Tema kojom smo se bavili zbog uočenog pada gostiju s poljskog i češkog tržišta, koji su nekako najodaniji privatnom smještaju, nametnula je pitanje brige o kretanjima na globalnom tržištu i utjecaju na turističku sezonu. Istina je da iz svih kanala čujemo kako će sezona biti jako dobra, a brojke u prva četiri mjeseca odnosno za prvi značajniji vikend, onaj prvomajski, bile su iznad očekivanja. Sve je to ohrabrujuće, no ono što pomalo brine su podaci s početka članka: hoćemo li pad s istočnoeuropskog tržišta osjetiti i u špici sezone u kojoj se okrene gro turističkog prometa i koji čini okosnicu u cimerfraju.
Preciznije, pitanje je: tko brine o privatnom smještaju?
Grad Makarska nema direktora TZ-a već mjesecima, a natječaj, kako nam je poznato, još uvijek nije raspisan. Gradonačelnik je od kolovoza protekle godine 3 u 1, i prvi čovjek grada, i prvi čovjek TZ-a i osoba s izvršnom funkcijom u TZ-u kao privremeni direktor. Dok istovremeno prezentira kapitalne natječaje, dubinski pretumbava gradsku upravu, dok mora brinuti o komunalnoj infrastrukturi kako bi pratila imidž Makarske kao nekretninskog Eldorada i dok hvata korak s protokolom, može li uistinu biti i direktor TZ-a? Teško da može.
Prema riječima same dogradonačelnice Antonie Radić Brkan Grad TZ se treba fokusirati i usmjeravati na promociju te pomoći privatnom smještaju. Međutim, mi ne znamo da to netko ispred TZ-a radi. A ako niti ne treba raditi, čemu de facto onda služi TZ?!
Sama pak gradska vlast je vrlo dosljedna s narativom koji ističe hotelijere kao glavne generatore turizma i koje žele pratiti s ponudom i sadržajima u gradu, dižući sve na viši nivo. No slabo se osvrću na privatni smještaj koji čini najveći dio smještajne ponude, točnije, 15-ak tisuća ležaja.
Štoviše, slab udio privatnog smještaja u ukupnom prometu dogradonačelnica komentira kao pokazatelj dobro odrađenog posla hotelskih kuća, što je nesumnjivo točno. No isto je tako evidentno da su tržišta koja biraju cimerfraj dijelom zakazala te da će veći problem biti ako se takav omjer bude preslikao i na ona dva glavna mjeseca u kojima se, htjeli mi to ili ne, okrenu najveći iznose.
Udruga privatnih iznajmljivača je pak prilično pasivna i definitivno je potrebno osigurati progresivniji pristup od ovog trenutnog, iako je tu status quo posljednjih 20-ak godina.
Nadalje, dogradonačelnica prebacuje lopticu na županijski TZ kao glavnog i odgovornog za promociju, no malo je vjerojatno da će netko u Splitu uočavati probleme i nalaziti rješenja kao što bi to činio netko “bliži oltaru”. Sam direktor županijskog TZ-a Joško Stella zabrinjava tvrdeći najprije kako podbačaj s poljskog tržišta nije uočen, utvrdivši naknadno kako se ipak radi o – 40 posto minusa. Već smo drugi mjesec u predsezoni približavajući se špici, pa se s pravom pitamo kako netko može tvrditi kako razmišlja o scenariju B, dakle traženju alternativnih tržišta, i istovremeno ne biti siguran oko toga što se točno događa na kojem tržištu.
Fokusiranje na francusko tržište kao drugo prioritetno tržište ne govori previše u prilog “spašavanju” obiteljskog smještaja na Makarskoj rivijeri. Istina je da je za prvi svibnja francusko tržište bilo na visokom osmom mjestu, međutim, i dalje daleko manje značajno od njemačkog ili češkog, barem za naše područje.
Iako će, ako ne bude širenja rata ili nekih drugih globalnih komplikacija, sezona vjerojatno biti dobra, ipak treba uvažiti činjenicu da se strateški pristupi u ovim okolnostima razlikuju u odnosu na pandemijske uvjete. Neke su varijable nepoznate, poput razvoja rata, no neke su itekako poznate. Pandemija je, naime, obuhvaćala cijeli svijet, bilo je teško predvidjeti krivulje rasta ili pada, kao i mjere u ostalim državama, i u takvoj je situaciji bilo teško tražiti alternativna tržišta.
Sada je, istina, jednako neizvjesno, ali pravila pandemije ne vrijede. Nadalje, otvorila su se i konkurentska tržišta, na što treba odgovoriti, rat pogađa naša velika emitivna tržišta pod koja ne ubrajamo samo ranijih godina rastuće ukrajinsko niti susjedno poljsko, nego i češko, slovačko, mađarsko, čemu se treba prilagoditi, a evidentni su i učinci inflacije. Sve je to poznato.
Možda sve na koncu bude izvrsno, ali ako izuzmemo hotelske kuće koje planiraju i koje se zasluženo, iscrpljene od razorne pandemije, oporavljaju od gubitaka, ne vidimo da se netko drugi značajnije bavi strateškim promišljanjem i scenarijima A, B ili C. Bit će što bude, na to smo navikli kao na najmanje zamoran i uglavnom relativno uspješan princip.
Ivona Ćirak/foto MD
