa padina obližnjeg Biokova trebali usmjeravati prema moru najbolja su slika komunalne svijesti uprave grada Makarske i nadležnih komunalnih službi. Strah me i pogledati koliko su ta mjesta zarasla u gustom korovu koji ukrašavaju tone manjih i većih hrpa otpada.
No, moram priznati da sam na to već navikao i siguran sam da nitko o tim mjestima ne vodi brigu, iako nam hidrolozi najavljuju nove opasne kiše, kao one što su potopile Podgoru.
Ali, danas sam napravio pogrešku. Umjesto prema Tučepima krenuo sam pješke jednim dijelom magistale, od Konzuma prema Kingtrejdu, prema centru Makarske.Naišao sam tako na mostić i nešto širi objekat što bi trebao predstavljati korito nekog potoka što sigurna podivlja kada oborine sa Bikova krenu.
Sve je toliko zapušteno i pretvoreno u divlju prašumu po kojoj se ne bi mogao probijati ni Indijana Džons, a kamoli vode. Da bi prašuma nebrige bila tako gusta bile su potrebne godine, što najbolje kazuje koliko se brine o čistoći slivova koji bi izravno zaprijetili stredištu grada. To najbolje pokazuje i fotka koju sam napravio na rubovima potoka džungle.
Naravno, volio bih da nisam u pravu, da pomalo paničarim, ali ne bih volio da se poslije poplava i šteta počne raspravljati kao o onom kamenolomu u Donoj Jablanici ili o zapuštenosti kanala i šahtova u Podgori.
Zato nam treba narednih dana ozbilnije gledati u nebo, Biokovo i potoke kada krenu bjesomučno prema obali.
tekst i foto: Pavle PAVLOVIĆ
(*Stavovi u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Makarska Danas )
