Otkako je u petak otkucala ponoć pa danas do 19 sati trebalo bi činit kuco, glumit da si muto, držat svete vode u ustima, pravdati se da ti je mujse popapala jezik. Jednom riječju nastupila je ‘silenzio stampa’ iliti službeno, izborna šutnja. Dileri političkih slogana i stranački napaljeni brontulavci, mogli bi dobiti po repu kaznom od veće svote eurića ako krenu u zabranjenu promidžbu.
Već par mjeseci, lokalni političari, uz podršku uže i šire rodbine, aktivisti na terenu, članovi i simpatizeri stranaka, partija i bratija; obećavaju, prisežu, zaklinju se i garantiraju u bolje sutra. Naravno garancija vrijedi pod uvjetom da im danas zaokružimo ime na karteli. Iz saketića s numerima izborne tombule, danas će se izvlačit brojevi. Tko će dobiti cijelu tombulu, a tko terno i cinkvinu, objaviti će se pučanstvu u večernjim satima. Dotada će se neki preznojavati, drugi prebirati po krunici, treći tobože nezainteresirano sjediti po zidićima i šentadama pred glasalištima i gledati tko ulazi, a koga nema.
17. dana mjeseca svibnja, dan užežin izbora, u katoličkom kalendaru zabilježen je kao spomendan svetog Paške Bajlonskoga. Rečeni je zabilježen kao zaštitnik pastira i kuhara. Znakovitije ne može biti. Em biramo pastira za vođu demokratskog stada, em čekamo što će se skuhati u izbornom bronzinu. Što se tiče pastira, bilo bi dobro da ne bude ‘čobanin’. Pastir plemenitije zvuči.
Tko će preuzeti ulogu pastira? Hoće li ovčice samo musti i ubirati mastan skorup visoke tržišne cijene ili će ih brižno voditi na dobru ispašu? Tko će se preuzeti uloge kuhara u makarskom prestižnom restoranu? Hoće li nam se od spize glavnog ‘koga’ i njegove ekipe rutavat od pustog šufigavanja ili ćemo pak papat zdravo, ali kakat tanko?
Oni koji retke nisu pročitali jutros pri friškoj objavi, nego tek navečer, već znaju tko je dobio na tombuli. Što se tiče zgoditaka nije loše ni dobit manji ulog. Jer ako, jezikom tombule dobiješ samo terno, pa se sa sličnim dobitnikom udružiš, već si u poziciji cinkvine. Ni cinkvinama se nije mrsko udružiti, premda su u predizbornoj kampanji lajali jedno o drugom takve šporkarije da ih ni sinje more ne bi opralo. No, kad donji dio kičme, da ne kažemo guzicu, imaš prilike smjestit u udobnu poltronu, sve se uvrede zaborave. Takve nove kombinacije već opasno drmaju poziciju glavnog ‘tombulaša’. Zato male zgoditke ne treba zanemarivati. Dapače!
Glede promidžbenih slogana, kandidati ovog izbornog đira nisu bili posebno maštoviti. Bili su predvidljivi, slabo inspirativni, pa i jezično neispravni. Radi izborne šutnje ovogodišnje reklamno-političke poruke nećemo navoditi, da ne daj Bože i sveti Klemento, autor redaka skupa s portalom ne bi imao posla s nadležnim tijelima. Stare parole, neke već u nafatalinu i preko stoljeća, ništa nas ne priječi izvaditi iz armeruna prošlosti i proventulati od tumide. Valja priznati da su nam preci u demokratskim nadmetanjima bili slikovitiji i duhovitiji. Evo nekih primjera iz antologije domaćih izbornih krilatica iz prošlosti:
-‘Uzmimo šolde iz bogataških takujina, za osigurat spizu iz sirotinjskih bronzina!’ Valja priznati da je socijalni program ovog kandidata prezentiran najkonkretnijom i najefikasnijom porukom. Ukratko, okrpit ćemo porezima bogate i oslobodit od gladi i debulece siromašne. Iako parola nije politički sasvim korektna, sigurno je aktualna.
-‘O Klariću moraš reći hvala, što Bazana glasove ti dala!’ Ovdje je riječ o kontra-paroli protivnika načelnika Klarića nakon što je pukla vijest o nadožuntavanju birača glasovima iz tadašnje makarske ubožnice Bazane. Ima li danas nadožuntavanja glasova, sami znate ili sumnjate.
