Službena stranica udruge Spasimo male obiteljske iznajmljivače, najveće hrvatske nacionalne udruge malih obiteljskih iznajmljivača koja broji preko 13 tisuća pratitelja na društvenim mrežama objavila je članak pod naslovom “Četiri velika kompradora u službi istih gospodara”. Među ovom četvorkom našao se, uz ministra Tonćija Glavinu, zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića i dubrovačkog gradonačelnika Matu Frankovića prvi čovjek Makarske Zoran Paunović.
Kako tumače, pojam komprador izvorno dolazi iz španjolskog jezika (comprador – kupac) i označavao je lokalnog posrednika koji je u kolonijalnim lukama Kine i Filipina posredovao između europskog kapitala i domaćeg tržišta, uzimajući profit od te uloge dok je izvorno gospodarstvo ostajalo podređeno stranim interesima. U 20. stoljeću pojam se proširio na domaće elite koje politički i zakonodavno olakšavaju izvlačenje resursa i profita strancima, žrtvujući pri tome nacionalni gospodarski suverenitet. U suvremenom hrvatskom kontekstu izraz se koristi pogrdno, za nositelje javne vlasti koji regulacijom sustavno pogoduju velikom (često stranom) kapitalu na štetu malog domaćeg poduzetništva.
Zašto su Paunovića stavili uz bok ministru i gradonačelniku iz HDZ-ovih redova, te u isti “koš” s prvim čovjekom glavnog grada iz stranke Možemo!? Ukratko, tvrde da njegova politika i politika zamjenice Antonie Radić Brkan direktno vodi smanjenju broja kreveta u vlasništvu hrvatskih građana, otvarajući slobodan prostor za krupni kapital.
– SDP-ov Paunović je kroz Plan upravljanja destinacijom Makarske službeno u potpunosti onemogućio nove kategorizacije apartmana u stambenim zgradama (bez obzira na suglasnosti). Istovremeno je uveo novi zonski paušal koji obiteljske iznajmljivače u nekim dijelovima grada tereti sa maksimalnih 300 eura po krevetu, tri puta više nego prije. Obje promjene mu je, velikodušno, zakonskim promjenama, omogućio HDZ. On ovo obrazlaže kao “zaštitu malih od nelojalne konkurencije”, ali istodobno njegov grad u istom razdoblju ima preko 10.000 nelegalnih kreveta koje inspekcija ne otkriva i 1.700 praznih stanova koji se nikada nisu koristili u bilo koje svrhe – dakle regulacija ne rješava stvarni problem, nego samo isključuje jedan dio zakonitih hrvatskih iznajmljivač s tržišta.
Njegova zamjenica Radić Brkan veselo uz HDZ-ovku Brnjac (bivša ministrica turizma) cvrkuće o podizanju kvalitete smještaja i o tome kako Makarska ima ogroman udio objekata niže i srednje kategorije (to su naši apartmani) i ističe cilj gradske uprave ulaganje u hotele visoke kategorije kako bi se privukli gosti izvan glavne ljetne sezone. Paradoksalno, dok javno napada “apartmanizaciju”, isti tandem 2023. godine izdaje lokacijsku dozvolu investitoru iz BiH za mastodontski hotelski projekt na Osejavi te najavljuje “veliki investicijski ciklus” za grad kao prioritet 2026. Takva politika u praksi postiže isti željeni rezultat kao i HDZ na državnoj razini – smanjenje broja kreveta u vlasništvu hrvatskih građana, dok hotelski i veliki investicijski kapital dobiva otvoren teren, pišu na službenoj stranici pod nazivom Spasimo male obiteljske iznajmljivače.
Pišu također kako ministar Glavina novi Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti prodaje kao rat protiv sive ekonomije, ali sadržaj zakona – obvezna rekategorizacija i suglasnosti, zabrana kategorizacije nekretnina u vlasništvu roditelja, teritorijalna diskriminacija po prebivalištu – pogađaju upravo legalne obiteljske iznajmljivače.
– Istodobno se velikim lancima olakšava uvjete poslovanja. Kad regulator sustavno “čisti” tržište od malih igrača koristeći argument “reda”, a krupni investitori time dobivaju prostor za širenje, to je klasična kompradorska funkcija – domaći dužnosnik olakšava koncentraciju resursa u rukama jačeg, najčešće, stranog krupnog kapitala, piše u objavi.
Tomašević pak, kako dalje navode, ne krije da smatra da Zagreb treba drastično više hotelskih kreveta, uspoređujući se sa stoljetnim turističkim destinacijama Bečom i Budimpeštom, i ta politika direktno stoji iza Plana upravljanja destinacijom Zagreb koji otvoreno pogoduje hotelskom lobiju kroz predviđanje „zelenih poticaja za hotele“ iz gradskog proračuna. Kako bi Zagrepčane dodatno destimulirala od bavljenja turizmom njegova administracija peterostruko je podigla paušalni porez malim iznajmljivačima (s 40 na 200 eura po krevetu).
– Gradonačelnik i gradska uprava Zagreba, kao i njihovi navodni rivali iz HDZ-a Glavina i Šuta lansirali su savršenu priču: mali iznajmljivači su “bauci” koji uništavaju priuštivost i dostupnost stanovanja u Zagrebu, odnosno Hrvatskoj. Takva teza je jednostavna, mnogim logična, politički oportuna i igra na najniže strasti dijela sugrađana koji nemaju nekretninu (viška), ali je u potpunosti neodrživa. Naime, na svakih 125 stanova u Zagrebu dolazi samo jedan stan u privatnom smještaju. Jedan od 125. To je 0,8% stambenog fonda.
Iz svega navedenog nesporno je da kompradorska funkcija u hrvatskom turizmu nije stranački obojena – HDZ-ovi Glavina i Franković, SDP-ov Paunović i MOŽEMO-ov Tomašević provode suštinski istu politiku transfera tržišnog prostora od malog domaćeg iznajmljivača prema krupnom, institucionalno organiziranom kapitalu. Ista retorika dolazi iz usta domaćih lutki briselskih trbuhozboraca: „loša struktura smještaja“, “red na tržištu”,„priuštivo stanovanje“, “borba protiv sive ekonomije”, “zaštita stanovanja” i “suzbijanje apartmanizacije”.
Linija podjele u Hrvatskoj 2026. nije lijevo-desno, već na politiku u službi hrvatskih građana i onu koju ne odgovara vlastitim glasačima nego isključivo centrima moći i kapitala koji ju financiraju. Tu se krije i odgovor na ključno pitanje: kome zapravo trebaju svi ti silni stanovi kad je Hrvata svake godine sve manje i manje?, zaključuju u svojoj objavi.
M.D./foto M.D.