Po uhodanom običaju Kamarina, uz red ozbiljnih i red ‘ala manito’ crtica, prisjetiti ćemo se danas uspomena iz povijesti turizma. Napis ćemo krstiti ‘turističkim brujetom’.
Brujet je demokratična spiza. Može se blagovati iz sirotinjskih i bonkulovićkih pijata. Zavisi koja riba gogolja u teči. Mršave srdele i inćuni ili pak grdobine i škarpine Slično je i s turizmom. Od pašteta-turista, do onih kojima ni jastog nije po guštu nego preferiraju hlapa.
U makarskom bronzinu, otučenom od pustog duperavanja, turistički brujet šufigaje se već respektabilan broj godina. Pri tome smo prošli svega. I posnog i masnog. No brk bi se ipak uvijek mrvicu omastio. Narod nije manit kad kaže: ‘Di je masti, tu su i slasti, a di su slasti, tu vrag donese i napasti’.
Napasti vezani uz turizam najšireg su spektra grijeha. Od moralno-ćudorednih do korupcijsko-kriminalnih. O tome bi se mogao snimiti TV-serijal. Mi i bez serijala više od stoljeća imamo priliku pratiti uzbudljivu turističku sapunicu na samom terenu.
Razvoj početnih skromnih turističkih uspjeha zaustavlja Prvi rat. Kasnije se skromno kreće ispočetka. Tako se javlja i nova struka; turistički djelatnik. Jedan od njih bio je Luka.
Godinama bez nade za unaprjeđenjem Luka Šesni, činovnik nižeg razreda u Poglavarstvu, dobio je priliku mižernu plaću podebljati. Ponudu za mjesto djelatnika u Društvu za poljepšavanje grada objeručke je prihvatio. Gimnazijski naobražen, s dobrim znanjem stranih jezika, žvelat i razgovorljiv bio je stvoren za promotora turizma.
O dobrim uspjesima govorili su i službeni podaci. U izvješću Ministarstva prometa za proteklu 1928. godinu stajalo je kako je grad od 1. aprila do 30. septembra, posjetilo čak 767 turista iz inostranih zemalja. Pribrojivši tome gotovo 2000 gostiju iz otadžbine, bio je to solidan broj.
Luka je trljao ruke i očekivao obavijest o povišici. Obavijest je dobio, ali povišicu nije. Načelnik ga je pohvalio, no samo usputno. Održao mu je pištulu o svim nedostacima iz prošle sezone, predao listu s glavnim falingama i podcrtao oštrim potezom pera imena onih koje treba pozvati na razgovor. Naglasio je kako se sve treba riješiti do dolaska prvih furešta.Pročitavši imena s popisa, Luki Šesnom trenutno je proradio katar na štumku. Nisu mu pomogli ni dekoti iz Barbijerove apoteke, niti šalamar, ni litra salivene kamomile. Cijelu se noć prevrtao i dumao, a ujutro iz postelje izašao s kalamarima do po ćunke. Što je izazvalo takav konfužjun u Lukinoj glavi? Odgovor je u imenima s popisa, čije je djelovanje u prošloj sezoni pomalo ukiselilo makarski ‘turistički brujet’.
-Da je sve ove okupit u jednu kamaru, nastali bi škandali, a barufa bi se proširila do Amerike!, pomislio je Luka otirući znoj s čela. O zajedničkom sazivanju nabrojanih na radni sastanak nije bilo ni riječi. Što zbog sukoba interesa, što stupnja ugleda na makarskoj socijalnoj ljestvici.
Krenuo je od najuglednijih s liste, šjore Fanny Antunović Finko i Miloša Bušelića, vlasnika dvaju najpopularnijih makarskih pansiona; ‘Jugoslavije’ i ‘Miloša Velikoga’. Šjoru Fanny je zatekao u provjeri namirnica koje je doteglila zaposlenica Mare. Gospodarica je korila -Lipo sam ti rekla! Za prve goste nema šparat, nego donit najboju robu! Ovo šta si kupila nije ni za sirotinju u Bazani, altroke za moju prvu klijentelu! -Ali uvik govorite da kupujem kad se tole zatvaraju i kada je najcinije!, pravdala se poslužnica.
-To vridi za srce sezone kad je konfužjun i kad bi izili i leše postole! Mare se taman krenula opravdavati, kad je Fanny primijetila Luku, pa je otpravila u kužinu. -Luka kojim dobrom?, pozdravila ga je. -Šjora Fanny vi znate da pokušavamo učinit sve da nam se gosti opet vrate, krenuo je oprezno. Mudrika je znala gdje to vodi i odmah ga prekinula. -I sad oćeš reč da se gosti iz kuća okolo tuže šta moja klijentela ostane duže na večeri i mrvu su bučniji! -Je, upravo tako! Morate mislit i na one koji žele mir u noćne sate, potvrdio je Luka.
