Predstava “Bullshit, lipi moj” u veljači je imala vrlo posjećenu premijeru, no i ovih dana, od 11. do 14. ožujka, puni Zagrebačko kazalište mladih. Makaranin Zoran Čubrilo napravio je, naime, predstavu o liku i djelu Borisa Marune, najpoznatijeg pjesnika hrvatske emigracije. Osim što je osmislio autorski koncept te režirao, ovaj je glumac Zagrebačkog kazališta mladih ujedno i glumio jednu od najprovokativnijih figura hrvatske književnosti druge polovice 20. stoljeća.
Od njegovih tristotinjak pjesama i emigrantskih eseja Čubrilo je složio Marunin scenski portret, a predstava je zamišljena i koncipirana kao izokrenuti biografsko poetski recital koji se sastoji od poezije i proznih tekstova. Predstava je napravljena slobodnom, Maruninom, stilu, bez predrasuda, straha i bilo kakvih ograničenja, a da je upravo to bila jedna od vodilja kazao nam je Zoran Čubrilo.
– Ovo je specifična predstava te iako ima duhovitih momenata, nije stand up i zapravo nije niti namijenjena širokim masama. Tako da ne mogu govoriti koliko za takav komad ima publike, no mogu reći da stojim iza predstave i vjerujem da će živjeti, kazao je glumac iz Makarske.
Na ideju da uprizori Marunin život koristeći kombinaciju poetskog recitala i monodrame Čubrilo je došao prirodno. Naime, njegovu je pažnju izazvao još 90-tih, i odmah mu se svidio jednostavni jezik lišen metafora i patosa, no iznimno snažan i prodoran. Inspiracija pjesnikom koji je u njemu nešto pokrenuo nije ugasnula, pa je ovo ljeto ponovno krenuo razmišljati o načinu na koji bi najvjernije i najiskrenije prikazao Marunu. Posao je bio zahtjevan, no Čubrilo veli kako je u njemu istinski uživao.
Na pitanje je li Maruna u posljednje vrijeme posebno aktualan – premda valja reći da to nikad nije prestao biti – odvratio je kako na neki način jest.
– Maruna je uvijek izazivao reakcije, pa bi ga ili svojatali ili odbacivali. To se nije promijenilo. Iako je njegova najpoznatija pjesma “Bilo je lakše voljeti te izdaleka” napisana po povratku u domovinu, činjenica je da je kritički govorio i puno ranije, pa tako iz 1977. godine datira njegova pjesma “Hrvati mi idu na jetra”. Bilo mi je drago da su se, nakon predstave, neki mlađi ljudi zainteresirali za Marunu. Bio je ikona hrvatske emigracije te se, već nakon što je krenula privatizacija, ozbiljno “zakačio” i za to platio popriličnu cijenu, rekao je Čubrilo.
Na predstavu koja je hrabra i drugačija osvrnuo se i Boris Beck koji ju naziva križancem.
– Križanci su uvijek zanimljivi – a i Maruna je sam bio križanac, barem ideološki – pa sam i ja bez daha pratio jednosatno ukazanje Pjesnika u ZKM-u. Nije mu sličan fizički, već zato što je proćelav i ima bradicu, ali sličnost je bila tim veća jer je to doista bio on.
Neka pitanja su bez odgovora; poezija se sastoji od pjeva slavuja ili budala – eto i čovjeka, to je dio Čubrilova Marune, i hvala mu na tome, jer smo čekali da nam netko pokaže čovjeka koji je pomirio hrvatske krajnosti i Pjesnika koji je samo čovjek, a ne brončani kip, naveo je pisac i novinar.
Produkciju predstave, inače, potpisuje Teatrin Grdelin – Zagreb (umjetnički voditelj, Ivica Mijačika), a glazbenik i glumac na sceni je Stanko Kovačić. Koprodukciju potpisuje Zagrebačko kazalište mladih.
Ivona Ćirak
