Nebrojeno puta jučer smo, na sjednici Gradskog vijeća, čuli čestitke ženama, damama, kolegicama, sugrađankama. Ipak, forma drži sadržaj toliko čvrsto koliko je duboko usađen taj isti sadržaj u formu. A na jučerašnji dan, na Dan žena naime, jedna je žustra diskusija razotkrila koliko smo kao društvo licemjerni.
Da se kojim slučajem ta kratka, naprasito završena komunikacija na relaciji dogradonačelnik Joze Vranješ-vijećnica Gordana Muhtić odvila u Hrvatskom saboru, po svoj bi prilici izazvala post reakcije u medijima, ako se već ne bi zbila reakcija od samih kolega. Reakcija kolega vijećnika Gordane Muhtić je, nota bene, posve izostala, iako su na taj isti dan svima bila puna usta čestitki ženama, damama, kolegicama, sugrađankama. Predsjednik Gradskog vijeća je s blagom neugodom u glasu tek komentirao kako idu malo ubrzati, u prijevodu, i poslovično anegdotalni i razigrani Bebek vidio je da se pretjeralo.
Uglavnom, dogradonačelnik Joze Vranješ vijećnici Gordani Muhtić kazao je, nakon izlaganja njezinog i kolegice Jagode Martić, a na temu postavljanja spomenika Kobcu, da nisu bile potrebne tolike primjedbe na prijedlog s obzirom da je šef Kluba zastupnika SDP-a (Sretan Glavičić, op.a.) ionako najavio da će ostati suzdržani. Ukratko, njihovo mišljenje irelevantno je iznositi kada se zna da neće glasati protiv, nego će ostati suzdržane. Je li Vranješ zbilja aludirao na poslušnost po kriteriju spola ili čistu partijsku poslušnost, u to nećemo ulaziti, no u dobroj vjeri pretpostavit ćemo da se ipak radi o potonjem. Politička poslušnost je naime naša realnost, i Vranješ zasigurno dobro zna o čemu govori. Da bi vidjela što je posrijedi, jer kao žena koja je na dogmu ženske poslušnosti zacijelo već nailazila, katkad zakukuljenu u neukusne šale, a katkad direktnu poput knockouta, Muhtić ga je to i upitala s riječima misli li da bi se žene trebale tako generalno ponašati ili je mislio na njihov Klub.
Na to je Vranješ odvratio kako se ispričava ako se našla uvrijeđenom, za što po njemu nije imala nikakva razloga. I onda, shvativši po svoj prilici njezine riječi kao provokaciju, poentirao na način kakav nikako ne priliči dužnosniku ni osobi koja se obraća kolegici u javnom prostoru, i to još na Dan žena, kada su svi poslovično slatkorječivi.
-Da ste vi jedna od bitnih žena u mom životu, sigurno biste se dobro osjećali. Ali vi to niste, kazao je Vranješ.
U prijevodu, ranije kurtoazne čestitke su pale u vodu jer to nije način na koji se razgovara niti s kolegicom, niti kolegom. I na taj način ispada da se čestitka ženama, ona prava, suštinska, upućuje samo onima koje su bitne i koje to zavređuju.
Da se razumijemo, forma, kao ni kurtoazija, ne predstavljaju nešto važno ako u stvarnom životu izostaje poštovanje. Tako da je na jednoj razini možda samo riječ o razini razgovora koja je generalno na jučerašnjoj sjednici, osobito kad se radi o nekim pojedincima ponesenim predizbornim adrenalinom, na momente bila na prilično malograđanskoj razini. Neovisno o spolu.
No stavimo li to u kontekst Dana žena i pratećih lijepih riječi, pozdrava i želja, onda vidimo jednu drugu dimenziju. Dodamo li toj dimenziji činjenice, onda vidimo gdje smo. A evo i činjenica.
U Gradskom vijeću od 17 vijećničkih mjesta sedam je žena. Što, doduše, i nije tako loše. Pogledajmo dužnosnička mjesta. Nula žena. Pogledajmo pročelnička mjesta. Jedna žena. Pogledajmo gradska društva i ustanove. U tri društva – nula žena na rukovodećim mjestima. U tri ustanove – žena na čelu jedne kulturne ustanove, naime, na čelu Gradske knjižnice.
No da se vratimo in medias res, uistinu šteta da nitko od kolega vijećnika nije reagirao na rečeni slučaj jer bi tek tada bila poslana prava čestitka. Jer, ako su žene podzastupljeni spol, onda su u svijetu politike manjina. Kada se žena osjeti ugroženom u svijetu takve matematike, onda treba imati razumijevanje za slojevitost ženskog pitanja u jednom i dalje patrijarhalnom društvu. A ne tu ženu ponižavati s riječima kako – nije bitna. Makar samo njemu.
Ivona Ćirak /foto ilustracija O. F.
