Od prošlog Kamarina pa do ovog đira, autor nije čuo Vinku. Vinka je poput budilice-žveljarina s kantunala koji ti svojim dosadnim kucanjem noću ne da mira, ali ako stane shvatiš kako bez tog upornog tika-taka ne možeš zaspati. Tako ni Kamarin, a ni autor, ne mogu bez Vinke. Zato je jučer valjalo uzeti mobitel u ruke i provjeriti što je s honorarnom suradnicom kolumne.
Ljudi se javljaju na poziv s -Halo!, Molim! ili manje formalnim -E ti si! Ona se javila ovako -Šta oćeš? Biće si već na ipodromu na Tomsona?, bez da čuje odgovor nastavila je dalje -Velike su vrućine, završit ćemo ko sveti Lovre na gradele! Je li ti radi klima? -Radi! -U mene radi, ali vraga koristi! Izgorit ko u lošteru! -A je li ti radi vrtilator? -Radi! -Malo koristi i od njega! Ajde dođi, ovde smo svi! U veliku san kašetu brokava upala! -Šta je bilo?! -Dođi pa’š vidit!, prekinula je komunikaciju.
Zaboravivši u brzini na klobuk i sunčane naočale, autor je na kratkom putu do Vinkine rezidencije jedva izbjegao sunčanicu ili barem jedan pošteni afan. No, ono što je zatekao u tinelu domaćice tek je bio pravi razlog za nesvijest. Premda je klima bila tuta-forca u pogonu, temperatura je rušila sve rekorde. -Ovde vam je gore nego pod cripnjom! -A mi smo pečeniji od mesa pod tom cripnjom!, kazala je Mere. -Vako će bit u paklu onima šta na Boga kidišu i na misu ne iđu!, izbacila je ekspres-katehetsku poduku Anka.
Osim šoka od temperature koja je premašivala vanjsku, svatko bi se osjetljiviji šokirao ugledavši Vinkinu kumpaniju. Čini se da su preporuke liječnika o odijevanju u vrijeme toplinskog vala shvatili više nego doslovno. Toliko da je posjetitelju bilo neugodno. -Mali šta vidiš, nisi vidio!, kazala je Mere. A moglo se vidjeti slijedeće…
Vinka u ređipetu i obavijenog donjeg trata reklamnim šugamanom s natpisom ‘Podravka-juha’. -Gore mi vrije u donjem podu nego onoj kokošici šta se u Podravki juvi gogoljala!, komentirala je užegnuto stanje. Marta je na sebe navukla pomoćnu ‘vreću’ za presvlačenje nekad popularnu po plažama. Lagani cicani materijal na vrhu stegnut laštikom, trebao joj je osigurati ugodan osjećaj, ali sudeći po žestokom ventulavanju zadnjim brojem Glasa koncila, nije bilo tako.
Športski nastrojena Mere ostala je dosljedna stilu, u biciklističkoj majici namijenjenoj upijanju znoja. Na glavu je još natakla traku s natpisom ‘Ako ne znaš šta je bilo’ i prožugala -A ja bleka poslušala Vinku i ostala doma, a kartu za Tomsona kupila!, dišperano se očitovala. -Di ćeš ti bleko jedna su pejcomejkeron na srcu ić na ipodrom da te moraju nosit u bolnicu Lebro!, napala je Vinka. -Bar bi bila odma na redu za kontrolu, a ne dogodine po Božiću kako su me upisali, praktično je odvratila Mere. Anka je unatoč pripeci iz ćudorednih motiva bila pristojno odjevena u kućnu veštu dugih rukava, zapuntanoj do grla.
Ni Paško nije bio razgolićen. -Meni je otkako san ima plauritu 1954. uvik studeno, objasnio je odjeven u sintetičku tutu s logotipom nekoć popularne marke YASSA. -Yaša to znači ‘Jugoslavenski asortiman sportskih artikala’, objasnio je pokazujući na otisnutu marku. -Donio mi je moj drug iz JNA Uroš iz Kragujevca kad je litova u mene prid rat. Kvaliteta velika! -Pu, pu…, pljucnula je domoljubno zgrožena Mere pri spominjanju ‘jugo-kvalitete’ i iz svega glasa zapjevala ‘Baci bombu, goni bandu preko izvora!’ -Ne činite mi skandale!, naredila je domaćica.
