Nikša je nekoć naveliko čitao. Svakodnevno prelistavao Slobodnu Dalmaciju, iz Sportskih novosti proučavao rezultate utakmica od Londona do Dugog Rata, te posuđivao u knjižnici krimiće. Otkada se pojavio Booking, najmoćnija internetska platforma za rezervaciju smještaja, nije više čitao ništa tiskano na papiru. Od Svisvetih do Uskrsa sjedio je danonoćno pred titravim ekranom koji mu je dioptriju povisio i podebljao lente očala do razmjera dna demežane.
Dok su ukućani blaženo hrkali u posteljama, njega bi pred zoru bolnih škina od neudobne fotelje probudila bol u međunožju. Zabrinuo se da ga nije sustigla muška boljka prostate, no nalazi su pokazali kako je sve u redu. Onda je liječnik pri pregledu primijetio opekline na osjetljivom području. Nikša je posramljeno izletio iz ordinacije znajući o čemu je riječ. -Ben mu Buking i ko ga je izumislio!, opleo je upavši u kuću. -Ajde ne uzimaj srcu, ako su oni Poljaci otkazali, javit će se drugi!, krenula je tješiti Ankica muža. -Koji Poljaci? Nisu oni meni muda pofrigali i njega lešali, nego nesritni Buking!
Kako je to Booking još žveltog Nikšu skoro uškopio? Ustvari i nije Booking. Krivac je ostarjeli laptop! Smješten po cijele noći u Nikšinim krilima, toliko je nekontrolirano grijao da mu od dragocjene intime gotovo nije napravio lešadu.
I te je kobne noći s laptopom u naručju, te oboružan tlakomjerom i tabletama, dežurao pred ekranom. Doduše mogao je biti miran. Čimavica kakav je bio, svoje je apartmane zbigecao i sve držao pod kontrolom. Ocjene gostiju na Bookingu mahom su bile izvrsne. Sve do tada…
Još jednom je pogledao ocjenu s portala koja mu je na tlakomjeru prouzrokovala kobnu cifru 190/105. Pod jezik je turnio tabletu kontra infarkta, zalio se kamomilom i razderao -Ankice, majko, dico! Na noge! Iz kamara su počeli gmizati ukućani. -Bit će rat ili trešnja ili povodanj!, uzmucala se mater Stane s krunicom u ruci . -Ja nisam kriv, kunen se!, pravdao se sin Zoran uvjeren da mu je neka od berekinada izašla na vidjelo. -Samo smo se pojubili prijatejski!, u polusnu je mrmljala kćer Maja pretpostavljajući da je otac doznao kako orja po Svetom Petru s Ivicom, momkom s podebljim dosjeom na policiji.
Supruga Ankica je brižno zajaukala -Jel’ti infrakt? -Gore i od infrakta i trešnje i rata! Sidite tute!, zapovjedio im je. -Iruda van vašega, šta ste sve ovo meni iza leđa činili prošle sezone? Na Bukingu nas nemilo oblajavaju! Nećemo moć afitat niti da mi njima plaćamo! -Koji?, povikala je u glas familija. -Oni Finci sa troje dice. -Ma šta nam imaju zamirit kad smo ih primili boje nego Svetog Oca!, ubacila se mater Stane. -Sa poda su makarune mogli jist! Čistila sam sa dvi žene! Al’im je doma čišće?, pobunila se supruga Ankica. -Ja bi ih uvik pristojno pozdravlja na skalama, oglasio se i sin Zoran. -A ja sam im čuvala dicu i privodila na engleski, nadožuntala je Maja. -Dobro!, uzeo riječ Nikša -Kad si njima privodila, sad ćeš i nama privest šta tute točno piše i radi čega su nam dali tako mižernu ocjenu. Maja se približila ekranu i nervozno mrmljala u namjeri da stanje prikaže blažim nego što jest. -Ma bezveze, samo neki mali problemi, inače nas hvale!, pokušala je diplomatski zaobići katastrofu.
