Neuspjeh HDZ-a na posljednjim lokalnim izborima u Makarskoj najzorniji je i najnemilosrdniji u izborima za Gradsko vijeće. Iako bi se mnogi zakleli kako je najveći gubitak upisao HDZ-ov kandidat Jure Brkan u utrci za funkciju gradonačelnika, fijasko je HDZ-u najčvršće osiguralo ipak natjecanje za gradsku “skupštinu”. Tu je HDZ ozbiljno zakazao, a evo i zašto.
U odnosu na 2017.godinu HDZ je izgubio cijelih 650 glasova. Naime, na posljednjim je izborima HDZ-ova lista osvojila 2413 glasova, da bi četiri godine kasnije HDZ dobio svega 1795 glasova. Riječ je o gubitku od čak 27 posto. Svaki treći glasač koji je 2017.godine dao podršku HDZ-u odlučio je, kako vidimo, pogledati druge liste i vidjeti što se ove godine nudi na “meniju”. Te je očito i ostao tamo. Podbačaj ovolikih razmjera bi bez sumnje trebao zabrinuti predsjedništvo stranke koje je 2021.godine tek neznatno ispremiješalo karte, ponudivši nam sitne, kozmetičke promjene. Jer kad pogledamo sastav, HDZ-ova selekcija izbacuje dobrim dijelom ista imena kao i pred četiri godine, baš kao da je vrijeme stalo.
Bok uz nositelja liste Juru Brkana postavljena je stara garda HDZ-a koja ne da ne nudi ništa novo, svježe i inovativno, nego su već zamorno dugo prisutni na političkoj sceni. HDZ je morao znati da u jednoj ovakvoj godini nije mudro nuditi ljude koje smo već toliko puta čuli (ili ih nismo čuli, ali znamo da su skrbili o većini u Vijeću), tako da je poprilično izvjesno da je s intuitivnijim i empatičnijim krojenjem liste HDZ mogao dobiti još jedan mandat.
Marko Raos, koji se u jednom trenutku čak ograđivao od lokalne HDZ-ove politike te nesuglasice na koncu očito izgladio, možda jest jedan od konstruktivnijih HDZ-ovih vijećnika, ali definitivno nije lice koje će birači 2021.priželjkivati, posebice ne na visokom drugom mjestu. Ista je stvar, unatoč neupitnom političkom iskustvu koje su gledali kao adut, i s Markom Ožićem Bebekom. Birači su ove godine, ne samo kod nas, poprilično jasno odlučili kazniti političke veterane jer su upravo oni utjelovljenje sustava kojim su nezadovoljni, a unatoč takvoj klimi, HDZ je prilično visoko na listu postavio i Joška Lelasa, i Mariju Lelas, i Mira Mucića…Kad govorimo o iskusnim HDZ-ovim kadrovima, greška je bila staviti Damira Mendeša na začelje liste, no vrlo je vjerojatno da se sam samozatajno odlučio za poziciju koja ne nosi rizik ulaska u Gradsko vijeće.
Je li HDZ uistinu bio toliko siguran u pobjedu, vjerujući da ne treba gubiti vrijeme na “marginalije”? Je li izbor potencijalnih vijećnika zbilja smatran marginalnim pitanjem, ili je HDZ, naprotiv, držao kako se radi o pobjedničkoj selekciji?
Jedno nema sumnje – HDZ i Jure Brkan kao nositelj liste, odnosno kandidat za gradonačelnika, ostao je zapanjen rezultatima. Reklo bi se da ih doista nisu očekivali.
Što znači samo jedno – vjerovali su da je 4-godišnji mandat kojemu cure zadnji dani bio kampanja sama po sebi. I zato HDZ nije imao scenarij B, pa imamo dojam da su tek sada, u drugom krugu, ubacili u višu brzinu.
Koliko god građani vrlo kritički gledali na cijeli niz problema koji stvaraju jedan gordijski čvor satkan od građevinskih lobija, betonizacije što izmiče kontroli, i pretvaranja Makarske u veliku spavaonicu, u čemu kao da vladajući ne vide problem, činjenica je da je u ovom mandatu ipak odrađen dio važnih projekata. U HDZ-u su očito bili uvjereni kako je to jedina potrebna reklama i kako dodatni trud nije niti potreban.
I sam gradonačelnik Jure Brkan, uostalom, kaže kako se nisu zamarali PR-om nego su radili.
To naoko zvuči dobro, osim kada raditi znači zatvoriti se u svoju čahuru i ne biti spreman vidjeti što se događa i kakvi vjetrovi pišu van te čahure.
Ispostavilo se da su se unutar te čahure i van nje odvijale dvije paralelne stvarnosti.
Defanzivni pristup prema dijelu nezadovoljnih građana koji je u nekim trenucima čak prerastao u ofenzivni ne može imati pokretačku snagu. Još manje može nuditi izbornu čaroliju, koliko god često čuli neuvjerljive mantre kako je “sve to isto”. Izbori nose određeni adrenalin. Posebice u ovim sivim vremenima kad su igre podjednako važne kao kruh, građani shodno tome očekuju kakav takav zanos i uzbuđenje koje očekuju od protagonista samih. Ovi su izbori pokazali kako ipak nismo potpuno rezignirani kao društvo, iako da, odaziv je bio obeshrabrujuće loš.
Jure Brkan će kazati u svoju obranu kako se nisu bavili PR-om, ali bilo bi pogrešno reći da se PR radi samo mjesec ili dva prije izbora. PR nije samo finale, PR obuhvaća cijeli mandat, što su premoćne pobjede dvaju kandidata na dva pola Rivijere pokazale.
Moglo bi se reći da je ta ponešto iščašena komunikacija, kako je problem detektirao i sam Brkan, bila presudna. Jer iako se razlika u glasovima između njega i Paunovića penje na 1000, činjenica je da sam Brkan nije toliko puno izgubio kao što su izgubili kandidati njegove stranke za Vijeće.
Jure Brkan je 2017.godine, kada je HDZ dosta uvjerljivo pobijedio, osvojio 2277 glasova, a sada 1995, što znači da je izgubio 300-tinjak glasova u odnosu na jednu lijepu godinu za vladajuću stranku. Što i nije tako dramatično. Da HDZ ima sigurnu bazu od oko 1800 birača, vidimo, uostalom, i po izborima za župana i županijsku skupštinu. Kada ih, naime, kompariramo s izborima za gradonačelnika i Gradsko vijeće, vidimo preklapanje u jednom dijelu koje se penje do nekih 1800 glasova. To čini HDZ-ovu utvrdu iznad koje nisu uspjeli prebaciti normu.
Iako HDZ ima razloga za nezadovoljstvom, unutarstranačko preispitivanje o krivcima neće dovesti daleko ako ne shvate da gubitak i nije kolosalan koliko je mogao biti, te da se unutar stranke nešto korijenski mora mijenjati. Prilično izvjesna oporbena pozicija u Vijeću predstavlja uostalom šansu za solidan politički trening, regenerirajući predah i prirodnu priliku za izlazak iz stranačke čahure čvrsto ukotvljene u političkom establišmentu u kojemu je HDZ svoj na svome.
Da, možda je baš taj politički background stvorio iluziju i uljuljkao makarski HDZ u uvjerenje neupitne pobjede.
Ivona Ćirak /foto M.D.
