Jučer je u punoj Dvorani Arte predstavljen dugo očekivani Strateški plan razvoja kulturnog turizma o kojemu je govorila Dragana Lucija Ratković Aydemir, direktorica agencije Muze koja se bavi izradom ovakvih dokumenata. Jednoipolsatna i prilično ekstenzivna prezentacija završila je pitanjima koja su se uglavnom svela na zabrinutost oko provedbe ovog dokumenta koji definira ne samo kulturnu infrastrukturu, nego općenito nudi priču koju bi Makarska trebala pričati turistima i u koju bi trebala uvjeriti sebe samu.
Radi se o desetogodišnjoj strategiji koja sadrži i akcijski plan, no ne i financijski. Taj dio sad je na Gradu Makarska koji bi trebao donositi godišnje planove i planirati svoje aktivnosti kroz proračun.
Uvodno je dogradonačelnica Antonia Radić Brkan naglasila kako Makarska nije grad koji ima potrebu za jednom atrakcijom ili uopće atrakcijama kao takvim nego se ide na doživljaje.
– Zašto kulturna strategija a ne razvojna? Jer je kultura bila godinama zanemarivana, ona je način života i naš identitet, i zato smo se njoj okrenuli…
Cilj je revitalizirati naše prostore i probuditi nas. Imali smo sustavno nedonošenje odluka, pa sad imamo zanemarene strukturne objekte. Nama nije cilj u par mjeseci “nalupati” odluke, jer ono što napravimo, ostaje generacijama koje dolaze, poručila je Radić Brkan.
Kao “dokaz” navela je Villu Irenu koja je trebala biti arheološko-pomorski muzej i imati izloženu tematiku Domovinskog rata i 2.svjetskog rata.
– No projekt smo dočekali bez idejnog rješenja i idejnog projekta. Uzeli smo tu namjenu i konzultirali struku, obratili se konzervatorima, Ministarstvu kulture, Dokumentarnom centru, kustosima, Muzama…. I znate li što je zajedničko mišljenje svih? Mikrolokacija Ville Irene nikako ne može biti prostor za stalni postav. Villa Irena je najbolji primjer greške koja bi nam se dogodila da smo brzali, argumentirala je dogradonačelnica.
Direktorica Muza je iznijela probleme, ideje i viđenje Makarske koja bi po strategiji trebala biti znatno vitalnija i dinamičnija u smislu kulturne prezentacije, oživjeti i razigrati festivalski dio, naglasiti baroknu povijest…I ono što je financijski najzahtjevnije – kulturnim ustanovama, prezentacijskim centrima, kulturnim atrakcijama i udrugama dati prostor kakav zaslužuju.
Imajući na umu da Makarska trenutno nema – niti bazičnu kulturnu infrastrukturu.
Tako bi Gradska galerija Gojak selila u Merkur 5, Gradski muzej na adresu Kalalarge 3, Gradska knjižnica bi se proširila na prizemlje u kojemu je sada Galerija Gojak, umjetničke rezidencije bi išle u Palaču Tonoli gdje je sada Gradski muzej, ustanova koju je Ratković Aydemir nazvala najtužnijim muzejem u kojem je ikad bila.
Na Živkinom dvoru u strategiji se navodi Kulturni centar za izvedbene umjetnosti, na prostoru ribarnice Gastronomski centar, naglasak je na uređenju Franjevačkog samostana gdje bi uz Malakološki muzej tu bili turistima otvoreni knjižnica i arhiv, osnažila bi se zvjezdarnica te doživljaji u rodnoj kući Petra Perice u Makarskoj.
Što se tiče upravljanja, naglasila je institucionalizaciju u smislu da bi se netko morao baviti ovim poslom profesionalno, netko bi bio zadužen za festivalski dio i podcrtala je važnost osnivanja odbora.
Maknemo li sa strane činjenicu da se radi o iznimno opsežnim promjenama pa samim time i financijskim zahvatima, što je sad pitanje za Grad, ključno pitanje za izrađivača strategije je: tko bi svim tim upravljao? Ima li Grad Makarska ljudske resurse? Ili bi se osnovala posebna ustanova?
To smo pitanje uputili direktorici Muza nakon izlaganja.
– Pitanje je u sridu, jer prvi izazov na koji smo naišli su bili nepovezanost i nesuradnja, sve je na nekakvim labavim nogicana. Istraživanje upravljanja je ozbiljan pristup tome jer većina strategija zaista završi u ladici.
Stoga smo predložili da postoji osoba koja bi se bavila time profesionalno, no nismo definirali unutar koje institucije, bi li to bio gradski odjel, Turistička zajednica…No netko bi najveći dio svog radnog vremena trebao raditi na strategiji. A drugo, nužan je odbor koji bi morao povezati sve ljude i koji ne bi imao za svrhu da se samo sastanu nego zaista biti operativan, istumačila je izrađivačica strategije.
Dodala je da Grad Makarska već ima puno zaposlenih ljudi te da ljudstva tu ne manjka, no da postoji prostor za osnaživanje kadrova.
U svemu tome u redu je, kako veli, oslanjati se na vanjske stručnjake.
– No u upravljačkom smislu Makarska itekako ima ljude koji će to iznijeti bez problema. Od toga će profitirati službe koje već sada jako puno rade, poput agencije MARA, a bit će to i velika potpora TZ-u i prije svega poduzetnicima.
Na pitanje jesu li baš nužni svi ti zahvati u prostoru koji će puno koštati, poput Galerije Gojak, rekla je kako baš galerija radi u neadekvatnim uvjetima, kako ne može izložiti stalni postav te kako se ni slike ne drže u primjerenim uvjetima. Tvrdi da se mora osnažiti čak u kontekstu Dalmacije.
– I Živkin dvor je zamišljen kao gradski projekt ove vlasti koji je odličan, jer vi nemate prostor za izvođačke umjetnosti, a imate mladih ljudi koji to žele. I koji bi se možda vratili da imaju grad koji im daje mogućnosti. To je posebno važno za male ljude i male sredine, jer ako Makarska postane spavaonica, postati će – usahla, zaključila je za kraj.
Šire o ovoj temi i po raznim točkama svakako ćemo se baviti u narednim člancima.
Ivona Ćirak/foto O.Franić
