Sve do srijede vladala je potpuna ‘silenzio stampa’. Autor je konačno mogao odahnuti od stalnog morenja Vinkine kumpanije. Niti ga je tko zvao, niti pohodio. Pauza u kontinuiranom presingu mogla se prepisati strahu od crnih vijesti, opasnosti od ruskih ‘tronova’ i najavi poskupljenja struje. Inače žvelta Vinkina četa kao da je pala u apatiju izazvanu sveopćim tmurnim prognozama.
Srijeda je sve promijenila. Kumpanija se iznenadno pomamila, upala u trans, izašla iz stanja mirovanja i postala hiperaktivna. Paniku u redovima nisu izazvali ni svjetski sukobi, ni najavljeni krešimenti. Novonastali konfužjun izazvala je Cimexa Lectuarius. Tko je ta individua čudnog imena i još čudnijeg ‘bezimena’? Ime svakako nije dobila po nekoj pokojnoj babi, a prezime joj nije zabilježeno ni u jednom popisu lokalnog stanovništva. Onda je sigurno furešta! Moglo bi se reći da jest, ali ne sasvim. Riječ je o fureštici koja katkad dođe u vižite, a nekoć je bila posve domaća. Znači li to da je riječ o povratnici iz svita koja povremeno dođe u posjet rodbini? Ne znači! Cimexa Lectuarius je latinsko ime za stjenicu, u domaćem leksiku poznatiju kao čimavicu. Pojava kobnog nametnika u trenu je izbrisala sve vanjsko i unutrašnje-političke probleme, te unijela paniku u Vinkinu ‘četu malu, ali odabranu’.
Vijest je priopćila Marta. Nije zvala. Došla je drito autoru na kućni prag. Zvono na vratima se oglasilo simultano sa zvonjavom jutarnje Zdrave Marije. Dovoljno rano da pomisliš kako se dogodilo nešto dramatično. -Ko je ovako rano?, provjeravao je domaćin još ne otvarajući vrata iz sigurnosnih razloga. -Ja san Marta!!, začuo se visoko decibelni glas -Marta Trumbeta! -Šta se dogodilo?, ugledao ju je domaćin s crnom vrećom u ruci. -Od sinoć cila divizija u Vinke, javila mi je oko 11. Onda me zvala i Anka. I u nje isto. Jutros san srila Pašku na rivi zoron. Pobiga je iz kuće oko 3 ure potla ponoći, jer da su mu dolizle do kreveta. Evo sad kad san dolazila u tebe, fermala me Mere, čeka da otvore kanap! -Zašto čeka za uč u groblje? -Da se pokojnoj majci na hladnoj ploči isplače, kako su dušmani dolizli i do nje! -Ma koji dušmani? Ko je doliza?! Ništa vas ne razumim! -Ko je doliza?! Nisu ni Korejanci ni Čerkezi! Čimavicee!, ispustila je zavijajući glas tako da su se svi kućni ljubimci u susjedstvu razbudili, te u zboru zalajali i zamjaukali.
-I šta ću ja sad? -Vinka mi je rekla da te čim svane doveden da izvidiš situvaciju! -Pa nisam ja sanitarni inspektor! -Nisi, ali radiš u bibjoteku!, navela je Marta razlog na kojeg se nije imalo što odgovoriti. -Imaš li koju praznu bocu?, upitala je usput. -Evo imam nešto! Strpala je ambalažu u crni saket. -To radi ekologije. Ono šta zaradin dan za lemozinu!, opravdala je sakupljačku aktivnost.
‘Sanitarna inšpekcija’ počela je s Vinkom. Kalamari do po ćunke i oči crvenije od zrelog pomidora, svjedočile su u o neprospavanoj noći. Bijela gaza obavijena oko glave, gumene rukavice do lakta uz ujedajući miris Domestosa i Varikine, svjedočile su kako je s prvim mjerama deratizacije već započela. -Ja ne bi uša, nemojte me krivo shvatit, pokušao se izvući autor od bliskog susreta s čimavicama, usput se infišano svrbeći po rukama. -Kukavice! Ako ne uđeš neću ti se više nikad priznetat u Kamarinu! -Tako je!, potvrdila je Marta -I u dobru i u zlu!, sjetila se prigodnog slova iz bračnih zavjeta.
