Pitanje estetike starih gradskih jezgri u praksi se rješava posebnim pravilnicima koji je, nakon dugo godina, preklani dobila i Makarska. Međutim, pitanje šetnice i plaže, kako kolokvijalno nazivamo cjeline van gradskog centra, tema je kojom su se ozbiljno pozabavile rijetke sredine na obali. Ukoliko se njome i bave jedinice lokalne samouprave, to je uglavnom u sklopu uređenja plaže ili nekakve urbanističke cjeline uz more, kao što je Peškera u Makarskoj, Sutikla u Podgori ili Žnjan u Splitu. No samo u Makarskoj plažni pojas je kilometrima dug, a što se estetike tiče, prepuštena je vlasnicima i korisnicima objekata. Logično, kao rezultat imamo različite materijale, boje i stilove, a kada turistička sezona završi, pojedini objekti izgledaju prilično neugledno. Naime, plažni dio zimi praktički ne živi osim što se koristi za rekreaciju lokalaca. No ako se zaista želi produljiti sezona, zanemarivati estetski aspekt najvažnijem nam prirodnog resursa nije dobro…
Nedavno se na sjednici Gradskog vijeća oko ovoga zanimao i vijećnik NLO-a Petar Kelvišer, na što je gradonačelnik Zoran Paunović odgovorio kako se za sada ne stignu baviti time, te da dio problema leži u činjenici da solidan dio ugostiteljskih i trgovačkih objekata nije na pomorskom dobru nego na privatnoj zemlji. Potonje zaista može biti priličan uteg, no možda rješenja ipak ima…
Naime, postoje slučajevi poput Općine Gradac koja je ovo pitanje odlučila riješiti kroz Odluku o komunalnom redu te novi Prostorni plan. Kako koji dio mjesta ili šetnice uređuju, tako se etapno tomu prilagođavaju i lokalni ugostitelji i trgovci.
Da Odluka o komunalnom redu može biti rješenje za ovo pitanje, složila se i Daša Gazde, predsjednica Društva arhitekata Split. No upozorava da se radi o djelomičnom rješenju koje bi moglo lako skliznuti u nešto što ne želimo, ovisno o suradnji sa strukom i ovisno o fleksibilnosti lokalne uprave, te njenoj spremnosti da se ide korak po korak i promatra kako to funkcionitra u prostoru. I životu.
– Odlukom o komunalnom redu mogu se regulirati i pitanja na pomorskom dobru, ali važno je da odluka bude odmjerena. Gradska i općinska uprava može, na primjer, inzistirati na tome da objekti moraju biti obloženi kamenom, ili da se mora obložiti kupom kanalicom, ili može propisati bijelu ili bež boju. No tu je važno ostati realan i oprezan i biti svjestan da neke ideje ne izgledaju tako dobro kada ih se stavi u kontekst svakodnevice. Kada pokušamo prenormirati i inzistirati na tome da sva oprema bude bijela, dođu ljudi i donesu šarene suncobrane i onda uvidite kako to možda i nije najbolja ideja.
Osim toga, nije svaka javna plaža jednaka. Prije svega treba znati prvu podjelu na prirodne i uređene plaže. Na prirodnim plažama ne smije se ništa dirati ni dohranjivati ju, pa tako i urbana oprema treba biti bazična. Uređene plaže također nisu sve jednake. Ako je neka plaža sa sadržajima fokusirana na sport, onda treba tome prilagoditi i vizualni identitet. Plaža ispred hotela ne može izgledati jednako kao plaža na osami. Sve to pokazuje da nije dobro donijeti jedinstvenu odluku koja bi se primjenjivala da cijeli potez plaže i šetnice. Pitanje je koliko i gdje ograničiti, ili ostati što je moguće više slobodan i otvoren, veli Gazde.
Stav struke je dakle da svaki plažni dio treba odvojeno promatrati i da tome treba prilagoditi i vizualni identitet te se ne držati slijepo istih regula.
Jedan važan element ove teme je i regulativa po novom Zakonu o pomorskom dobru i pomorskim lukama. U dijelu o planiranju i građenju na pomorskom dobru, u članku 14., navodi se kako će Vlada RH posebnom odlukom osnovati stručni savjet za planiranje i gradnju na pomorskom dobru, a sastojat će se od 9 članova. Kako navode u zakonu, to će biti istaknuti stručnjaci s područja arhitekture, pejzažne arhitekture, zaštite okoliša i prirode, urbanizma, krajobraza itd. Isti taj savjet trebat će dati suglasnost Gradu ili Općini za njihov plan uređenja.
– Radi se o nečemu što je posve novo i s čim nemamo nikakvog iskustva. Još se ispituje kako će to sve funkcionirati i zato je teško dati odgovore na neka pitanja. I zbog toga je važno životno promatrati pitanje uređenja. Što se tiče ranije spominjanih komunalnih odluka, i tu treba voditi računa da je bolje na neki način “odgajati” ljude nego ići represivno. Bolje je ukazati ljudima kako bi bilo bolje nego nametati i kažnjavati, kazat će Gazde.
Plaže su, sa svojim životom i šušurom ljeti, sudeći po stavovima DAS-a, živo tkivo kojemu se treba prilagoditi, s tim da novu zakonsku regulativu tek treba pomno iščitati, istumačiti i početi primjenjivati. Staviti ih u “okoštene” okvire s previše “ne”, kao što je nužno u zonama zaštićenog kulturnog dobra, po Gazde nije dobro. Osim, ako se, dakako, radi o prirodnim plažama.
Problem neuglednih objekata nakon sezone najbolje je, kako kaže naša sugovornica, riješiti u okviru komunalnog reda.
– To je čisti komunalni red putem kojeg bi se odlučilo što nakon sezone treba razmontirati, a što može ostati. Zato je to idealno riješiti pojedinačnim ugovorima, veli predsjednica DAS-a.
Za kraj je komentirala kako stanje u županiji i nije tako loše kao što se smatra.
– Obično na Istru gledamo kao na primjer, ali kad se radi o devastaciji prirode, situacija je tamo gora nego kod nas. Kod nas je obala uska i svaka se devastacija vidi, dok tamo imate jako puno bespravne gradnje. Rekla bih čak da mi u Dalmaciji dosta dobro stojimo, kazat će Gazde.
Piše: Ivona Ćirak
