U Makarskoj je polaganjem vijenaca i okupljanjem kod Spomenika hrvatskom branitelju obilježena 33. godišnjica formiranja Taktičke grupe 156-brigade, koja je svojim djelovanjem ostavila veliki trag u Domovinskom ratu. Vijence su položili predstavnici Grada Makarske Udruge 156. brigade HV-a i udruga proizišlih iz Domovinskog rata
Taktička grupa, ustrojena pod zapovjedništvom Marilea Staničića, osnovana je nakon demobilizacije 156. brigade. U TG – 156 ušlo je oko 200 vojnika koji su dragovoljno odlučili ostati u HV-u i nakon demobilizacije brigade. Nedugo nakon formiranja, 30. lipnja 1992. godine Taktička grupa se izmješta na Južno bojište, na širi prostor Osojnika. Po zapovjedi generala Bobetka, TG – 156 pridodana je 1. gardijskoj brigadi ̋Tigrovima ̋ kao ispomoć. Iako je formalno TG – 156 trebala služiti kao rezervna postrojba ̋Tigrovima ̋, Taktička grupa se vrlo brzo našla na prvi linijama obrane zbog sve većih sukoba sa srpskim
snagama.
U istom periodu Taktičkoj grupi – 156 podređuje se satnija (kasnije vod) iz sastava HOS pod zapovjedništvom Stanka Primorca – Ćane. Ova postrojba je još ranije u operaciji ̋Čagalj ̋ bila podređena 156. brigadi dok je 1. srpnja postala satavni dio TG – 156 kao samostalna satnija, tj. vod ̋Lovac ̋. S jedne strane vrlo težak teren i velike vrućine, a s druge strane pokušaji srpskih snaga da izvedu protunapade dovele su i do prvih težih gubitaka u Taktičkoj grupi (i brigadi). Već 30. lipnja 1992. TG smjenjuje ̋Tigrove ̋ na brdu Kiper koji je bio jedan od najtežih položaja na Južnom bojištu. Istog dana položaj je bio izložen žestokom topničkom napadu praćenom upadom diverzanata prilikom čega je teže ranjen jedan vojnik TG-a iz Vrgorca.
Najteži dan svakako jest 5. srpnja 1992. godine kada je u noćnim satima interventna grupa TG – 156 sastavljena od pripadnika PPN Kobac po zapovjedi krenula na prvu liniju sjeverno od Osojnika prema selu Rapti Bobani. Prema nepotpunim podacima došlo je do probijanja linije od strane srpskih snaga pa je zadatak grupe bio zaustaviti neprijatelja, te povratiti i učvrstiti liniju obrane. Prilikom vožnje prema prvoj liniji na području zaseoka Slivnica Bobani došlo je do borbenog kontakta sa neprijateljskom diverzantskom grupom. Unatoč brzoj reakciji ̋Kobaca ̋ neprijateljska zasjeda se nije mogla izbjeći. Dolazi do kratke, ali žestoke borbe u kojoj ginu četvorica branitelja (Tomislav Skočibušić, Markica Roso, Boro Bandić i Stipe Ursić), dok su desetorica ranjena, uključujući zapovjednika PPN Kobac, Ivana Glibotu, te njegova zamjenika Damira Zukića. Brzom intervencijom ostalih pripadnika TG-a, te drugih postrojbi HV-a stanje na liniji je stabilizirano, a poginuli i ranjeni su izvučeni sa bojišta. Ovako teški gubici u relativno maloj postrojbi izazvali su poveći šok i nevjericu. Slično je bilo i sa stanovništvom Vrgoračke i Makarske krajine koje su tih dana bile zavijene u crno.
Drugi teški dan bio je 4. kolovoza kada je grupa HOS-ovaca iz sastava TG – 156 u teškom okršaju u okolici sela Rapti Bobani imala dva poginula, jednog zarobljenog, te 5 ranjenih pripadnika. Ipak, pripadnici Taktičke grupe su ostali na položajima i nastavili su izvršavati dobivene zadaće. U ovom periodu stanje na bojišnici je bilo vrlo složeno zbog napredovanja snaga HV-a, te pokušaja protuudara srpskih snaga. U tim okolnostima vrlo često je dolazilo do pomicanja linija što je onemogućavalo uspostavljanje jasne crte razdvajanja. Vrlo vjerojatno je zbog tih razloga i došlo do pogibije ̋Kobaca ̋ koji su se sudarili sa neprijateljskom diverzantskom grupom koja se ili namjerno ili spletom nesretnih okolnosti našla iza linija Hrvatske vojske. Pripadnici TG -156. brigade u ovom periodu.
(srpanj – rujan 1992.) imali su osam poginulih, dok su ranjavanja bila gotovo pa svakodnevnica. Unatoč svim teškoćama i gubitcima, Taktička grupa je uz bok sa gardijskim brigadama odradila sve postavljane zadaće, da bi se u sredinom rujna povukla u Makarsku gdje će služiti kao jezgra za ponovnu mobilizaciju 156. brigade HV.
fotografije: 156.brigada HV