-Na ti maska šta je ostala od one nesritne korone, natopila san je kvasinom. Eno ih!, pokazala je u kantun sobe. -Ja ne vidim ništa! -Je! To su one!, kazala je s manijakalnim žarom u očima. Sve su okupirale. Dvi san vidila dok san jutros sidila na kondotu. Od straja san digla noge u ariju, srićon se nisan izvrnila. -A šta kažu vaši? -Šta će kazat? Ostavili mater da se bori! Pokupili prnje i pobigli u nevistinih. -Tako i moji! Čuo se Ankin glas s vrata -Otišli, jer da su oni alegorični i da će završit na infoktologiju ako ostanu.
Ako je Vinka izvršila predostrožne mjere zaštite od nametnika, onda se Anka u najmanju ruku opremila kao da se dogodio novi Černobil. -Misusovo! Šta si to stavila na se?, prekrstila se Marta. -Ovo mi je montura šta je moj pokojni dobio za nagradu ko uzorni vatrogasac. Nagradu mu je osobno uručio Bepe Baričević, a ovo na glavi, pokazala je na vrh ćiverice -To su zaštitne očale šta se duperaju za varenje! -Ali teta Anka to je montura vatrogasaca za svečane prilike, kako će vas to zaštitit? -Hebeš svečane prilike! Vatrogasac je uvik vatrogasac! A ove očale san stavila dok san kadila, da ne prosuzim od dima. -Šta si kadila?, upala je Vinka.
-Kadila san tamjanom šta mi je donila mala Darka kad je bila u Jeruzalem na hodočašće. To je jedan posebni tamjan koji odma eliminiše čimavice! -Baš čimavice? -Je! To je špecijalni sveti tamjan kontra čimavica!, nije se dala poljuljati u vjeri. -Kakvo je u tebe stanje Anka? Ima li ih? -Da ima li ih? Ko Rusa i Kineza zajedno. Malo san zaknjala prid zoru, kad me nešto ubolo u slipočnicu. Odma san se skočila i isprivrćala lancune i vidin jednu, da izliza iz intimele. Sve san rasparala. Ža mi intimele! Još je od moje dote, najboji materijal iz fabrike Duga Resa. To mi je pokojna mater naručila činit u one šta je stala na Rpinu… -En ti intimelu i Rpinu!, dalo je u šufit Vinki. -Kako si djelovala, jesi ih eliminisala? -Rasporila sve u jedan itac, razletilo se perje po sobi. Ko da san cilu familju kokošica očerupala. Eno mi soba ko kapunjera. Nisan ni jednu uspila smaknit! -Pa šta si učinila?, zainteresirala se Marta. -Navukla na se ovu vatrogasnu uniformu, sve zakadila i zakjučala se u špajzu. Sidila tamo na štokrli dok nije svanilo!
Iz portuna se začula prepirka. -Petroja i samo petroja! Tako je i moja baba radila i sve bi čimavice nestale!, čuo se Paškin bas. -Ne nego šode bikarbone uzavrit u vodu i još bacit šaku murtele i puno papra! To će ih satrat!, kontrirala mu je Mere Općinska. Uspuhani su se popeli do ostatka kumpanije.
-A da ubaciš još i komad mulama i malo konšerve i koji fidelin! To bi bila juva za prste polizat!, probudila se iskra Vinkine škercanosti unatoč prijetećem ataku nametnika. -Ma da se ovo kome drugome dogodilo, nego meni šta svaki dan fregan i luštrajen da bi moga makaruna s tleva izist!, rasplakala se Anka. -Nismo ni mi druge plise!, prekinula je u revanju Vinka i sumnjičavo pogledala prema Marti.
Autor je zaključio da je došlo vrijeme i za njegovo djelovanje kad je već bio pozvan kao osoba od povjerenja. -Triba zvat pravog sanitarnog stručnjaka da savjetuje kako riješit problem. Moraju vam se prigledat stanovi. -A di ćemo mi?, procmizdrila je Anka. -Ja iman kjuče od stana rodice šta je u Njemačkoj. Iđemo večeras tamo. Mali oćeš i ti s nama tamo prispavat? ‘Mali’ se opravdao svim mogućim skužama da otkloni svaku mogućnost ‘piđama-partija’ s čimavica-kumpanijom. Usput se i sjetio -Ali morate prije bacit svu robu u koju ste noćas bili da ne prinesete koju beštiju ženi u stan, pa da se i tamo ne razmile.