Onda je autoru palo nešto napamet. -Di vam je daljinski od klime? Na zaslonu je svjetlila opcija za grijanje. -Pa vi ste ovo naštimali na grijanje, a ne na hlađenje! -En ti gajde! Opet san stavila one očale šta ih čuvan za uspomenu od pokojnoga, priznala je Vinka grešku, natakla prave naočale i konačno aktivirala hlađenje. Za manje od kvarta od ure moglo se normalno disati, pa su se prisutni zaogrnuli šugamanima koje im je Vinka podijelila. -Sad mi je pravo friško kazao je Paško nabacivši preko YASSA- trenerke debeli frotir.
-A ne pitaš koja nas je muka okupila?, upitala je šefica. -Šta se dogodilo? -Ajde u kužinu pa ću ti objasnit. Svi su odmarširali put kuhinje. Čim je otvorila vrata ariju je zapahnula kombinacija zagušljivog vonja i pikantnog mirisa. -Šta je ovo? -Ovo je kriv ipodrom i Tomson. Neman ja protiv čovika ništa, digo ga i zapivan, ali mi je učinio štete u vridnosti od ko zna koliko šoldi! -Zašto Tompson? -Evo vako, krenula je objašnjavati, pokazujući ruku na frižider ladičar sa 6 škafeta. -Mala moja unuka Suzi sinoć se vratila zamantana izvanka. Nije našla slobodnoga štekera za napunit mobitel i manitašica je izgulila kabel od ladičara. Jutros su se zoron ona, mater i ćaća uputili na koncerat u Zagreb.
Javila mi se u kamaru -Baba mi iđemo, nešto san zeznila sa frižideron, nemoj se ljutit! Još me i išla pojubit, šta mi je bilo odma sujmnjivo. Nisu došli ni do Bratuša, a ja san već spugala krpon po podu. Ladičar se otopio, sve poplivalo, došlo do tinela. Vajat će mi minjat slaminat, vas se nadiga. Lako za slaminat, ali spiza!, uhvatila se Vinka za glavu i briznula u plač što je za njenu soldatsku narav bio raritet. Anka se skočila donit joj cukra i vode, a Mere objasnila daljnji tijek operacije spašavanja.
-Zato smo došli pomoć joj spasit spizu koja se nije na ovu vrućinu već usmrdila. -Da nisan upalila grijanje na klimu puno bi toga još moglo bit evakuisano!, rasplakala se Vinka još žešće puna grizodušja. -Je!, rekao je nimalo utješno Paško -Zahebala si lipih bokuna s grijanjem. Sad zbogon diko! A bilo je tu ručaka… -Triba spasit, šta se spasit da!, prekinula ga je Mere -Ja san bila ko mlada u Civilnu zaštitu, pa znan kako triba. Ne smi se paničarit nego organizovano pristupit nastalom udesu! -Nemoj se vele živcirat. Ako misliš da se štogo baš pokvarilo možeš dat meni. Meni ne smeta!, nanjušila je priliku za mukta manjažu škrta Marta. -Sram te bilo manjamuktašice, napala je Anka -Ajmo mi Vinka na posal, pa ćemo štogo i spasit!
Vinka je izvadila iz kredence notes i počela prelistavati. -Evo tute iman zapisano po datumima sve šta je bilo u ladičaru da mi se ne pomiša i da ne zaboravin. -Tako i ja!, potvrdila je Anka -Sve pišen šta je u koju škatulu otkako san se jedanput osramotila, prisjećala se nemilog događaja -Zvala rodicu i muža šta su došli sa Nove Zelande na ručak. Sitila se da u zamrzivaču iman veliku porciju pašticade. Izvadila priko noći da se otopi, nisan ni otvarala. Ujutro išla učinit njoke i rekla nevisti da stavi na tijo grijat da se polako otapa.
Kaže mi nevista -Majko, jeste sigurni da će te in ovo doranit za ručak? -Samo ti stavi! Ne boj se, zaželili su se oni domaće spize! Taman lipo skuvala njoke i da ću zagrabit iz teče za začinit, kad u teči sočivica! Sramota velika, a ja san bila kriva. Išla vidit u notes šta stoji kad tamo piše da je u veliku kutiju Ledo sladoleda-štrcatela sočivica, a u škatulu Ledo vanila-čikolata je pašticada. En ti jarca, a ja izvadila štrcatelu-sočivicu. -I kako je proša ručak? -Nije moga boje. Moji iz Zelande bili sritni, jer su prišli na zdravu ranu brez mesa i kad su vidili sočivicu ko da su Boga vidili.
