Tomislav Mravičić, po struci grafički dizajner, izabran je na mjesto direktora Turističke zajednice Tučepi. Nakon 31 godine, koliko je na čelu TZ-a bio prezimenjak Ivo Mravičić, u fotelju bi trebao sjesti mladi Tučepljanin koji je očito vrlo ambiciozan po pitanju kreiranja turističkih sadržaja. Svoj je program, uostalom, nazvao “Tučepi kroz godinu”, a njegova vizija i ideja oko proširenja turističke sezone očito se svidjela većini članova Turističkog vijeća. Mravičić bi naglasak stavio na događanja koja predstavljaju lokalnu baštinu, a dio njegovih planova je i što skoriji dijalog sa svim važnim subjektima u mjestu, od načelnika, preko hotelijera, pa do privatnih iznajmljivača na koje je, kako veli, posebno ponosan.
Razgovarali smo o glavnim kočnicama razvoja cjelogodišnjeg turizma, o njegovom viđenju održivog turizma koje uključuje apartmanizaciju i prenapučenost plaža u vršnom periodu godine, o suradnji s ostalim općinama iz klastera Makarske rivijere i drugim temama. Koji su mu planovi i na čemu temelji svoj program i kratkoročni akcijski plan, čitajte u nastavku.
Kako mislite organizirati događaje za Tučepi kroz cijelu godinu i na koji period biste stavili fokus?
Organizirao bih događanja kao cjelogodišnji program, u skladu s nazivom mog četverogodišnjeg programa rada „Tučepi kroz godinu”. Najveći razvojni naglasak stavio bih na predsezonu i posezonu. Ljeti bih zadržao postojeće manifestacije i nadogradio ih sadržajima koji predstavljaju lokalnu baštinu, dok bih u hladnijem dijelu godine poticao radionice, edukacije, manje kulturne programe i pripremu novih turističkih proizvoda.
Važno mi je da ne uvodimo velik broj nepovezanih događanja. Želio bih postojeće i nove programe povezati zajedničkom temom, odnosno godišnjim lajtmotivom. Svake bismo godine odabrali jednu lokalnu vještinu i jedan proizvod, jelo ili piće te ih obrađivali kroz radionice, tematske šetnje, prezentacije, degustacije i promociju. Primjerice, smokva i vještina zidanja suhozida mogli bi biti tema jedne godine.
Zimi bismo organizirali radionicu suhozida za lokalno stanovništvo, u predsezoni šetnju krajolikom i demonstraciju zidanja, a ljeti prezentaciju i degustaciju suhih i svježih smokava, smokvenjaka ili drugih proizvoda na manifestacijama i kroz gastro ponudu ugostiteljskih objekata. Tako lajtmotiv ne bi bio samo tema jedne manifestacije, nego bi povezivao različite aktivnosti i predstavljao lokalnu baštinu tijekom cijele godine.
Bez otvorenih hotela nemoguće je govoriti o cjelogodišnjem turizmu. Kakva je situacija po tom pitanju posljednjih godina?
Koliko sam upoznat, hoteli se uglavnom zatvaraju krajem listopada, dok se dio ponovno otvara pred Uskrs, a neki i kasnije. To svakako ograničava mogućnosti razvoja turizma izvan glavne sezone, pa mislim da je važno razgovarati s hotelijerima o tome postoje li uvjeti za postupno produljenje rada. Jedna od mogućnosti je razvoj sadržaja koji nisu vezani samo uz ljetni odmor, primjerice kongresni turizam, poslovni susreti i team building programi. Tučepi za to imaju potencijal, ali je potrebno povezati hotele s lokalnim sadržajima, aktivnim turizmom, gastronomijom i kulturnim programima. Prije donošenja konkretnijih prijedloga volio bih razgovarati s hotelijerima i razumjeti njihove poslovne potrebe i ograničenja.
Tučepi su dio klastera Makarske rivijere, mislite li da postoji mogućnost za konkretniju suradnju i na koji način?
Vjerujem da postoji i da je važno dalje je razvijati kroz konkretne zajedničke projekte. “Autentica Food & Wine Festival”, koji se već nekoliko godina održava, dobar je primjer povezivanja gastronomije, vina, lokalnih proizvođača i ugostitelja na području Makarske rivijere. Takva iskustva vrijedi nastaviti i nadograđivati. Dodatna mogućnost suradnje je koncept ekomuzeja „Mjesto izvora”, koji bi se u početku razvijao za Tučepi, a s vremenom se mogao povezati s baštinom i lokalitetima drugih mjesta na Makarskoj rivijeri, u Podbiokovlju i Zabiokovlju.
Suradnja bi mogla uključivati i zajedničke nastupe na sajmovima, povezivanje tematskih ruta, zajedničke promotivne materijale i višednevne programe. Cilj bi bio jačati zajednički identitet Makarske rivijere, a pritom sačuvati i predstaviti posebnosti svakog mjesta.
Općina Tučepi je ta u čijim je rukama odlučivanje oko smjera turizma. Imate li oko ključnih tema zajednički jezik s načelnikom?
Još nisam imao službeni sastanak s načelnikom pa ne bih želio unaprijed tvrditi da smo o svim temama usuglašeni. Trenutačno sam zaposlen u IT agenciji i traje mi otkazni rok, a istodobno se čeka dovršetak postupka vezanog uz izbor i imenovanje. Vjerujem da nam je zajednički cilj poboljšati kvalitetu života lokalnog stanovništva i razvijati kvalitetniji, održiviji turizam. Ako preuzmem dužnost, prvi bi korak bio razgovor s načelnikom i drugim ključnim dionicima kako bismo dogovorili prioritete, odgovornosti i način suradnje.