-‘Nek’ je plemić advokatskog zanata, al se ne stidi pozdravit težaka!’ Populistička je, ali uspješna promidžba. Propagirali su je pristaše Ante pl Alačevića i privukli bogate težake kojima je visoki imovinski cenzus davao pravo glasovanja, a imponiralo im je da mogu biti uz rame jednog plemića i k tome advokata. Danas ovakva reklama sigurno ne bi upalila. Advokata je koliko hoćeš, a plava krv nije na cijeni.
-‘Za časnog Dudana, a ne za talijanaša gudana!’ Parola s prvih općinskih makarskih izbora, uzvikivana po kalama. Koliko nam se god krilatica činila grezom, imala je opravdanje u propagiranju narodnjačke a protiv tuđinske opcije. Da je netko na ovogodišnjim izborima takmaca nazvao gudanom sigurno bi bio javno osuđen. Makar se ‘gudani’ u izričaju nisu duperali bilo je i žešćih uvreda i bez životinjskog svijeta.
-‘Da ne bi šjor Šilve i njegovih izbora, ostali bi bez šjolanih postola!’ Premda nije dokazano, za današnje su glasove ulozi puno skuplji od šjolanih postola. Osiguravaju se (priča se) radna mjesta, honorari, stipendije, poslovni prostori, koncesije.
Načelniku Matuliću bilo je dovoljno uložiti za jedan glas sredstva za samo jednu postolu. Tek ako bi dobio izbore kupovao je glasaču i drugu. Nakon Klarićeva debakla, brojni ‘glasači od postole’ ostali su s jednim primjerkom obuvala. Za nevolju sve su bile desne, pa nije bilo mogućnosti kompletirati par. -‘Ko zna za se, zna i za drugoga’ Službeno nikad promovirana točka izbornog programa. Premda moralno upitna bila je posebno cijenjena kod pragmatičnog glasačkog tijela. -Neka on svaki dan ima za pašticadu, ali neka meni osigura da iman za lešadu! Mene itako od jake rane para po štumku jutina! Dobro meni, dobro njemu!, objasnio je stari Zane. Čini se da takav stav nikad nije izašao iz mode. Znali smo mu bit svjedoci i u vremenima koje osobno pamtimo.
Prvi slobodni izbori u modernoj Hrvatskoj donijeli su mnoge pomutnje, nedoumice, pa i skandale po makarskim kućama….
Unuk, autorov poznanik i aktivist građanske inicijative, tako je imao velikih glavobolja radi problema pri glasačkom odlučivanju svoje demencijom načete babe. –Evo baba, ja te neću ništa nagovarat nego ti čitat kandidate, pa ti odluči sama za koga ćeš u nedilju glasat! –Ajmo vidit šta nudiš!, pozorno je stara slušala. Pročitao joj je ime prvog kandidata. –Niti promislit!, brzo je reagirala. –Oti se kune u antifašizam, a ćaća mu se krio u badnju dok su drugi ginili po šumama. Da je bio pravi borac osta bi pod zemjon! Kakav ćaća takvi sin! Daje od mene! Ajmo naprid! Ponudio joj je i slijedećeg kandidata.
–Nema govora koji Rvat! Sad sve ‘U boj u boj mač iz toka braćo’, a dida ti je njegova mater tužila šta je piva zabranjenu verziju ‘Marjane, Marjane’! Falsun ko i mater. Molaj ga od mene! Govori daje! Pročitao je i trećeg –Nikako! –Šta imaš kontra njega?, gubio je živce unuk. –Više toga. Njegovi su krivo svidočili u đeometra, pa su nam oduzeli najlipši komad zemje. Drugo, mater mu je tila podmentnit mulca mome bratu, ali je na vrime razotkrio i pobiga u Ameriku. I treće, govorilo se da mu je baba bila štringa i bacala uroke, navela je sasvim konkretne i opravdane motive. –Onda za koga bi ti glasala?, u očaju je pitao unuk.- Za Lina Babrijera! Moji su u onu državu glasali za njega!, ispalila je ko iz topa. –Ali baba on je umra!, dalo je unuku u glavu. –Pa šta? Vidiš da se govori kako čine berekinade za uvatit glasove i da su na listama birača i oni koji su pod crnom zemjicom! E pa ako mogu glasat pokojnici, onda i ja mogu glasat za pokojnika!, iznijela je starica mudro svoju izbornu hipotezu.
Pa ti privari babu! Jesu li do danas takve preživjele? Ne znamo. No, je li preživjela praksa ‘glasača iz kapsela’ ne bi bilo zgorega provjeriti. Za svaki slučaj!
