Beštima, skandal, škandalet, vrčina… Eto četiri pojma kojima ćemo ispuniti retke 199-og nastavka Kamarina. Termini i nisu posve antiki. Beštime su još u modi, a skandala nikad više. Vrčina se više ne duperaje, no nije rijetka kao uvredljiva metafora. Škandaletu rijetki znaju značenje. Ako vam se uvod čini zbrkan, zaplovite valovima današnjeg Kamarina, pa će vam biti bistrije.
B kao BEŠTIMA
Beštima, od tal. bestemmia- bogohulna psovka, glavni je izričaj beštimadura. Beštima podrazumijeva psovku čiji su glavni objekt sveci. Spominjanje intimnih dijelova tijela rezervirano je za grezune. Svaki grezun nije morao biti i beštimadur. Premda vlada mišljenje kako je nekad puk zbog bogoljubnosti bio manje sklon beštimi, čini se da je to samo privid.
Narod ružan običaj beštimanja ublažava riječju ‘borati’ ili izrazom ‘neću Boga’. Za verbalno švogavanje, psovači su spominjali svašta ne bi li zaobišli svetinje. Tako se psovala raca lupeška, robija, Irud, ćaća jarac, mater plisa… Maštovitost ne poznaje granice. Tko bi se sjetio opsovati jednu cipelu u kombinaciji kao što je -Heben ti male Mare postočić! Što je kome skrivila nevina postolica male Mare nikad nije rasvijetljeno. Najvećim su se beštimadurima smatrali lučki radnici, stanovnici jednog obližnjeg sela i žandari.
S beštimama je situacija bila naročito apsurdna ako su beštimaduri usput bili i pobožni. Zabilježen je slučaj beštimadurke, ali usput i štovateljice sveca iz Padove. Kada su je ukorili zbog šporkog jezika zavapila je -Samo neka nisam s neba kalala moga svetoga Antu!
Još je kompliciraniji slučaj dviju rodica. Bile su rekorderke poganog jezika. Kalavale su nebesa uz psovke koje ne bi pale na pamet ni šefu sotonskog ureda. Kako su bile temeljite u psovanju, tako su do Drugog rata bile još temeljitije u lizanju oltara. Čistile su crkvu, rekamavale oltarnike i kuhale za župnika.
Nove su ih prilike privoltale u bojovnice kontra Vatikana. Bukale su na demonstracijama protiv Stepinca i vrijeđale časne sestre na kali. A onda im je netko drag teško obolio. U mladosti posvećene Gospi Lurdskoj, zavapile su za pomoć. Angažirale su poznanicu da na hodočašću u Lurd zavjetnu mjedenu pločicu dade staviti na stjenku Gospine pećine. I dalje beštimadurke, a u srcu gorljive moliteljice, živile su dupli život. Ali pročulo se. Pločice s njihovim imenima viđene su i u Sv Ante u Padovi, a sumnja se i na jednu anonimnu u Vepricu. Kad im je došla zadnja ura potajno su se ispovjedile, ali nisu imale crkveni sprovod. U tvrdoglavom jalu ostale su zauvijek ‘poveri diavoli’ stare Makarske.
Za vrijeme Kraljevine, dokazani beštimaduri plaćali su kazne propisane Zakonom o psosti. Kao znatiželjni mulac, autor redaka naišao je na šufitu stari Zakonik u kojem se spominjala i čudna riječ ‘psost’. Znao je tko će mu znati dešifrirati značenje. Neka od starih susjeda koje su se tendile u sve. Od službujućih tumačiteljica u dvoru su bile nazočne teta Mare i šjora Blice. Mare, skromno pismena, na upit o psosti počela je nabrajati-To ti je na Badnjak, Veliki Petak i Pepelnicu! Odmah joj je kontrirala pismena Blice. – Bleko to je post! Mali pita šta je psost!, pa je počela objašnjavati. –To ti je beštima i bogohuljenje! To govori grezi svit, a ti si dobar! Je li beštimaš?- Nisan!, odgovorio je spremno–I nemoj sinko, kazala je pedagoški.
-Kad budeš velik onda možeš digo ako se najidiš opsovat k, p i j. Malome je palo na pamet- Znam! To kad gledan u kuma televiziju, a onda bude Dnevnik i spomenu KPJ, on se najidi, pa reče -Eben im KPJ-u! -Ajmee!, zblanila se Blice. -Ne taj KPJ! To ti je naša Komunistička partija Jugoslavije. To je opasnije zabeštimat nego da si Boga! Mare se panično digla i zavrtjela u svim smjerovima glavom provjeravajući je li itko čuo. -A koji onda k-p-j?, nastavio je mali igru detekcije sa šjorom Blicom –Ma kako bi ti rekla? K ti je ono muško, P je ono žensko, a J je ono šta čine brezobrazni judi, a ne poštene ženske ko mi! -Bože sačuvaj!, potvrdila je Mare. -Šta onda je, a šta nije psost?, bio je mali uporan. -To ti je, sad se zbunila inače pribrana šjora Blice -To ti je kad…, pa joj je dalo u glavu -To ti je da ti tvoga… , i oplela iznervirana situacijom beštimu kakva joj u životu nije prešla preko usta. -Eto to ti je psost!, zaključila je Mare i tako za vazda naučila autora redaka značenju psosti.
