Autor je po treći put ušutkao uporni alarm mobitela koji je podsjećao kako je svanula radna subota. Onda se telefon oglasio melodijom naštimanoj za pozive najčešćeg pozivatelja. Sa zvučnika je zaorjalo ‘U boj, u boj mač iz toka braćo!’, a to je značilo samo jedno. Zove šjora Vinka. Na satu je bilo 06.30.
-Biće si se ti već davno probudio!, kazala je bez dobro jutro. -Evo budim se! -A ja se probudila u tri ure, jer san morala učinit malu potribu i onda nisan mogla više zaspat nego san stavila ispeč paprike. One rogate! Dok su se pekle, ništo mi je palo napamet. -Šta vam je palo napamet?, u polusnu se zainteresirao autor dok su mu pred očima marširale rogate paprike.-Znaš ti šta je sutra? -Nedilja! -To zna svaka mona! Ali koja nedilja? Možđani tek probuđenog slušatelja još nisu bili u punoj formi, te nije znao.
-Sveti Lovre! -A je tako je! -En ti sve šta pišeš, kad nisi zna odma!, naljutila se na nedovoljnu informiranost i nastavila -Onda mi je nešto sinilo. Stavila san prid sebe katolički kalendar i jedan stari libar od pokojnog barba don Luiđa i počela računat. Do maloprvo san kontala -I šta ste skontali? -Ono šta nisi ti! Ove je godine 1800 godina od rođenja svetoga Lovre, 295 godina otkako je umra naš blaženi Bijanković i 300 godina otkako nan je dobavjen sveti Klemento! A? Šta kažeš?!
Za godišnjicu rođenja sveca Lovre autor nije znao, no za ostale jubileje naravno jest. Vinku se nije smjelo razočarati, pa je dobila odgovor. -Svaka čast! Nisan zna! Vi bi mogli držat sat zavičajne povijesti!, pohvalio je. -Zahebaji ti koga drugoga! Nego lipo dođi posli posla u mene. Doć će i oni. Iman grudicu sira iz uja i pancete i paprike pečene i di ćeš boje! A ti ćeš nan održat historijski čas po onoj svojoj azbuki o Bijankoviću šta si je lani objavio!
Šjora Vinka je iz one ere starih sugrađana, koji su bez obzira na nacionalnu svijest za sve stručnije pojmove upotrebljavala srbizme. To im se činilo učenijim. Otud i ‘historijski čas’ i ‘Bijankovićeva azbuka’. -A to mislite na onaj članak ‘Abeceda biskupa Bijankovića’, ali to je već lani izašlo. -Neka je izašlo! Vaja ponavjat! Neka nauče oni šta su stopro došli i neka ponove Makarani koji drže više do tuđega nego do svoga!, borbeno je izbiflala i prekinula vezu. Zvala je za pet minuta. -Ti si kriv! -Zašto? -Za roge! -Koje roge? -Paprike rogate! Dok san s tobon govorila sve su izgorile i učinile se u garbun!, izvijestila je sa zgarišta iz loštere i prekinula.
Nakon završene smjene put je vodio u Vinke. Situacija u kužini je bila standardna. Kumpanija je nervozno čekala za stolom da čašćenje krene. -Eto ti sad pa jidi pohane balancane kad si mi već upropastio one lipe paprike-roge!, upravila je domaćica pecetu gostu i naredila -A sad prionite pijatima! U slast! Kao i uvijek, spiza se salamaštrala u rekordnoj minutaži. -Sad popijte bevandu! Mali će nan održat historijski čas o blaženon Bijakoviću. Iđemo slovo po slovo abecede- azbuke. Ko ima šta nadožuntat neka digne ruku i kaže. Iznijela je pravila predavanja kao kakav profesor katedre. ‘Mali’ je uzeo isprintani tekst i počeo od slova do slova.
A – Ave sancte, esto nobis propitius et clemens!, (Zdravo sveče, budi milosrdan i milostiv prema nama!). Od lat. ‘clemens’, nastalo je ime anonimnog sveca. 1725. ovim uzvikom biskup dočekuje brod s kostima mučenika iz rimskih katakombi. Tako je kršten Klemento, već 300 godina zaštitnik grada.
Javila se Mere. -Je li se po tome zovu i one klementine, šta naliče na manodine? -Nije mandoline, nego mandarinke!, ispravila je Marta.
B -Bor
Bor u Brelima prozvan Bijankovićevim. Nepažnjom je uništen, pri izgradnji hotela. Legenda kaže da ga je sam biskup posadio.
Anka je digla ruku, podigla se s katrige i rekla -Onda su taj bor isikli i podilili narodu. Jedna je moja rodica dobila drva i svaki put kad bi ubacila u peć bi se oparila. To je bila osveta biskupa šta su mu sasikli bor! Prezentirala je legendu sumnjivog porijekla Anka.
