Šarmantni tučepski zaselak Podpeć jučer se pokazao kao najprikladniji mogući ambijent za poetsko-kazališnu večer, ujedno i pretposljednje događanje u sklopu 21. „ka Kulture u tučepskin zaseocima”. U srcu Biokova, daleko od užurbanosti obale, zaselak je na jednu večer postao intimna pozornica na kojoj su se susreli poezija i kazalište.
Večer je otvorila Evelina Rudan, jedna od najistaknutijih suvremenih hrvatskih pjesnikinja, ujedno znanstvenica i profesorica na Odsjeku za kroatistiku zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Autorica čije su pjesme prevedene na brojne jezike i uvrštene u antologije suvremene hrvatske poezije za svoj je rad primila niz važnih priznanja, među kojima su nagrade „Ivan Goran Kovačić”, „Tin Ujević”, „Fran Galović” i nagrada HAZU-a za književnost.
U Podpeći je pročitala nekoliko svojih pjesama, donoseći publici prepoznatljivu svježinu, neposrednost i neukalupljenost. Bez obzira na temu koje se dotaknula, njezina je poezija ostajala otvorena za tumačenja i impresije, dovoljno precizna da pogodi tamo gdje treba, a dovoljno slobodna da svakome ostavi prostor za vlastitu misao i osjećaj.
Nakon poetskog predjela uslijedile su „Sjajne stvari”, predstava Teatra EXIT nastala prema tekstu Duncana Macmillana i Jonnyja Donahoea, u režiji Matka Raguža. U jedinoj ulozi nastupa Filip Križan, koji je pokazao da izvrsna gluma, promišljena režija i istinski odnos s publikom mogu posve nadomjestiti brojnost glumačkih imena na kazališnom popisu.
Predstava se bavi depresijom i suicidom, ali bez težine koja gledatelja zatvara ili udaljava. Naprotiv, Križan je zahtjevnu temu donio s nježnim humorom, toplinom i lakoćom, ne umanjujući pritom ni najmanje njezinu ozbiljnost. U središtu priče nalazi se dječak koji, suočen s majčinom depresijom, počinje sastavljati popis svega zbog čega vrijedi živjeti – od sitnih svakodnevnih radosti do iskustava koja s godinama dobivaju nova značenja. Kasnije pak taj popis postaje njegova osobna bitka sa životom, vraćajući se povremeno u njegovu svakodnevicu i odlazeći iz iste te svakodnevice.
Interaktivna forma izbrisala je granicu između izvođača i gledališta: publika ovdje nije tek promatrač nego postaje dijelom priče, njezinim glasom, suigračem i svjedokom. Upravo se u toj nepredvidivoj razmjeni posebno istaknula Križanova glumačka sigurnost. Svaku je reakciju prihvaćao i ugrađivao u izvedbu, gradeći bliskost bez prisile i humor bez banaliziranja boli. Mora se priznati i da su “slučajni” glumci pokazali empatiju i snalažljivost potrebne za glumu, pa je publika brzo i s lakoćom prihvatila “tatu”, “Nou” ili “učiteljicu” iz publike.
Ako je netko, znajući da predstava govori o suicidu i depresiji, očekivao sadržaj pretežak za ljetnu večer, prevario se. EXIT-ovci su i ovoga puta pokazali da su majstori dubokih, nerijetko potresnih priča koje znaju ispričati duhovito, toplo, pa i zabavno. Smijeh pritom nije bijeg od teške teme, nego upravo suprotno – način da joj se približimo i izdržimo pogled prema onome o čemu se često šuti.
Uloga je umjetnosti katkad pokazati ono što je oku – i srcu – čovjeka zapletenog u vlastite drame skriveno upravo zato što gleda iz prevelike blizine. „Sjajne stvari” učinile su baš to: podsjetile, upozorile i dotaknule; nasmijale, potaknule suzu, misao i sjećanje. Podpeć je tako, u večeri poezije i kazališta, postala mjesto na kojem su se velike teme otvorile bez grandioznih riječi – kroz stih, igru i popis malenih, sjajnih stvari koje život čine vrijednim življenja. Umjetnost koju nepokolebljivo donosi kKutz u tučepske zaseoke svakako je jedna od njih.
Ivona Ćirak /foto Lana Ravlić