S kao SKANDAL, a Š kao ŠKANDALET
‘Mižerija fa skandalo’ zaboravljena je veneto-sentenca a poručuje kako siromaštvo potiče nerede. Živjeli mižerno, solidno ili bogato, Makaranima skandali nisu slovili za atrakciju nego su obilježavali svakodnevnicu. Skandali su se rangirali prema kvaliteti i kvantiteti. Na najvećoj cijeni su bili oni s putenom pozadinom. Tako je Makarane više uzbuđivala ljubavna afera školskog nadzornika sa ženom sudskog pristava, nego Musolinijeva ofanziva na Etiopiju. Etiopija je bila daleko, a in flagranti uhvaćen preljubnički par svega koju kalu dalje. Slično je i ukradeni zubatac s tole peškarije uzbudio duhove više od pronevjere ozbiljne svote novca mrnjau-akcijom gradskog glavara.
-Jesi čula koliko je šoldi lampnio oni lupež iz Poglavarstva!, priopćila je kuma Antica prijateljici Mandi skandaloznu vijest. -Ma hebeš to!, nije bila fascinirana Mande -Nego jesi ti čula kako je oni sa Zadvarja ukra Podgoranu s tole zubaca od 9 kila! Skandal sa zubacom bio je atraktivniji od krađe gradskog novca. Zubatac možeš popapat, a šolde ne možeš. Naravno, pred vizijom slasnog zubaca, izblijedjela je činjenica da se sa otuđenim novcem može kupiti zubataca dovoljnih za imati ih na gradelama barem godinu dana.
Skandalu ni nisu bili potrebni posebni motivi, dovoljna bi bila i krivo protumačena poruka.
Gospojica Marijeta, revna aktivistica Marijine legije, nasred rive opalila je junačku plesku gosp. Miliću, namješteniku banke prispjelom iz unutrašnjosti. Milić joj nije odvratio istom mjerom nego đentlmenski upitao -Ali zašto gospojice? -Jer ste mi migali desnin okom, a ja san poštena cura i znam di to vodi! -Nisam vam migao, nego od rođenja imam deformaciju kapka i stoji mi poluzatvoren, smireno je objasnio. -Onda se niste molili da van se oti falimenat ispravi, nije se dala. -Ja sam pobožan i redovito se molim svetome Roku! -Ništa vam ne vridi za oko Roko, Roko je za kugu! Nego se vi molite svetoj Luci, ona je za oči! I upišite se u Marijinu legiju!, izvadila je iz boršina pristupnicu, te otišla ne ispričavši se za skandaloznu plesku koju mu je opalila pred punom rivom. Eto koliko malo treba za skandal.
Spomenuti škandalet iz podnaslova jezično asocira na sitni skandal. Krivo! Riječ je o jednostavnoj napravi imena dobivenog prema talijanskom -scalda letto, grijati postelju. Nedostatak sunca u mračnim kalama, kameni zidovi i vlaga, Dalmaciju su pretvorili u zavičaj reumatičara. Izostanku grijanja prostorija za spavanje pokušavalo se doskočiti zagrijavanjem posteljine. Za to je služio škandalet. U bakrenu posudu s dugom drvenom drškom stavljao bi se žar, te pred spavanje prelazilo preko hladne posteljine. No jedan škandalet ipak je izazvao skandal.
Posebno mušičava gospodarica, supruga odvjetnika dr Bartula V., rijetko je uspijevala zadržati sluškinje u službi. No što se tiče Mile, namjerila se na krivu. -Ova postelja nije zagrijana kako triba, pipala je gospodarica lancune -Jesi dobro nametnila žara u škandalet? -Jesan!, odgvorila je Mile. -A jesi uzela iz kalijeve peći li sa komina? -Iz peći kako ste naredili da vam ne smrde lancuni po fumaru! -A jesi li dobro pritisla i intimele! U Mili je kuvalo. -Jesan! -A jesi li..?, gospodarica nije uspjela dovršiti, jer je u Mili naglo proradila morlačka krv, pa je uz uzvik -Jesan te zalopatila škandajeton po ćiverici!, zamahnula, te je srećom promašivši glavu opaučila po škini. Naravno, dobila je otpust bez plaće. Dr Bare nije htio zastupati suprugu u tužbi fizičkog napada. -Neka te brani drugi advokat, a ja ću zastupat Milu! Eto kako je škandalet namijenjen za zagrijavanje lancuna zagrijao situaciju do skandala. Skandala još ima, a škandaleti su danas muzejski primjerci. Ovaj s fotografije uz tekst iz kuće V. dopao je u ruke autora i moguće je baš njime Mile krenula u napad izazvana klasnim ugnjetavanjem.
