Makarska krajina za vrijeme Turaka potpadala je pod državnu i vojnu upravu u Mostaru ili Imotskom,a u nesigurnim vremenima stalnih buna i ratova događala su se bezakonja pa su osnivani narodni zborovi ili skupštine zvane Lige, koji su donosili zakone kojima se morao svatko pokoravati.Zakoni su bili strogi i svako njihovo nepoštivanje kažnjavalo se smrću.
Primorski zbor je zastupao načela:Za obranu vjere i domovine, bilo u borbi s Turcima,bilo u podaništvu mletačkoj vladi uvijek nepopustljivo u isticanju svojih prava i povlastica.Važnost Primorskog zbora, koji je svoje sabore održavao u Makarskoj pod starim brijestovima ispod fratarskoga samostana, Venecija je više puta htjela skršiti ili mu važnost umanjiti.
Jedan od takvih prvih pokušaja zbio se 1710. kada je Generalni providur iz Zadra naložio makarskom providuru da u gradu treba oformiti Općinsko vijeće. U to planirano vladajuće tijelo ušli bi predstavnici deset lokalnih plemićkih obitelji ( Pavlović-Lučić, Nenadić, Kačić, Klarević, Serdarević, Knezović, Marković, Bartulović, Visković, Baranović) te 17. predstavnika građanskih obitelji. Taj vladin pokušaj je propao zbog pobune naroda makarske i seljaštva pripadajučih okolnih sela, koji bi na taj način ostali potpuno bez utjecaja.
Iz istih razloga u Makarskoj nikada nije sagrađena Gradsla loža, iako je bilo određeno mjesto za njenu gradnju istočno od crkve i mletačke česme. Na taj pokušaj gradnje lože i danas podsjeća kameni stup s kojega je otučen natpis o predstoječoj gradnji s talijanskim pismenima. Do same propasti mletačke republike vijećalo se pod starim brijestovima. ( Usput budi rečeno, primjetiti je da i danas gradski oci nemaju vijećnicu, te lutaju vamo- tamo, a mogli bi i u đardin, gdje su i nekada naši stari išli na vijeće pod stare brijestove. Onda bi s pravom mogl kazati da se povijest ponavlja.)
Inače svako zadiranje u stare povlastice, rezultiralo je ustancima i pobunama. Po cijeloj Dalmaciji od seljaka se ubirao porez dok su građani i plemići su bili oslobođeni tih davanja.Međutim u Makarskoj za razliku od drugih mijesta porez se uglavnom nije ubirao. Zato Kačić ponosno pjeva: Naši stari – harač ne dadoše,ni jednome kralju ni cesaru. Kada su vlasti htjele uvesti porez zvan Travarina dogodio se ustanak seljaka cijele Krajine tako da se brzo od njega odustalo.Kada je financijski zapela gradnja katedrale, vlasti su htjele dio troškova prebaciti na građane makarske, ali je naišla na snažan otpor jer su građani dobro znali da javne objekte u gradu gradi država i da je takav ugovor potpisan između Venecije i Krajine. U odnosu na pučane broj plemića nije bio velik ali su tvorili dominantnu i privilegiranu klasu. Imali su vlast ali su i posjedovali znatne površine zemljišnog fonda kao osnovu svoga socijalnog statusa.
Na području Krajine plemića je bilo samo u Makarskoj,Drveniku i Gradcu. Zbog mletačkih trgovačkih povlastica koje su se davale plemićkim obiteljima bilo je velikog pritiska za uvrstiti se u njihoveredove. S druge strane plemići su ljubomorno čuvali stečene statuse i teško propuštale pridošlice u svoje redove. Obogačene i doseljene obitelji zlatom su u Veneciji kupovali status, na ogorčenje starog ratničkog a često i osiromašenog plemstva. Došljaci su često posezali za takozvanim bosanskim plemstvom, koje su donjeli svojim doseljenjem iz propalog kraljestva bosanskoga.
Normalno,dokazati staro bosansko plemstvo nije bilo lako, i dokazi su bili manjkavi i često sumnjivi ali je zato novac podmazivao tvrda vrata plemićkih privilegija. Pored plemića,građanske obitelji izrasle iz puka, poslovno agilniji naglo su se počeli bogatiti te su postali građani kojima je društveni utjecaj rastao. Sve više prema kraju 18. stoljeća potiskuju plemiće u obnašanju javnih službi. 1770. u Makarskoj je bilo 14. Plemićkih obitelji,a 8.obitelji je imalo status građana dok je bilo čak 112.obitelji pučana.
Ta brojna populacija činila je većinu i sastojala se od seoskog i gradskog puka, ali su bili bez značajnih prava a s mnogo dužnosti te uglavnom politički obespravljeni.
Piše: Ante Škrabić/ foto: ilustracija/ privatni album