Blještavi i šareni, raskošni i rastrošni dani Adventa su ispred nas. Gradovi se natječu čiji je Advent bolji i okićeniji, čija je ponuda egzotičnija i primamljivija i na čije će se koncerte hodočastiti; tko je odriješio kesu i počastio građane, a tko je bio Grinch zatvorivši blagajne s porukom kako ima i pametnijih stvari za trošenje javnog novca. Međutim, bili mi skloniji uvjerenju da Advent nisu lampice, pokloni i kuhani gin, ili da sav taj dekor i scenografija prate ideju druženja i veselja, Advent kao Advent općenito je tema koja poslovično već s krajem studenog okupira medijski prostor. A makarski program ove je godine zbilja konačno nalik jednom šarenom, ali suvislom mozaiku, i da, možda je zbilja zaslužio uzeti komadić pažnje većim gradovima.
Savršeni Advent sa savršenom atmosferom savršeno zadovoljnih građana mogao je dakle biti top makarska priča, mogao je biti slika Makarske kojom se ponosimo, ili kojom se ponose, svejedno… Ali najbolji Advent ukrala nam je priča s jednim drugim superlativom. Priča je to o Makarskoj rivijeri kao carstvu sintetske droge poznate kao ice (ne, ime nema veze s Adventom!). Unatoč Rozgi, Grši, Graši, Gobcu, unatoč malom Adventu i Nouvelle Vague koji već prodaju ulaznice za zagrebački koncert u veljači, unatoč ljupko okićenoj staroj gradskoj jezgri i igluu koji je oživio novouređenu i nekako nedovršenu Hrpinu, top tema posljednja tri tjedna, što u medijima, što u kuloarima, upravo je dostupnost crystal metha na Makarskoj rivijeri i mogućnost da se kuha nedaleko od neke božićne kućice u kojoj se kuha tek vino.
I taman kad mislite kako su nacionalni mediji napokon zaboravili na ovo pitanje, eto ih opet s podsjećanjem na nesretnu drogu, pa ispituju građane i gradonačelnika, a gradonačelnik otkriva kako je od ravnatelja čuo da djeca ovaj opasni opijat uzimaju već od šestog razreda. Gore od toga ne može i ne, nema nijedne lijepe teme i nijednog lijepog događaja koji može anulirati činjenicu da je opasna sintetska droga zaista s razlogom povezana s Makarskom rivijerom (75 posto zapljena metamfetamina u cijeloj županiji je lani bilo na Rivijeri!). To ne znači da ne treba ukazivati na sve ono lijepo, ali da bi bilo bolje, treba se suočiti s onim što ne valja. I pogledati malo ispod.
A ispod je slika Makarske u kojoj je droga očito dostupnija nego što mislimo, pa se pitamo gdje se, pobogu, kreću svi ti zombiji, i živi li i neka druga Makarska pored one koju ujutro vidimo na subotnjoj “špici”, a predvečer na osvijetljenom Kačiću ispunjenom mirisima Božića. Ima li još neka slika našeg Cittaslow koja nije samo ono pitomo mediteransko dolce far niente nego i ono nihilističko dolce far niente. Pa, čini se da postoji.
O tome govore brojke, o tome govore psihijatri, o tome govore čelni ljudi udruga za borbu protiv ovisnosti. Svi oni progovaraju u posljednje vrijeme i o nekim drugim problemima koji se, na duge staze, ne mogu i ne smiju pomesti pod tepih. Govore o djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi, kojih je gotovo 70 i čijim obiteljima pred raspadanjem bi dobro došlo mjesto gdje bi imali poludnevnu skrb. Govore o preko 150 obitelji kojima je potrebna stručna pomoć jer su odnosi narušeni. Sve je to dakako sam vrh sante leda, jer na jedan prijavljeni slučaj idu do tri koja nisu evidentirana.
Budući se već neko vrijeme bavimo projektom Kontra nasilju, kroz koji smo u kontaktu s brojnim stručnjacima, čujemo i da je sve više pojedinaca s narušenim mentalnim zdravljem, kao što je – što nam potvrđuju psiholozi i psihoterapeuti s ovog područja – sve više djece i mladih s depresijom i anksioznosti. Sve je više djece s teškoćama u razvoju, svako drugo dijete treba logopeda (friški podaci iz Makarske!) jer se više koriste modernim tehnologijama, a sve manje dobrim, starim razgovorom i neverbalnom komunikacijom. I sve je više starih ljudi, samaca, koje nema tko pogledati i koji, baš poput svih ostalih ranjivih skupina gore navedenih, svoje okrilje nalaze u civilnim udrugama koje se krpaju s prijavama na projekte.
S druge je strane sve više nekretnina, sve više registriranih vozila, sve bujniji gradski i općinski proračuni, sve više noćenja se ostvaruje i sve se više novca baš s Makarske rivijere slijeva u državni proračun. Na prvi pogled potentna, bogata i gotovo pa samodostatna Makarska, uljuljkana u edensku ljepotu i sezonalnost s kojom je srasla, a koja joj zauzvrat nudi mirnu i dokonu zimu, ispod svog tog kićenog ruha skriva i ono ružnije, tužnije lice.
Nećemo ga riješiti tako da ga prekrijemo, okitimo i zavežemo vrpcu s još jednom titulom Makarske, pa bio to grad sporta, grad festivala, grad zelenila, sigurno mjesto za žene, ili grad sporog življenja, niti će pomoći panično krojenje slike Makarske prema vani. Upravo suprotno, da bi se gradu zbiljski posvetilo, energiju i resurse treba konačno prestati ulagati u slike i titule. Dubinski rješavati probleme svog grada može se jedino kad ga se gleda u lice. Koje nije uvijek ni nasmiješeno, ni zadovoljno, ni osobito lijepo.
piše: Ivona Ćirak