Nego što je s Vinkom i kumpanijom? Čine kuco! Drže se izborne šutnje. Demokratska svijest im je na razini. Vinki ipak vrag nije dao mira, pa je autoru redaka dala naslutiti neke glasačke naznake. Zazvonio je telefon.
-Zaheba si stvar!, bez pozdrava je skresala. -Zašto?! -Zato šta ne misliš glavon. Jesi lipo mene, Anku, Meru Općinsku, Martu Trumbetu i Pašku Cimu moga entervjuisat u petak prije silencio štampe za koga ćemo glasovat! Vako ćeš morat pisat o izborima kad je Bog po svitu oda! -Ne bi bilo korektno! -Ne bi korektno, ali bi bilo konkretno, začuđujuće je ispravno izgovorila riječi koje rijetko dupera. Vidjelo se da se pripremila. -Oš’ti do mene ili ja do tebe na posal, pa ću ti sve lipo krokantno objasnit!, već je u slijedećoj replici ‘zahebala’ s izgovorom. -Ajte vi do mene! -Evo me!
Na vratima knjižnice bila je kao da se već duže sprema za utrke s preponama. -Ne čitaj sinko! Boje ti je učit od dida kako se naliva teraca!, odmah je s vrata savjetovala poznatog joj mališana koji je došao po omiljeno štivo. -Ja to malome za njegovo dobro!, opravdala je neumjesnu primjedbu, te odmah prešla na stvar. -S Ankon je bilo sinoć velike muke! -Kako? -Vako! Ona ima oni program di se mogu gledat stari filmovi. Zvala me da se kitno spustin u nje, jer se prikazuje Prodavačica jubičica. Gledale i dušu isplakale. Već bilo kasno i taman Sara Montje zapivala, a mi na vas glas pratili na rvatski -Svuda blagi miris zračiii, zar van novac više značiii..! Zapjevala je Vinka visokim sopranom nasred knjižnice -Zakantale mi, a Anka stala u po pisme! Taman je kucala s kampanela ponoć. -Šta je?, govorin joj ja -Taman smo lipo uvatile batudu, a ti stala! Ona ni riči, nego mi na mote kaziva da iđe leč i čini križ priko čunke. Šta je?, pitan je. -Jel’ ti slabo? Čini prston da nije, ispratila me, drži prst na usta i maše za rastanak. Ja san mislila da je udrio kulap. Cilu noć nisan oka stisla.
Ujutro joj kucan na vrata i pitan je -Jel ti boje? Ona čini kroz dentjeru -Mmmm..! -Ajme! Ošinilo te sestro mila! Doša joj sin i kaže -Ma ne mislite se teta Vinka to je infišala u izbornu šutnju i fermala govorit od ponoći i neće sutra do zatvaranja glasačkih mista! Eto vidiš kako je manita! Ko da se ona kandidovala za poteštata!, završila je Vinka. -A šta ćete? Bukvalno je shvatila!, pokušao je opravdati autor. -Bukva! I tupja od bukve! Česmina ona najtvrđa!, smjestila je Vinka ‘bukvalno’ u svijet drveća.
-A drugi? Jesu drugi komentirali za koga bi mogli dat glas? -Nisu rekli, ali nisan ja manita! Izvukla san sve od njih! Nikidan došli u mene igrat na tombulu, a ja ih ko i da neću pitan -Čime bi vi počastili novoga poteštata da van dođe u goste?
Mere odgovara -Ja bi ga počastila jednin dobrin bokunom lešade, ali na mrvu moderniji način šta je sad popularno po europski! -Ja bi mu servira zdrave športske spize!, očitova se Paško. -Ja bi poteštatu ponudila štogo naše. Dobru njokadu sa šugon, samo da je kako se ono kaže šta san gledala na televiziju denkonstrukcija. Da je njokada, a da opet sliči na štogo drugo, pa se ne zna šta je, rekla je Marta. A ja san in lipo rekla, prezentirala je Vinka svoj izborni jelovnik – Gostila bi ga sa kilo pečenoga, mladon kapulicon i kruvon ispod cripnje! Anka je mučala, neka još nije bio silencio štampa. Je li tebi sad bistro, ko će za koga?
Autoru je bilo sve bistro! Svoj meni u vrijeme izborne šutnje ipak vam neće otkriti. Kakav god jelovnik bio, kusat ćemo četiri godine ono šta danas ubacimo u izborni bronzin. Nek’ nam je u slast!
Piše Marino Srzić / foto: privatni album