Nakon što je otac zarežao -Privedi od riči do riči!, pa još znakovito nadodao -Znam za Ivicu!, diplomacija više nije pomagala. Žustro je počela prevoditi. -Evo ovako… ‘Smještaj je komforan, a kuća dobro pozicionirana, ali kuća krije niz čudnih situacija’ -Nikad u mome rodu nije bilo situvacija! Mi smo pošteni, skočila se stara Stane. Prevoditeljica je nastavila ‘Kao turisti se uvijek odlučujemo na privatni smještaj, ali na ovakve primjere nikad nismo naišli. Apartman pretjerano smrdi na dezinfekcijska sredstva, pa vam se čini kao da ste u bolnici!’ -Stani tute!, zaustavio je Nikša i okomio se na suprugu. -Tako ti svega čime si to čistila, šodom-kauštikom? Skoro se rasplakala -Bila je ta nesritna korona i plašili su nas da se moramo držat najviših standarda higijene, izbiflala je parolu iz vremena epidemije. -Uzela sam 3 litre Domsetosa, varikine jedno 2,5 litre, kvasine i Cekin klora, uzavrila u velikom kazanu šta je osta iz stare kuće i polila od tleva do štropa i fregala -Bravo nevista!, skočila je u obranu Stane -To je reč čisto!
Maja je nastavila: ‘Ne znamo je li zbog toga, ali naše je dvoje djece dobilo osip, pa smo morali posjetiti liječnika, koji je ustanovio da je riječ o preagresivnoj higijeni, čemu pri njezi djece inače nismo skloni’ -Zato vam i jesu dica onako musava!, nije mogla izdurat Stane -Finci jeste, fini niste, fijeni da i ne govorimo! Sve je to falša roba, a ne furešti! Di su prvo naši iz Beograda, pa gospoda Švabe i dobri Česi!, raskokodakala se stara o prethistoriji lokanog turizma. -Lišo smo i prošli! Dobro dica nisu oslipila od tih pustih otrova. Ne bi da su u Černobilu litovali!, gunđao je Nikša, a Maja krenula dalje. ‘Mi inače volimo kontakt sa starijim domaćim stanovništvom, ali čini se da je gospođa Stenny pretjerala’ -Stenny van je mater, da van mater vašu!, zaorjala je Stane. ‘U razdoblju popodnevnog odmora znala nam je pokucati na vrata s nekim jelom kojeg je pripravila. Uz svo pristojno odbijanje, na kraju smo morali isprobati hranu koja i nije bila loša, no od jednog jela smo ja i žena dobili teži oblik dijareje.
Specijalitet se zove ‘dhropcich’ ili tako nekako. Cijelo smo vrijeme imali osjećaj da konzumiramo krv, premda se toplo nadamo da to nije bilo u pitanju’ -Nadajte se vi toplo i ladno, ali ste dropčić s krvi pojili. A kako ću im dat dropčić nego s krvi, neću sa marmeladom!, logično je zaključila stara. Nikši je opet krešio tlak i ubacio je u grkljan dva diuretika. Iscrpljeno je kazao -Majko niti riči više! Majo nastavi! ‘Inače simpatična starica nas je na lošem talijanskom, kojeg moja supruga solidno govori, probala preobratiti na katoličanstvo. Pokušali smo joj objasniti kako smo zagovornici finske mitologije i vrhovnog boga Ukka. Čuvši to iz džepa pregače je izvadila bočicu te nas škropila govoreći neku formulu’ -Uka, đava vas za vlasi vuka! Jesam, to sam im vikala i polivala blagoslovjenom vodom. Tako sam spasila i njih, a i nas da nam se đava ne useli u kuću!, u borbenom je kršćanskom duhu svjedočila stara. -Majko završit ćemo na Helsinški odbor!, udarila je krv u glavu Nikši. -Boje i u Elensinški, nego u pakal!, zaključila je mater. -Majo ima li još? -Ima ‘Posebno smo iznenađeni ostali kada smo naše intimno rublje našli toliko temeljito oprano da se sa nekih komada izbrisao i dezen.
