U Makarskoj je u 82-godini života preminuo Slavko Premeru Čončo, legenda lokalnog sportskog života te istaknuti turistički djelatnik i osnivač agencije Tempet. Premeru je pokopan danas na makarskom Gradskom groblju sv.Križa gdje su se od njega oprostili članovi obitelji te brojni prijatelji i suradnici. U spomen na jednu od istinskih legendi stare Makarske prenosimo dio danas pročitanih oproštajnih riječi, a u kojima je zaokružen njegov životni put.
– “Ko je moga znat kako će klapica prijatelja entuzijasta zaklonjenih u prančok kod galanterije Jakše Slave udahnut život makarskom rukometu i zapravo odrediti Slavkov životni put, u kojem je sport nekako uvijek vodio glavnu riječ.Ako ste se u našem gradu bavili sportom u 60-im, 70-im i 80-im godinama prošlog stoljeća, jedino što vam je trebalo bilo je – znati Čonča.
Od SOFK-e do SIZ-a za sport i kulturu te poslije Sportskog centra, upravo je Čončo bio neizostavan kotačić koji je, iz prvog, drugog ili desetog plana, vukao konce. Njegova poznanstva sa Milanom Miljanićem, Rajkom Mitićem, Petrom Perazićem i brojnim drugim sportskim veličinama ucrtala su Makarsku na kartu centara za pripreme sportaša.
Bio je među osnivačima Rukometnog kluba Osejava 1963. godine, kao i Košarkaškog kluba Amfora 1978. godine. Putovanja i uvjeti koje su imali oni koji su se rukometom u Makarskoj bavili u vrijeme Slavka Premerua Čonče bili su nešto o čemu su mnogo veći sportski kolektivi u Dalmaciji u to vrijeme mogli samo sanjati. Bio je, kako je to kazao njegov prijatelj Josip Klarić, otac malih sportova u gradu.
Slavko je, što možda neki i ne znaju, rođen u Sarajevu, no obitelj se 1950. godine vraća u rodnu Makarsku, u kojoj Čončo završava osnovnu školu te potom srednju ekonomsku. Prvi posao radio je u Narodnoj banci no, očito predodređen za sportske krugove, postaje ravnateljem Sportskog centra u Makarskoj i počinje graditi uspješnu sportsku karijeru koja je trajala sve do početka Domovinskog rata.
Bio je, može se slobodno reći, naš Slavko čovjek s vizijom i ogromnom predanošću u svemu čega se dotakao. U nesigurnim vremenima u predvečerje rata otvara turističku agenciju Tempet koja se vrlo brzo iskristalizirala kao vodeća na ovom području, možda i zbog činjenice da se u dobrom dijelu naslanjala na sportski turizam. Sport i Slavko Premeru bili su neodvojivi.
Mislio je tako i legendarni novinar Milorad Bibić Mosor koji je jednom prilikom zapisao:
„ U Makarsku san dolazija ka košarkaš. Dolazija san i ka košarkaški sudac, čak san jedan put ka prvoligaški sudac sudija prijateljsku utakmicu Amfore i Jugoplastike. Dolazija san i ka međunarodni povjerenik Svjetske košarkaške federacije – FIBA, ali i ka novinar. I uvik, ali baš svaki put intra bi čovika koji je za mene bija i osta – zaštitni znak makarskog sporta. Pogađate, to je tipo sportivo Čončo, poslin san dozna da se zove Slavko Premeru. Ja ne znan ko je otac makarskog sporta ka šta je Fabjan Kaliterna otac spliskoga sporta, ali za mene je makarski sport jednako Slavko Premeru.“
Tendio se Čončo i u puno drugih stvari osim u sport.Njegova riječ i te kako je pizala u Vijeću turističke zajednice Grada Makarske, kao i u Udruzi makarskih putničkih agencija čiji je osnivač, a kroz koju se neumorno borio za bolju budućnost turizma u gradu pod Biokovom.
Ljudi poput Slavka, zarazne radne energije, kroz svoj život plešu na različitim frontovima i na svakom od njih ostave trag. Tako je Čončo, uz sve velike već navedene stvari, ujedno bio i organizator dočeka Novih godina i čajanki u hotelu Biokovo za mladost. Gdje je bio Čončo, zezancije nije nedostajalo.
Zadnje riči o čoviku od čijeg se tila oprašta ritko su kad u velikoj miri posvećene onome šta je za života radija…Zadnje riči šta ih govorimo o Slavku jednostavno ne mogu ne bit o onome šta je radija…jer to je ono šta ostaje iza njega, obitelji i prijateljima na ponos i sićanje, novin generacijama u zalog.
Možda je malo onih šta su znali da se zove Slavko, ali rijetki su oni koji ne znaju ko je bija Čončo.
Dragi naš Čončo, neka ti je mirna vična posteja podno Biokova.”