Č -Čudesna izlječenja
Za čudesna izlječenja po zagovoru Bijankovića prikupio se velik broj svjedočanstava. U svemu je ispitan i popisan 51 svjedok. Osim Makarana i Primoraca, svjedoče i vjernici iz Splita, Omiša, Korčule, Studenaca, Bosne… Jedno ozdravljene zabilježeno je i u posljednjim decenijama prošlog stoljeća. Paško je nadožuntao. -Moja se teta zavitovala da će plaćat cili život kantane mise ako ozdravi o turbukoloze. I ne da je ozdravila, nego je živila priko sto, a do 95 godina išla u masline!
D- Dobra smrt
Osnivač je više bratovština. Posebno je poznata ona Dobre smrti. Bratovštine daju na posudbu i novac i potiču privredu. Upala je Vinka-Neću imentovat, ali su stari svidočili kako je prandide od jedne osobe u ovoj kužini pokra kasu bratovštine i odo toga kupio veliku zemju! Marta je pognula glavu.
E -Egzorcizam
Narod je vjerovao da se polijeganjem na biskupov grob istjeruju zli duhovi iz opsjednutog. Nejasan pojam ‘šufajice’ sadržan je u rečenici -Uša đava u šufajice! Istirat će ga Bijanković!
Anka je opet digla ruku -Istina. Tako je istira i sotonu iz Anete Štringete. Nije više nikad čarala!
F – Flagelanti
Potičući aktivnost flagelanata (samobičavalaca) u procesiji Velikog petka, biskup je zaradio epitet ekstremno strogog.
Vinka je kazala -Tribalo bi i danas tako! Pa bi bilo manje ratova i gladi.
G -Grob
Tijelo biskupa počiva ispod ploče s urezanim natpisom pevedeno s latinskog ‘Prah, pepeo i ništa’. Grob je kultno mjesto na kojeg vjernici liježu na dan Bijankovićeve smrti. Vjerovanje da lijeganje na grob ozdravlja još uvijek živi.
Usudila se javit i Marta. -Mene je baba ligala na greb Bijankovića da mi opadnu bradavice s prstiju i kako je zakunjala dok je molila, zaboravila je na me, ozebla san i dobila plauritu. Onda su me opet legli na greb da mi digne plauritu i ozdravila san. Onda je dide kaza Bijanković razbolio, Bijaković i ozdravio!
H -Humanitarno djelovanje
Bijanković redovito daruje milostinju ženama palog morala, isluženim vojnicima, skitnicama. U vrijeme neimaštine zalaže vlastitu srebrninu za nabavku kruha.
-A ne ko danas!, primjetila je Mere -Po banjama meću one jaguzije, a ne bi ti uzajmili ni za kruv!
I -Isposništvo
Biskup živi pokornički hraneći se lećom, u korizmene dane posute pepelom.
-I ja bi tako mogla!, prošunjala je Marta. -Bi dok ne dođeš digo u goste pa se priždereš! imala je spreman odgovor Vinka.
J -Jusuf
Pri jednom pohodu biskup ozdravlja muslimanskog momka Jusufa koji se poslije preobraćuje na kršćanstvo, krsti kao Josip i postaje redovnikom.
-A ja san tila prominit Mere u Mary sa epsilonom da bude fijenije, pa mi nisu dali, razočarano je kazala Mere Općinska.
K -Kavalkina
Pretposljednjeg tjedna pred Uskrs dozvoljava kratki predah od pokore, nazvan po plesu ‘kavalkina’. Mladost je spočitavala strogost roditeljima –Kad je moga Bijanković pustit kavalkinu možeš i ti!
-Je! Istina je!, sjetio se Paško -I moja mater je govorila, dok ne dođe kavalkina nema incanja u korizmi.
L -Lovre, sveti
Bijankovićeva smrt 10. kolovoza na Svetog Lovru 1730., donijela je i ekonomski zamah gradu. Okupljajući se na spomendan, hodočasnici su usput i trgovali na trgu pred katedralom donoseći svake godine sve veći asortiman robe.
Za primijetiti je imala Mere -Bilo je to i kratko vrime posli rata. Meni je don Dinko da da dilin Glasnik Srca Isusova, pa me uvatila ona Lukre iz Komiteta, uzela mi Glasnike i dala da dilin Našu borbu.
M -Marko, sveti
Početkom biskupovanja gradi skromnu crkvicu sv. Marka, koja kasnije prerasta u katedralu biskupije.
-Nema do našega Svetoga Marka, uzdahnulo ih je više iz kužine.
N- Nadalin
Nadalin je djevojačko prezime biskupove majke rodom iz patricijske mletačke obitelji. Sve naslijeđene dragocjenosti iz majčine dote Bijanković rasprodaje i koristi za pomoć potrebitima.
-Tako je i ona šta je išla u časne ostavila sve samostanu, pa su joj nećaci vodili spor kontra crkve, sjetila se ostavinskog spora Vinka.
O -Oratorij sv Filipa Nerija.
Propagira filipinski red za vrijeme biskupovanja i uspostavlja oratorij. Pripadnicima reda pokušava povjeriti duhovnu pastvu u biskupiji, koja je do tada bila povjerena franjevcima.
-Zato ga fratri ni ne štuju!, naglasila je Mere.