-Muči više sa štrcatelon i sočivicon. Iman ja mojih muka!, fremala je Vinka i počela čitati iz bloka. -Evo! 4 kile pupe za šug zamrznuto ima misec dana, 5 kila štrakula i mulama mišano za juvu, smrznuto još za Uskrsa, 3 kokoši domaćih u cilo i 2 isičenih za tingulić, stavjeno prid prvi maja, od ribe 2 pasa oveća za pohat, 12 fita tunjevine, velika Tupervar terina sa18 sarma…. Još je nabrajala spize i spize, dovoljne za držat site i u punoj formi cijelu nogometnu reprezentaciju između dva prvenstva.
Onda se prionulo poslu. Osim špahera upaljena su stara kuhala na špirit, rešoi, električne gradele, pa čak i antika fugera iz dote pokojne babe. Odvojena je smrdeća spiza koja nije bila ni za gudane, a koju je Marta korteđavala gladnim pogledima. Vinka se rasplakala na nužno eliminiranje mladog neupotrebljivog janjčića -A čim san ga vidila zavolila san ga ko dite svoje. Tila san ga za rođendan špikovat i ispeć u lošteru sa mladin kumpirima, žalila je nad zajedničkom gorkom sudbinom kako sebe, tako i janjčića.
Svi su se bacili u puni pogon. Gazdarica je inzistirala da ‘kuhinjsko osoblje’ na glave instalira bijele faculete i gaze – Da ne bi upala koja vlas s glave u spizu, ne daj Bože! -Ali ja san ćelav, meni ne triba, pokušao se izvući Paško -Pusti ti kraju nikad se ne zna! Kuco i faculet na glavu!, naredila je glavna kuharica.
Paniralo se i pohalo, šufigavalo i varilo, frigalo i peklo. -Tu se kuva, tu se vari u tri lonca devet stvari!, pjevušila je staru kuharsku pjesmicu Anka.
Na koncu je glavnina spize ipak spašena. Marta je dobila dvije kutije gulaša i jednu tingulića. -Ja ovo ne bi jila, ali nije za otrovat se, pa nosi!, velikodušno joj je spakirala Vinka provijant od kojeg će se škrta Marta hraniti još koji mjesec. -Šta ću kad mi ne dotekne! Sve šta san dobila na šport-kladionicu uložila san u obveznice, a dok se one isplate mogu i krepat od gladi, pravdala se.
Friško obrađena spiza deponirana je za prvu ruku u Ankin zamrzivač, dok se Vinkin ladičar ne oporavi.
Od svega je ostao pozamašni lonac fažola s komadima šjuka, pršuta, pancete i suhih rebara. -Ovo triba odma izist, ne smin više zamrzavat! -Di ćemo po ovoj vrućini fažola i suvoga mesa?, bila je sumnjičava Anka. -Mali opali klimu na najveće lađenje, zapovjedila je gazdarica. Autor je izvršio naredbu. Klima je kužinu od vruće cripnje učas pretvorila u ledenu jaceru. -E sad zamislite da je vrime prid Božić i da vanka puše velika bura i navalite!, dočarala je Vinka atmosferu prigodnu za kripni fažol. Lonac se ispraznio u rekordnom roku.
Onda je domaćici zazvonio mobitel.
-Baba ja san! -Jesi to na ipodromu dušo moja! Ništa se ne čuje mužika? -Nisan nego gledan koncert na mobitel, prijatejica mi snima. Pala san i žgingala nogu. Ležin u apartmanu! -Pegula! A di su otac i mater? -Ćaća se napio i svašta vika, pa mu nisu dali unutra, evo ga ovde, rće u posteji. Mater je rekla da se boji ić sama, pa gleda s balkona od prijatejice šta ima stan blizu hipodroma. -Bem mu miša! -Nema veze baba, isto mi je lipo! Adio!
-Vidiš ti koje komplikacije!, kazala je zabrinuto Anka. -Fala Bogu da je sve dobro prošlo!, rekla je Marta. -Šta ja nisan gori!, požalila se Mere. -A je ti fažol bio dobar, pohvalio je Paško odmrznutu spizu. Onda je Mere zapjevala ‘Ako ne znaš što je bilo’. Ostali su prihvatili, netko srčano, netko radi društva, no svi osokoljeni bevandom.
Eto, ako niste znali što je bilo sinoć u Vinke, sad ste doznali u Kamarinu. U novom će te điru doznati što će tek biti.
Piše Marino Srzić/ foto: privatni album