Da Makarani vole Zlatouste, najbolje potvrdi premijera svake nove predstave koja bez iznimke napuni bilo kino dvoranu ili pak ljetnu pozornicu. Iznimka nije ni s predstavom “Zašto baš sad” koja je odigrana jučer u kino dvorani Apfel Arene koja je bila dupkom puna, a ne sumnjamo da će popunjenost i večeras, u 20 sati, biti jako dobra.
Naime, ideja za predstavu potekla je iz priče Woody Allena koja se u originalu zove “Dead knocks”. U priči koju je napisao i režirao Davor Šegota smrt kuca hrvatskom političaru, doduše greškom, budući se naš glavni junak kojeg glumi Lovrenco Laušić s ljubavnicom zatekne u prijateljevu stanu. Šegota našem klasičnom antijunaku, korumpiranom, prefriganom i do krajnjih granica sebičnom Ivi Gazivodi (ukratko, hrvatskom ministru!) daje ulogu junaka koji upravo svojom lukavošću i manipulacijom nastoji nadmudriti smrt.
S druge strane, Smrt koju tumači Marin Borić, iako po svojoj vokaciji, a bogme i “uniformi” prijeteća, zapravo je naivna i prilično dobronamjerna. K tome – za razliku od Gazivode – samo pokušava revno odraditi svoj posao. U priči imamo i ljubavnicu s kompleksom oca, labilnu, zbrkanu damu i senzualnu ženu u najboljim godinama, a glumi ju Jadranka Tošić Rašić. Uglavnom žustri dijalozi koje vodi ovo troje glumaca, zajedno sa samom dramatikom priče, nose ovu 70-minutnu predstavu koja se na površini bavi arhetipom političara, pokvarenog beskičmenjaka koji unatoč tomu što nema nijednu hvalevrijednu karakternu osobinu uspijeva odnijeti svu slavu.
Baš kao što afere ne mogu naškoditi hrvatskim političarima. Iako mu je tekstopisac Šegota oduzeo i “muško dostojanstvo” (Gazivoda je uza sve svoje nedostatke i impotentan), glavni junak naprosto uvijek uspijeva ostati dominantan zahvaljujući vještinama stečenim u politici i zahvaljujući karizmi moći koja ide uz svemogući “stranački networking”.
Univerzalno egzistencijalno pitanje “zašto baš sad” u ovoj satiričnoj predstavi nije se našlo u fokusu, ali je ipak okrznuto u nekoliko momenata. No ne kroz lik glavnog protagonista nego ljubavnice koja u trenucima slabosti preispituje svoju svrhu i koja je, poput svih ostalih, i sama žrtva manipulacije jednog bezveznjaka.
Ivona Ćirak /foto Tonči Andrijašević