P -Papuča
Priča o ukradenoj biskupovoj papuči, najpoznatija je predaja vezana za Bijankovića. Sastavljeni popis osobnih predmeta sadrži još i sedlo, mitre, prsten i dijelove ruha. Popisani su i predmeti na čuvanju kod građana: košulja (kod Gardunovih), zvonce (kod Raffanellija), papuča (kod Ivaniševića), klecalo u Brelima, te više komadića tkanine kod vjernika iz Makra i Kotišine.-Ja iman komadić košuje! Ostavila mi ga je teta Zanze, ponosno je izjavila Anka.
R -Remeta
Remeta sv. Marka, V.S., bio je žarki poštovatelj Bijankovića. Vremenom je njegova pobožnost prerasla u opsesiju, pa se povjerio župniku. -Svake nedije kad zatvaran crkvu iman viđenje Bijankovića kako služi misu. Ja mislin da bi to tribali javit na više inštance. -I to baš nedijon?, pitao je župnik. -Uvik! -A šta ti nedijon za ručak jideš?, – Najboje bokune mesa. -A čime zaliješ? -Sa litron ciloga! Obične dane samo golu bevandu! -Ajde ti ovu subotu pojidi šta jideš nedijon, a u nediju izidi šta ideš suboton!, naložio mu je velečasni. Prošao je tjedan. Remeta je svećeniku predao izvještaj. – Sad ga nisan vidio u nediju, nego u subotu! Eto novog mirakula! -Nije mirakul u Slugi Božjem, mirakul je u onoj litri ciloga, šta si ga popio u subotu umisto u nediju!, nasmijao se župnik.
-Oti remeta je bio naš barba Valentin!, rekla je Marta.
S -Samostan franjevački
Samostan fratara je u krajnje napetim odnosima s biskupom. Glavni se sukob odnosi na prigradske župe Kotišinu i Makar koje od franjevaca ukazom preuzima biskup. Narod se u početku buni, no upravo su vjernici iz tih župa, kasnije najgorljiviji štovatelji Bijankovića. Neki se repovi davnih nesuglasica vuku i do naših dana.
-Moj ćaća je iša u fratara, a mater u Svetoga Marka. Uvik su se oko toga klali!, evocirala je uspomene Anka.
Š -Školstvo
Uspostavljajući u vlastitoj kući školu, Bijanković slovi kao pionir početaka organiziranog obrazovanja u Makarskoj.
-A di je ta škola? Je li na Zelenku?, izbacila je biser Mere.
U -Ulica
Uspostavom Republike Hrvatske ime biskupa ‘počašćeno’ je zajedno s ostalim makarskim biskupima kaletom pri vrhu Kačićevog trga. Kalica ima tri kućna broja. Na tako malom prostoru stiješnjena je uspomena na sve makarske biskupe. Kasnije je po Bijankovićevom imenu krštena ulica na predjelu Zelenke. Ne poričući jednaku važnost novijeg dijela grada, ime biskupa na uličnoj tabli svakako bi logičnije bilo vidjeti negdje u najužem centru.
-Sram ih bilo! Glavno da su imentovali kale u centru po onima za koje nismo nikad čuli!, ljutila se Vinka. -Čak su imentovali po mlikaricama. A vele ti mi je puta jedna donila mliko razvodnjeno!, nadopunila je Anka.
V -Vusio
Don Eugenio Maria Vusio autor je ‘Rasprave o posvećenju’, zagovaratelj za beatifikaciju Bijankovića i promicatelj nastojanja da proces dovede na nivo oltara. Proces za beatifikaciju krenuo je uspješno, ali je naglo zastao. Poštovatelji ga i dalje nazivaju blaženim.
-Tute su se upleli dušmani, samo za ne učnit ga svetin!, izjavila je Marta.
Z -Zazivi
Postoji službena molitva i zaziv biskupu. No, jedan od zaziva, nekoć najčešće korišten, a do danas zaboravljen glasio je ovako: ‘Na glasu svetosti biskupe, liberaj me od svake zle prigode! Kako si nevjeru na krst priveo, škapulaj da me sotona ne bi odveo!’ Vrijedno za zabilježiti i pokušati otrgnuti od zaborava.
-Ko ti je reka da smo zaboravile, graknuo je ženski dio kumpanije. -Ja san zaboravio!, kazao je Paško.
I tako je završio edukativni ‘historijski čas’ o našem Bijankoviću. Vinka nije dozvolila da se čitaju pojmovi pod slovima T i Ž. Zašto? To možete provjeriti u arhivi Kamarina od lani. Izgledno je da su natuknice vezane za njenu užu obitelj, pa je nije komodalo da ih ostali komentiraju. Bilo je ovo ponovljeno prisjećanje na najpoznatijeg makarskog biskupa, čiju obljetnicu smrti danas obilježavamo. -Neka novi nauče, a stari ponove i zapamete!. kazala je Vinka i imala pravo.
Svetoga Lovru smo malo zanemarili. Prisjetite ga se sami. Bacite nešto na gradele u znak spomena na njegovu muku, jer su ga mučitelji pekli na gradelama. Dok se pečete zahvaljujući novom toplotnom udaru, očekujte nove arklekinade naše kumpanije u slijedećem điru.
Piše: Marino Srzić
