Kad imate samu esenciju nečega, onda je nebitna zapremnina jer čak i mala količina jamči veliki intenzitet. Učinilo nam se prigodno provući ovu paralelu sa sinoćnjim kulturnim događanjem u malenom Podstupu u Tučepima, na mjestu gdje ćete tijekom dana teško zamisliti pozornicu i za koje ćete, ako ne znate, teško povjerovati da se u večernjim satima može transformirati u pozornicu s gledalištem za par stotina ljudi. Ta je mala pozornica jučer, u sklopu pretposljednje večeri ovogodišnjeg kKutz-a, bila mjesto na koje je bez ikakvih problema stala vrlo visoka koncentracija kulture.
Naime, Senko Karuza, poznati hrvatski književnik i majstor kratke priče, publiku je nasmijao, dirnuo i potaknuo na razmišljanje pročitanim štivom, a skromnog je Višanina osim napisanih riječi predstavio i Miroslav Mićanović, književnik, pjesnik i antologičar. Mićanović je istaknuo kako je Karuza po svojim pričama, sadržajima, temama, opsesijama, strahovima i radostima bio otočki pisac.
No naglasio je i kako prostori odrastanja, zaljubljivanja i gubitaka o kojima piše ovaj otočki pisac jednako govore o svijetu koji smo doživjeli i koji je bio naš. – Njegova proza, a i poezija, govore u svojoj nepomirljivosti o svijetu za kojeg nekad misli da smo ga izgubili, kazao je Mićanović.
– Zahvalni smo Ivici Mijačiki i svima da su svih ovih 20 godina uključeni u ovaj fantastični i nevjerojatni program, ali vaša prisutnost daje važnost svemu onome što mislimo. Taj posao pisanja je nerijetko usamljenički i s osjećajem da je svijet gluh, ali vi mu dajete glas i sluh, poručio je Mićanović.
Karuza je, zajedno s Mićanovićem, dobio iskreni pljesak publike te je pozvan na bis, a nakon pomno odabranog poetskog predjela uslijedila je predstava “Luka Modrić – Moja igra” Kazališne družine Boss Teatar i Hrvatskog nogometnog saveza. Predstava utemeljena na životnoj priči Luke Modrića, koji u njoj progovara o najvažnijim osobnim i profesionalnim trenucima, u sat je vremena publiku odvela na različita mjesta i u različite situacije nogometnog genijalca. Redateljica Arija Rizvić na vrlo je dopadljiv, interaktivan i dinamičan način složila Lukinu priču, a glumci Matej Đurđević, Gloria Dubelj i Denis Bosak su je odlično odglumili. Brođanin Matej Đurđević ipak zaslužuje koje slovo više budući je zbilja odlično “skinuo” čovjeka koji je došao u sam vrh svjetskog nogometa i čije je ime poznato gotovo u svakom kutku svijeta.
Od facijalne ekspresije, preko Lukinog naglaska, pa do kompletnog utjelovljenja skromnog i uzemljenog nogometnog virtuoza, mladi je glumac pokazao da je dorastao zadatku. Publiku je predstava provela kroz emotivne životne momente, osobne tragedije i važne trenutke u karijeri Luke Modrića, a ponos koji je ispunio valjda svakoga u gledalištu zbog nogometnih uspjeha hrvatske reprezentacije dobio je u malenom zaseoku, uz reflektore punog Mjeseca, posebnu patinu.
Ivona Ćirak