Rublje smo s čuđenjem ugledali na sušilu na balkonu domaćina, no dok smo se popeli do apartmana, već je bilo posloženo u ormar’ -Ankice!, zarežao je Nikša. Nije se puno uzrujala -A šta ću? Vidila sam da su judima mudante šporke. Mislim, šta će se oni mučit na odmoru! Sve sam dobro iskuvala i prostrila na tiramol. Kad sam pošpitila na ponistru i vidila da dolaze, brzo sam stivala i bilo im je u armerunu prije nego šta su ušli u apartman, pohvalila se. -Bravo majko, ne bi da si Formula 1, oduševljen majčinom brzinom uskliknuo je Zoran. -Ti buzdo čini kuco!, ušutkao ga je otac -Ajde Majo vidi ima li tute i o njemu štogo? -Ima!, slavodobitno je uskliknula Maja i sestrinski zlurado pogledala u brata. Zoran je kolur ćunke iz zdravo-crvene, promijenio u purpurno-crvenu. –’Jednu smo večer u vrtu iza kuće organizirali druženje za sunarodnjakinju iz Helsinkija koju smo slučajno upoznali na plaži. Pojavila se u društvu ovdašnjeg momka. Sin vlasnika apartmana upravo je radio po vrtu, pa čim je ugledao u čijoj je pratnji došla nastupila je neugodna atmosfera. Ispočetka su se mladići mrko pogledavali, a nakon par popijenih čašica nastupila je svađa. Od riječi smo samo upamtili izraz kojeg nema u rječniku, a glasi ‘Heben pash chuncu!’. Na kraju su se potukli i oba završila u bazenu. Sutra smo se poznanici htjeli ispričati, no kad smo je na nudističkoj plaži zamijetili u vrlo intimnoj atmosferi s mladićem Zoranom, odustali smo.’ -Hebeni kurbaru!, zamahnula je Ankica rukom i pošteno opaučila sina po ćiverici. Nikša se diskretno nasmiješio, a baba srčano dreknula -E neka si je!
-A ima li tebe čerce upitao je otac. -Nema! Evo gledan i nema me nigdi, slegnula je ramenima Maja. -Znam i ja engleski, kazao je Zoran i hitro joj oteo laptop. -Oho, evo i seke! ‘Čudno smo iskustvo doživjeli s kćerkom domaćina. U jednom kafiću ugledali smo je kako sjedi s društvom u košulji jednakoj iz garderobe moje supruge. Košulja je unikatna s finskim narodnim motivima, te nije bilo zabune. Brzo smo se vratili kući i našli košulju nedirnutu na vješalici. Bilo nam je neugodno upitati otkud joj ista unikatna košulja’ -Lopužice! napala je mater. -Nisam!, rasplakala se mala. –Meni se svidila, pa sam je odnila teti Marti šalturici kad su bili na plaži i ona je istu napravila za jednu noć!, objasnila je misterij.
-Vidiš kako su sve nas lipo imentovali, a tebe nigdi moj sinko!, uzdahnula je baba Stane. -Ima!, nastavio je Zoran čitati. ‘Sve bi nekako podnijeli, ali ono što se dogodilo mom mužu teško!’ -Ovo mu piše žena, objasnio je Zoran. ‘Mada bez zle namjere, domaćin je znatno pogoršao stanje moga muža. Odnedavno gotovo izliječen od alkoholizma, na odmoru nije bio dovoljno jak, te je nakon dugog navaljivanja domaćina popio znatniju količinu. Gosp. Niksha mu je gotovo ulio u usta piće ‘travarichu’ neprestano ponavljajući -Pi ovo lichi!’ -Jesam! Objašnjava sam mu da travarica liči, jer sam malo na ingleški razumio da govori kako je bolestan. Ko je zna da je bolestan od alkohola?, priznao je Nikša.
Onda je stranica iznenada nestala s ekrana i pojavio se neki natpis. Maja je objasnila kako se ažuriraju novi podaci i formiraju friške ocjene vidljive za 15 minuta, Kvarat od ure šutjeli su ko zaliveni. Ekran je opet zasvijetlio. -Šta je ovo? Sad su nam dali najbolje ocjene!, uskliknuo je Nikša. Maja je objasnila -Evo opet Finci. Kažu da oni nisu za taj tip odmora, ali nas priporučuju svima koje žele upoznati pravi duh Mediterana, okultne običaje i skloni su avanturizmu. -Koji je to fijeni svit ti Finci! , zaključila je baba. Finaca je u narednim sezonama bilo u Nikše ko u Finskoj.
A kako vi stojite? Je li sve popunjeno? Ako nije dobro promislite treba li mijenjati pristup turizmu. Ne nužno prema Nikšinom modelu, ali neka vas primjer motivira.
Pošto ste se nagledali mramornih kužina, kromiranih lingjera i polu-olimpijskim bazena, ljetne će Kamarine pratiti nostalgične slike starih lokalnih turističkih kapaciteta. Uostalom retro-đir je u modi, pa možda uberete koju ideju za nove preinake vaših apartmana.
Piše Marino Srzić
