Znaš li di je spomenik onim pjesniku Ujeviću?
– Kako ne znadem, usred Vrgorca!
Ma, ni taj, nego ovaj u Makarskoj?
– Misliš na onaj kip kod barbe Ivica Puharića?
-Tko ti je taj Puharić?
E, onda si sritan, ako nisi čuo za njega. Nisu te morile brige, poplave, puknute cijevi doma, ili problemi sa dizalima.
-O čemu to pričaš i o komu?
‘Sačekaj, samo će ti se kazati. Možda baš u ovim danima kojim nas prepadaju veliki i Mali Vakula. Zovu veliki vitar, munje, kiše, kakve još nismo doživili…
Pričam tako uz jutarnju kavu, barba Ivici, nakon njegovog redovnog pozdravljanja sa Tinom Ujevićem, kako sam slušao ćakulu za jednim stolom na posljednoj Ribarskoj večeri na Rivi.
E, kamo sreće da meštri od vremenskih prognoza još jednom omanu, kao što se događalo u posljednje vrime. Zato ja svakog jutra, za sriću, lipo pozdravim bistu velikog pjesnika ispred našeg ureda i kao da čujem kako mi odgovara sa – pomalo. Lipo bi bilo da je tako, nisam to doživio u svojih 42 ljeta na ovom poslu. Uvik je bilo poveliko…
Kako će biti drukčije kada je u Makarskoj stanogradnja neprestana. Čak bi se moglo reći otela kontroli. Nama koji smo povremeno u velom mistu lako je zapaziti koliko je zelenila nestalo i koliko je padina Biokova napadnuta.Postaje grad sve tješnji, uži, zbijeniji i gubi panoramu na koju smo navikli.
Kada sam počinjao s poslom poduzeće u kojem sam radio brinulo se za oko 1.500 stanova, danas naše Stambeno gospodarstvo Makarska opslužuje preko 6.000 stanova.
I znate što primjećujemo.Da su stambene zgrade starijih godina kvalitetnije. U njima nema velikih problema sa cijevima, vodovodom, krovovima, prozorima, zidovima. Ove novije, iako građene, suvremenijim materijalima, pokazuju slabosti izvođenja radova. Ranije se sve gradilo usporenije, laganije. Čekalo se da beton i drugi elementi potrebni za jednu kuću osuše, stvrdnu. Danas kao da se nema vremena čekati. Utrka je to sa konkurencijom na građevinskom tržištu i tako nastaju problemi koje mi kasnije rješavamo.
Besjeda uz kavu sa Ivicom Puharićem je uz pratnju vibriranja njegovog telefona na stolu. On se osmjehuje, navika sam što ćeš. Tako je 24 časa u Stambenom gospodarstvu, kao u policiji, vatrogascima i drugim hitnim službama.
Na vrata ureda Ivice Puharića, glavnog gradskog meštra u održavanju stambenih jedinica Makarske, dnevno zakuca tridesetak stranki. Telefonskih poziva je stostruko više. Jednom je izbrojao da je za uru i po imao 130 telefonskih javljanja.
Znači dobro ide u sektoru pričuve, jer ne bi ljudi zvali da ne plaćaju za održavanje stanova.
– Dobro, dobro sve bolje. Naše gospodarstvo je samofinancirano. Sve planove ostvarujemo u suradnji sa korisnicima pričuve. Stanari su sve svjesniji da samo ulaganjem u, recimo, crni fond, mogu sebi, uz našu suradnju, pomoći u otklanjanju kvarova. Zanimljivo, najčešći su oni u vodovodnom i kanalizacionom sustavu.
Evo, puše sve jače. Šta očekujete tijekom narednih sati, a kamoli dana?
– Srećom, naša Makarska ima svoju mikro klimu koja je štiti. Tako se nadam da će nas Biokovo još jednom spasiti. I da ćemo imati manje muke sa cijevima, odvodima i da Riva neće opet plivati.
Što bi se reklo iz Ivicina usta u Božje uši.
piše: Pavle PAVLOVIĆ / foto: privatni album
