– Našoj djeci bi djetinjstvo moglo proći u skrolanju mobitelom, poručio je prof. savjetnik Goran Samardžić koji je jučer, u Dvorani Arte, u organizaciji SRU Arka održao predavanje na temu pravilnog korištenja mobitela te svih štetnih učinaka na mentalno i fizičko zdravlje djece i mladih. Njegova struka su informatika i tehnička kultura, no “uža specijalizacija” su upravo nove tehnologije i njihov utjecaj na djecu i mlade.
Skrolanje mobitelom po nekim istraživanjima zna trajati satima, budući preko 60 posto srednjoškolaca na mobitelu dnevno provede od tri do pet sati. Ako se zna da se djeca na TikToku na jednom videu zadrže u prosjeku tri sekunde, jasno je o kakvoj se “invaziji” na njihov mozak radi. Budući aplikacija bilježi gdje je pojačan interes mladog korisnika, algoritmi TikToka i ostalih aplikacija sve više i više nude slične sadržaje. Dijete ili tinejdžer je “navučen” i ne može prestati skrolati u potrazi za dopaminom, a izlazak iz ovog začaranog kruga moguć je jedino ukoliko roditelj preuzme odgovornost. Ovisnost o novim tehnologijama predavač je usporedio s ovisnošću o kocki i klađenju, s tim da je aktualna pošast gora utoliko što krade gotovo svo slobodno vrijeme djece i nekako je i dalje društveno prihvatljiva.
Dvorana Arte bila je prilično puna, a tema je mahom privukla prosvjetare koji su se odlučili educirati o ovoj važnoj temi. Predavač Samardžić je kroz zanimljive prezentacije publiku proveo kroz ovu aktualnu temu kojom se, kako je rekao, slabo i neadekvatno bavi resorno Ministarstvo, a roditelji kao prvi i osnovni stup prilično zakazuju.
Kako je rekao, istraživanja ukazuju na to da tek manji broj roditelja koristi nekakav oblik nadzora i uvida. Njegov je savjet da roditelji moraju preuzeti aktivniju ulogu i nipošto se ne služiti “špijunažom”, ali kontrolom korištenja mobitela, njegovim ograničavanjem i inzistiranjem na dječjim obavezama čak i kroz nekakve “obiteljske” ugovore preuzeti odgovornost za odgoj vlastite djece. Upozorio je na štetnost prekomjernog i neodgovornog korištenja mobitela koje se odražava na mentalno zdravlje, a kako je poznato, i na dječju motoriku i opće fizičko zdravlje. Preporučio je korištenje digitalnog detoksa u kontroliranim i prihvatljivim uvjetima te obavezno uklanjanje mobitela barem 30 minuta prije odlaska na spavanje zbog ometanja sna.
Nastavnicima i roditeljima koji su došli na predavanje osobito je zanimljiv bio “vodič” kroz digitalni jezik mladih i značenje emotikona. Roditelji bi teško očekivali da bi dražesni snjegović, uz još pokoju ikonu, mogao značiti poziv na konzumiranje kokaina, kao i da ljubičasto srce znači seksualnu privlačnost koju svojim jezikom iskazuju jedni drugima. Profesor Samardžić upozorio je i na činjenicu da su generalno vrlo slobodni u slanju lascivnih ili čak vrlo eksplicitnih fotografija svojeg tijela, kao i da vrlo rano, nakon svega dva ili tri susreta, stupaju u seksualne odnose.
Upravo aplikacija Snapchat djeci i mladima je u ovakvoj komunikaciji, barem tako misle, od koristi jer se nakon nekoliko sekundi briše sadržaj. – No digitalni trag uvijek ostaje i uvijek je lako doći do toga. Ne možete vi kao roditelj, ali postoje više institucije koje mogu lako ući u trag. Ne brinite se, sve što mi razgovaramo, pretražujemo i pišemo, sve se to negdje bilježi, kazao je Samardžić koji je saržajno i zanimljivo predavanje završio s riječima kako smo dobili mnoštvo atraktivnih aplikacija, ali da smo definitivno izgubili slobodu.
Da stvari nisu toliko crne, pokazuju primjeri digitalnog detoksa i digitalne higijene koji su vrlo primjenjivi i nisu neizvedivi. Primjerice, kada dijete uči, trebalo bi ostaviti mobitel u kutiji, naći barem jedan dan ili popodne za zajedničke aktivnosti u kojima nema ekrana, ograničiti putem roditeljskog nadzora vrijeme i sadržaje. Uvjet je, kako je kazao predavač, da roditelj ne bude taj koji “visi” na mobitelu i da općenito bude više uključen u razgovore s djecom.
Profesor Goran Samardžić je nakon predavanja dobio niz pohvalnih komentara, ali i pitanja o eventualnom gostovanju u školama. Iako je pohvalno i nužno da prosvjetari znaju više o ovoj temi, oni koji bi primarno trebali pokazati interes za ovom problematikom ipak su roditelji. U svemu tome važan je i suport s roditeljske strane prema nastavnicima, a u konačnici i aktivni odgovor cijelog društva. Da mehanizmi postoje, pokazuje slučaj Australije koja je blokirala društvene mreže mlađima od 16 godina.
Ivona Ćirak /foto I.Ć.
