Za razliku od nas domaćih koji je znamo doživjeti zdravo za gotovo, ljepota Makarske rivijere drugima je uistinu vječita inspiracija. Jedan od takvih je i naš dragi suradnik, novinarski veteran Pavle Pavlović koji nam je teškog srca objavio da mu je boravak na moru, barem što se tiče “prvog poluvremena”, gotov te nam je poslao ove dvije oproštajne crtice za srpanj. S druge strane, razmak između poluvremena nikada nije prevelik, tako da ćemo Pavlovićeve tekstove ponovo čitati u kolovozu kada se vraća uživati u ostatku ovogodišnjeg ljeta u Podbiokovlju. Kako bi kazao glas s televizije, vidimo se nakon propagandnih poruka…
SVETI PETAR I PAVLE
Kao da sjedim na vrhu usključalog svijeta, Zemljine kugle što je sve više prekriva magla rata. Umjesto mirisa cvijeća sreće vonja barut, zaglušuju eksplozije srednjih i dalekometnih raketa što su sve bliže našim za sada mirnim lukama života, koje branimo posljednjim atomima nade da će nas mržnja zaobić
A, kako biti miran kada znaš da svijet nikada nije imao slabije političke lidere.Vođe što znaju samo divaniti o ratu, milijardama bačenim na to kako masovnije ubijati, uništavati. Uskoro će biti više borbenih aviona, tenkova, mina, municije, a sve manje pacifista, boraca za razum i humanost. Njihov vapaj za spas od kataklizme kojoj klizimo gubi se u krvavoj buci Ukrajine, gorućem fitilju sveukupnog globalnog rata i hladnih manijaka što prijete atomskim udarima.
… Tako mi danas ova slika od prije nekoliko godina, umjesto oduševljenja dobrom fotkom izaziva strah, tugu, rastuću neizvjesnost.
Neizvjesnost za živote koje ne mogu spasiti ni Sveti Petar, čuveni svetionik pred zalivom Makarske, niti izgubljeni turist Pavle
PUT PUTUJE, BOL BOLUJE
Lako je kada dolijećeš. Znaš da ćeš za koju uru biti na nekom plavom morskom žalu. Uživaćeš u valovima najljepšeg mora na svitu i jedino kontati kada ide ona krema za sunčanje faktora 30, a kada, poslije prvih kolor nijansi na koži, o kojima sanjaš cijelu godinu, ona sa faktorom 10.
S mazanjem ne treba pretjerati. Ako te faktori previše zaštite nećeš skužiti zavist na licima susjeda. I neće oko tebe pitati ono ko može još, u ova teška vremena, dok te plaše sa onim šta će nam donijeti jesen i zima, lovu trošiti na ljetovanje. Čuvaj peneze za teške dane što nam obećavaju naše vlade potpomognute Putinom!
Ali, eto nekako mi se moglo. Valjda sam ulovio posljednje dane pred najezdu novih korupcijskih škandala, štrajkova i sve jačih kanonada topova, što postaju nova glazba Europe danas.
E, belaj je kada se vraćaš. Kada letiš tamo gdje su te putevi sudbine odnijeli. Put putuješ, bol boluješ dok gledaš plavetnilo što polagano nestaje u obrisu horizonta. Kada si na točkovima dok odlaziš nekako ni svjestan nisi težine gubitka u pogledu na vale i otoke. Jer, očima ne možeš doprijeti daleko. Ovo iz aviona je pravo mučenje. Još teže je kada znaš da ćeš slike zaliva i bisera Makarske rivijere izgubiti za koji koji sat, jer te čeka nadlijetanje tamnog Sjevernog mora. Kako zamijeniti modrinu sa tmurnim sivilom?!
E, moji Dalmoši, niste ni svjesni koliko vas je priroda pomazila. Mjesecima možete grijati kosti i dušu. Vama prijeteći mjeseci kojim će nas europski premijeri i političari uskoro počastiti, ne znače ništa.
I dok gledam posljednja jadranska žala tužno, gotovo plačno pjevam onu Arsenovu – ko ovo more platiti?!
Pavle PAVLOVIĆ / Foto: Dragana Pavlović Salamunović