-Smatraj to riješenim!, brzo mu je začepila gubicu. -Kako? -Tako kako će od ove godine slatko nanat uz svu moju buku! -Ali…, nije bilo jasno Luki. -Nema ali, nego ovako!, izložila mu je taktiku. -Svaki će gost iz kuća u susidstvu čim padne sunce dobit po koji bićerin moje orahovice. -I da vam je tu računica? Potrošit ćete puste litre, a oni će vam i dalje ronjat i još dovest inšpekciju!, čudio se Luka. -Neće! Kad grintavci popiju orahovicu, pola će ih se zamantat i past u posteju, a drugoj će se polovici otvorit apetit, pa će se skalat u mene nešto žbrcnit! A za inšpekciju se ne boj! Evo mi imaju sad dva doć na tripice, a kad popapaju slasno u družbu, zaboravit će na službu! Luka se rešpektirajući solomunsko rješenje iskusne hotelijerke, naklonio i krenuo k drugoj postaji.
Šjor Miloš ga je odmah posjeo na štekat svoje kavane i pozvao konobara po veliku kriglu piva. Luka je ingordo gledao u kriglu s bogatom pjenom, ali se još nije usudio konzumirati. -Ajde maši se, vidit ćeš kakva je!, nutkao ga je gazda.
-Ma zbog nje sam i doša, ali ne da je popijem!, konačno se ohrabrio -Turisti se žale da je skupa, a znamo da jeftiniju možete nabavit priko drugog dobavljača. -Nije skupa!, energično je odgovorio Miloš -Bila bi skupa da ti se od nje dva dana rutaje i trombuja po crivima. A ova je ko mliko! -Ali da je malo jeftinija, pa i bokun gora, gosti ne bi ronjali, pokušao ga je razuvjerit Luka. -Da je malo cinija, ja bi manje zaradio, a kad bi manje zaradio ne bi ima donirat Društvu za polipšavanje grada cili iznos za štampanje novih kartolina šta će se dilit turistima!, infišo ga je pogledao u oči i nazdravio kriglom. Luka ju je iskapio u jednom gutljaju, nazdravljajući usput i novim kartolinama.
-A sad u župnika!, promrmljao je, oznojivši se što od bire, što od straha susreta koji je slijedio. -Velečasni, počeo je s pomijom da ne izrekne štogod neprimjereno -Vi znate da sam ja svake nedilje na misi i da cijenim čistoću, ali morate shvatiti da se od turizma puni i kasa poglavarstva i građana! -To su Judine škude!, beskompromisno je reagirao svećenik -Ovo nije turizam, ovo je Sodoma i Gomora! To nisu pristojni izleti i uživanje u prirodi kao što prakticiraju Katolički skauti i Mlade orlice, nego blud i nemoral! Muški i ženske se kupaju zajedno u bade kostimima koji više otkrivaju nego pokrivaju, po restoranima žene puše i hodaju u hlačama, na izletima brodovima se opijaju i čujem da…, nije izrekao do kraja nego se prekrstio, pa nastavio.
-Ovih dana će vam doći na stol i prosvjed uzoritog biskupa Bonefačića, gdje je Makarska ocrnjena kao leglo najnižih strasti! Ono od čega je Luka najviše i strahovao tek je dolazilo na red. -A znate li vi Luka, da se krenulo i s tim naturističkim sotonskim pokretom! Naš je nadlugar Andrijašević zatekao na škrijima Osejave grupu turista što muških, što ženskih kako se goli kupaju! -U pravu s te, potvrdio je Luka -Ta se novotarija uvezena iz Europe nije smjela dogoditi u našoj sredini! Znajući da tu kompromisa nema, pozdravio je velečasnog, pa usput primijetivši raspadajući okvir na portretu biskupa Bijankovića kazao -Ovo bi valjalo obnoviti, ostati će nešto para u kasi nakon ljeta pa ću vas se sjetiti!
-Ne od Judinih škuda!, gromko je odbio župnik. -Ma Bože sačuvaj! To će biti što privrijedimo od utrška gostovanja Poljske katoličke mladeži! -To može!, složio se i otpravio ga s utješnim -Idi i ne griješi više!
-Sad u gospođe Erike!, najavio je sam sebi novi ophod, dok su mu crijeva od nervožina žestoko orjala i zahtijevala posjet sanitarnom prostoru. Odgodio je potrebu snagom volje i hrabro krenuo u vižitu.
Gospođa Erika je službeno bila udovica umirovljenog poreznika iz ere pokojne Austrije. Prava istina je pak bila drugačija. Erika, posebno omiljena kod muškog puka bila je rufijana. Koristeći legitimitet prostitucije, još uvijek na snazi u kraljevini, opskrbljivala je makarske jarčine, a za ljetne sezone uspaljene Hanse, Jiržije i Stevane, ugodnim društvom nježnijeg spola.