V kao VRČINA
Noćna posuda. Jedna je Makarka izjavila -Kako noćna kad meni potriba dođe zoron? Po toj bi logici posuda bila nazvana zornom. Ni jedan jezikoslovac ne bi prihvatio ‘zornu posudu’ kao jezično rješenje za vrčinu, ali je u svemu ipak nešto zaista zorno, Makarska o vrčinama ima što ispričati.
Posebno lijepe primjerke, kolekciju vrčina-bukalina, posjedovao je, probavom opsjednuti conte Ante Kačić-Peko. Bez nasljednika, kuću je zaviještao gradu. Uz inventar, grad je postao i vlasnikom vrčina. Kako za njih nitko nije mario, pokupila ih je posluga i izvršitelji oporuke. Žigovi prestižnih Rosenthala i Meissena krasile su conteove bukaline. Neke su od tih vrčina još žive. Valjalo bi ih brendirati. Greziji primjerci, pučki modeli od late, baštine manje ekskluzivnu priču. U ranu zoru prije Zdravo Marije, na rivi su ih nekoć u more praznili vlasnici ili sluškinje.
Za vrijeme nestašice i gladi tijekom Prvog svjetskog rata, narod brontula kako samo još šverceri i izdajice imaju što bacati iz bukalina, jer -Oni koji su pošteni u dane mižerije nemaju čime ni vrčinu puniti! Tako vrčina dobiva i domoljubno-politički kontekst.
Vrčine su se praznile i s ponistre. Ova je pojava bila atak na higijenu, a stanje je posebno kritično na Fratarskom docu i Sinokoši. ‘Mogu staviti kapeline, no neke makarske gazdarice svakako nisu otmjene. Jutrom sramne posude prazne preko prozora, da bi u spizi s pratećom služavkom izigravale grande dame’ piše o komunalnom problemu makarski dopisnik Jadranskog dnevnika.
U pionirskim danima afitavanja, klozeti su po kućama bili rjeđi od današnjih bazena pred kućama. -Jel’ imate klozet?, pitao je turist iz Beograda ranih tridesetih iznajmljivačicu pred vaporom.-Kako nema dušo i to u sobi, a ima i svoja vrata!, spremno je odgovorila. -E pa onda ću da se počastim i da platim kolko god treba!, pristao je turist. Kad mu je gazdarica pokazala na kantunal iza čijih se vrata nalazila vrčina, počeo je negodovati -Pa gde ovo da je klozet? To je obična noša! Naša se afitavačica odmah snašla -Ja sam pošteno rekla da ima vrata!, pokazala mu je na vrata noćnog ormarića. -Još se može i zaključat da imaš svoj komod! Ako ti nije po guštu, ajde ča! Noćne su posude bile i ponosom jedne makarske obitelji grandomana. -U nas je sve veće!, hvalila se glava familje -I priko vrčine nam je dva prsta.
Bukalini ili vrčine, ušle su u romane, opere i komedije. I Makarska tu stoji solidno. Posebno zbog one šentence, koja se često zna čuti, a za grad baš i nije kompliment. Doduše kako se shvati. Jer, reći za grad da je: ‘Zlatna vrčina puna govana’ nije izraz poruge, nego očaja. Za autora krilatice spominjali su se različiti Makarani, no prava je istina da ju je osmislio mudri i omiljeni načelnik Rismondo, zgrožen situacijom na lokalnom terenu. Da je omjer mogućeg i ostvarenog uvijek bio u nerazmjeru i sami smo svjedoci. Prirodni, bogomdani resursi najčešće su ostajali neiskorišteni, dok se ‘u štrope i konope’ rasipalo na sumnjive radnje i česte promašaje. Poželjeti nam je da se poslovica promijeni u ‘Makarska je zlatna vrčina.’ Za početak bi, bez onog ružnog nastavka, to bio velik napredak.
Ilustrirati prethodni tekst fotografijama bilo je teško. Od spomenutog samo je škandalet originalni dio priče. Na ostalim su slikama stari sugrađani koji su možda i skandejali, beštimali i praznili vrčine, ali nemamo zornog dokaza za to. Neka vas uz panorame Makarske kakve više nema do slijedećeg 200-og Kamarina, još jednom podsjete na izgubljenu dušu grada.
Piše Marino Srzić / foto: privatni album