Vinki su odmah proradili organizacijski klikeri -Vako ćemo! Sad ćemo svi doli u moju i Ankinu šupu, šta smo ih pripravile prošlu nediju u anatomska skloništa u slučaju napada tronova. Doli ima i vode pa ćemo se oprat, a u armerunima robe šta san ih tila odnit za potrebite u Crveni križ. -I u Svetoga Vinka Paulskoga, nadopunila je Anka kao smjerna katolička aktivistica -E i tamo, ne prikidaj me! Lipo ćemo se oprat, istrjat rakijoni, obuć se u čisto i via u Merine rodice.
Oko šupa je nastao skandal, jer je Paško htio zajedno sa ženskima obavit higijenske pripreme. -Mrš, jarče stari! Al ti nije bilo dosta golotinje dok si bio u snazi, nego ćeš sad i nas opuzle čirimbimbit!, napala ga je Mere. -Svaka tica svome jatu leti!, zacerekao se Paško, pa na kraju ipak pristao obaviti toaletu nakon što se nježniji spol opremi.
U robi namijenjenoj humanitarnoj donaciji, izašli su iz šupe kao s kastinga za neki film iz 50-ih godina Hollywooda. -Ovo je sve roba šta su slali naši iz Amerike potla onog rata, a mi nismo od srama tili nosit, objasnila je Vinka. -Meni se baš sviđa! Ista san Ližabet Tajlor!, vrtila se Anka u opravi s utkanim perlama i vezenim flamingom ispod dekoltea.
Nakon prospavane noći u higijenski sigurnom stanu, slijedio je susret s mladim stručnjakom iz splitskog CIANA. On je s ekipom već obavio posao. -Sve smo vam stanove pregledali i situacija nije tako alarmantna. Zadržite se još na drugom mjestu, a mi ćemo dotada sve deratizirati. Neke stvari će trebat ukloniti. Najbolje spaliti. Radi se o slijedećem. Iz stana gospođe Vinke treba izbaciti stolicu za ljuljanje. Ona je rasadište nametnika. U stanu gospođe Anke to je antikni drveni stalak za cvijeće. Gospodin Paško se mora riješiti starinskog barometra na oslikanoj drvenoj ploči, a iz stana gospođe Mere valja ukloniti sve bonogracije za zavjese. Nakon što ovo eliminiramo i obavimo postupke po struci, stanovi će za dva dana biti spremni za stanovanje.
-A šta je s Martinim stanom?, sjetila se Vinka. -Osim prilične zapuštenosti, tamo nismo našli ni na jedan izvor nametnika. Ovdje vam je broj našeg računa. Možete uplatiti kad sve završimo. Vinki se zamantalo u glavi kad je čula cifru. -Dobro moj čovik, promrsila je -Posal je posal! Fala ti!
Čim je sanitarac otišao kumpanija je upelila grupni ubojit pogled prema Marti. -Katrigu za jujanje si mi prodala za 100 eura i to ko meni, prosiktala je Vinka -Meni si uzela 80 za oni stalak, otirala je suze Anka. -Za oni barometar si mi naplatila 40! -Za svaku bonograciju si uzela 25, to je ravno 100 eura! -Ali se bavite prodajom antikviteta?, upitao je ‘mali’ Martu. -Ma nije nego je to proda kuću oni čovik iz svita šta mu je ostavila baba, pa se rješava stvari sa šufita. Ja znan da oni vole antike stvari i dovukla im! -Dovukla nam čimavice u kuću i još nas oderala!, skočila je Mere i da je nije Paško ferma Marta bi prošla s povredama. -Platit ćeš račun!, presudila je Vinka. -A koliko zapada? -350! Marta je brzo kontala na prste pa rekla -Ja san od vas zaradila 320, znači da ste mi dužni još 30 kad sve platin! Malo je falilo da je ne raščereče. Ipak nisu.
Vinka je sinoć zvala prilično kasno -Jesi vidio berekinice Marte! Ali fala Bogu nema više čimavica! Opet smo svi u svojoj kući! -Sad ste mirni! -Jesmo! Ali i ti si berekin! -Zašto? -Zato šta ti je na Makarska danas izaša entervju, a nas nisi spomenio. -Nisu me pitali! -Spremaj pitanja do nedije za učinit entervju sa svakin od nas ili zbogon Kamarin!, zaprijetila je i spustila slušalicu.
Autor već sprema pitanja. Do ‘entervjua’ u nedjelju provjerite stanje po mobilji i posteljama. Ako ne daj Bože ima nametnika stručnjaci će to riješiti. Za sve one čimavice u ljudskom obliku, spasa vam nema!
Piše Marino Srzić/ foto: privatni album