-Draga gospođo, s neugodom se vrtio Luka na fotelji u tinelu prepunom kvadara s aktovima -Ja ne tvrdim da ste se ogriješili o zakon, ali više se turista javilo tvrdeći kako su nakon prošle sezone fasovali znate već koje bolesti poslije susreta s vašim djevojkama. -To je nemoguće! One sve imaju uredne potvrde o izvrsnom zdravstvenom stanju!, bacila mu je na stol sanitarne knjižice djelatnica ‘trpećeg obrta’ -To su naobražene animirne dame iz dobrih familja! Znaju svirati instrumente! Luki je odmah palo napamet na kojem instrumentu najbolje muziciraju, ali je brzo odagnao grješne misli i nastavio.
-Vi znate da Poglavarstvo može ograničiti vašu aktivnost i smanjiti broj djevojaka, ukoliko ne budete… -Ein moment bitte!, prekinula ga je, istrgla iz notesa komadić karte, nešto kontala, pa mu pružila papir. -Ja ne vjerujem da bi se to njima svidjelo! Luki se zamantalo od zapisanih imena. -Izgubit ću službu, neću nać posla ni na Metohiji, bolje mi je činit kuco!, promislio je. -U redu! Ali ipak pazite na higijenu, skrušeno je rekao. -Naturlich! Ja sam savjesna!, nasmiješila se lukavo i primjetila. -Vi se cijelo vrijeme vrtite po fotelji! Trebate li možda u toalet! Upotrebljavam ga samo ja i povremeno djevojke! -Ne daj Bože!, skočio je Luka i otrčao svom forcom do javnog kondota pod Kulicom.
Do kraja napornog dana Luka je još pokušao dogovoriti nižu tarifu vožnjom karocom starog Andrije, no on mu je skresao po kočijaškom običaju sve svece i usput prokleo auto-taksije koji su se počeli pojavljivati na prašnjavim cestama.
Sreo je i Muju, domaćega Cigu, kotlokrpu i popravljača lumbrela. -Nemoj Mujo tako ti sveca ovo lito dovodit u Makarsku ženu i mater da okolo gataju u kavu i čine nam sramotu. Ona je gospođa iz Zagreba lani afanala kad su joj izgatale da će joj ćer rodit mulca! -Je gazda Luka, ali je i onaj gosn iz Beograda poslo dinara da sam kupio cipele za sve jedanest dece, jer mu je moja Fata gatala u kafu da će sina da dobije! I dobio ga! 80 godina je imo. Pa sad ko ga je umesio, umesio, neka deteta! Luka više nije imao živaca i odburdiža je dalje.
Kupravendu Anu s najfrekventnije tole na pijaci pokušao je izmoliti da voće ne premazuje sa sumnjivim lak-sredstvom nabavljenim u Italiji od kojeg je voće zadržavalo falši friški izgled. -Prodaji voće kakvo je, javila nam se jedna austrijska obitelj da su lani imali trovanje! -E baš mi ih je ža, jili bi i pačika da je mukte!, nije se dala Ane -Ajde dobro neću našim Srbijancima i Česima, oni su nam slavenska braća, ali Austrijancima oću! Uvik sam bila kontra Franje Josipa, a za Karađorđevića! Živio Karađorđević!, zaorjala je da se čulo do Vrpolja. Luka je zbunjeno potiho promucao -Živio!, te konačno satrven svim obavljenim ‘razgovorima ugodnim naroda slovinskog’, krenuo doma.
Načelnik je doznao rezultate pregovora i pohvalio ga -Sve si mudro obavio! Biće i povišice! Bila bi veća da nisi gnjavio gospođu Eriku! -U kurbe su i riči i oči!, sjetio se stare poslovice Luka i nastavio raditi na pripremi sezone.
‘Turistički brujet’ te davne 1929. godine bio je slastan. Pijati su bili puni i po guštu onih koji su ga blagovali.Usput rečeno turisti oko lokala šjore Fanny rezervirali su sobe na istim lokacijama i za slijedeću sezonu. Donacijom šjor Miloša kartoline su tiskane u velikoj tiraži i polučile promidžbeni uspjeh. Kvadar sa slike Bijankovića je obnovljen. Vožnja karocom bila je po kilometraži skuplja od one auto-taxijem. Fata je izgatala samo sretna proročanstva. Kupravenda Ane je uspjela otrovati bračni par iz Graza i jednog Švabu, ali nijednog Slavena. Od Erikinih animir-dama se, koliko je znano od furešta nitko nije infetao. Netko iz ove štorijice ipak jest.
Luka Šesni radio je na poboljšanju kvalitete turizma još dugo. Nastavio je i u novoj socijalističkoj domovini. S kojim se novim situacijama susretao doznati ćete u novom điru.Pa kad netko kaže da je turizam lagan kruh. Kruh možda i je ali brujet nije!
Piše Marino Srzić / foto privatni album