Recite nam više o fratarskoj kući i ideji otvaranja zavičajnog muzeja. O čemu se radi, što bi to donijelo Tučepima, gdje leže problemi i koliko je realna realizacija tog projekta?
Stara župna, odnosno fratarska kuća važna je zbog povezanosti s poviješću Župe i života u Sridi Sela. Kuća je podignuta 1730. godine, a župnici su u njoj stanovali do 1978. godine, kada je sagrađena nova župna kuća na Kraju. Godine 1967. tadašnji tučepski župnik fra Milan Šetka osnovao je u župnom uredu muzejsku zbirku sakralnih predmeta i narodnih rukotvorina. Dio predmeta iz nekadašnjeg postava sačuvan je u Župi, a postoje i privatne zbirke. Vjerujem da to daje dobru osnovu za ponovno pokretanje zavičajne zbirke ili muzeja, u fratarskoj kući ako su uvjeti odgovarajući, ili na drugoj prikladnoj lokaciji.
Prostor bi predstavljao život u zaseocima, ribarstvo, maslinarstvo, tradicijsku kuhinju i sakralnu baštinu, ali bi služio i za radionice, predavanja i susrete sa stanovnicima. Prvi bi korak bio provjeriti stanje zgrade i zbirki, uvjete korištenja prostora, troškove i mogući model upravljanja. Projekt bih razvijao fazno, u suradnji sa Župom, Općinom i lokalnom zajednicom.
Održivi turizam je posljednjih godina težište svakog turističkog narativa. Njegova važnost je istaknuta i u prijedlogu Plana upravljanja destinacijom koji je prošao javno savjetovanje. Napisano je kako su nužne žurne korektivne mjere, međutim, nije predloženo kako bi se zaustavila apartmanizacija (posljednjih godina kroz višestambenu izgradnju). Što Vi mislite o tome?
Osobno me zabrinjava višestambena izgradnja koja mijenja vizuru i karakter mjesta, posebno ako stanovi postaju nedostupni mladim obiteljima i lokalnom stanovništvu. Smatram da razvoj turizma treba promatrati zajedno s kvalitetom života stanovnika i očuvanjem prostora. Ne bih želio govoriti izvan svojih stručnih ovlasti niti bez cjelovitog uvida u prostorne i pravne uvjete. No vjerujem da postoji prostor za kvalitetnije praćenje razvoja, bolju koordinaciju s Općinom i nadležnim tijelima te dosljedniju kontrolu zakonitosti korištenja smještajnih kapaciteta.
Posebnu pozornost treba posvetiti neprijavljenom iznajmljivanju i situacijama u kojima se smještaj nudi bez jasne odgovornosti ili standarda. Kao direktor Turističke zajednice ne bih mogao samostalno odlučivati o prostornom planiranju, ali bih se zalagao za otvoren razgovor o učincima gradnje na izgled mjesta, infrastrukturu, stanovanje i dugoročnu održivost turizma.
Kao problem je istaknuta i vršna opterećenost plaža. Što mislite o tome? Je li dohrana u redu ili joj se protivite?
Dohrana plaža može biti nužna, ali nužno je razgovarati i o načinu na koji se izvodi, o kvaliteti materijala te o utjecaju na sigurnost kupača i morsko dno. Živim u centru mjesta i zbog stanja pojedinih dijelova obale izbjegavam kupanje na potezu od lučice do novog pera prema Kamenima. Na nekim mjestima problem predstavljaju krupan i oštar kameni materijal, oštre stijene u plićaku te betonske ploče iz kojih vire metalni šarafi. Smatram da je to pitanje sigurnosti i kvalitete doživljaja koje treba stručno procijeniti i riješiti.
Zabrinjava me i mogući utjecaj nasipanja na morsko dno i prirodno bogatstvo mora. Ne bih unaprijed donosio stručne zaključke o uzrocima bez odgovarajuće analize, ali zalagao bih se da se zahvati procjenjuju stručno i da se njihov učinak prati. Uz to, potrebno je riješiti i probleme koje uzrokuje iznajmljivanje ležaljki te osigurati pravedan i uredan pristup plažama za sve korisnike.
Jeste li zadovoljni s trenutnim sadržajima u mjestu i mislite li da se ponuda može bolje diverzificirati?
Tučepi već imaju vrijedne manifestacije i sadržaje. Zadržao bih ih, ali bih ih postupno razvijao tako da još bolje predstavljaju lokalnu baštinu i uključuju više dijelova mjesta. Ribarske večeri mogu sadržavati prezentaciju alata, radionicu krpanja mreža, razgovor s ribarima, izložbu fotografija, pripremu tradicionalnih ribljih specijaliteta poput brujeta te povratak starih igara koje su nekada bile dio ribarskih večeri, a u čijoj sam provedbi i sam sudjelovao.
Promenadne šetnje uz glazbu mogu uključiti predstavljanje godišnjeg lajtmotiva, degustacije te poziv na sudjelovanje u nagradnom foto natječaju. Dio kulturnih programa mogao bi se održavati izvan središta mjesta: na morskim perima, u parkovima, još nevaloriziranim zaseocima, uz crkvice ili na drugim interesantnim lokacijama.
Ponudu bih dodatno povezivao s poučnim stazama, popratnom web aplikacijom ekomuzeja „Mjesto izvora”, kinom na otvorenom i programima vezanima uz lokalne proizvode. Tako bi se bolje koristilipostojeći sadržaji, a istovremeno bi se razvijali novi razlozi za dolazak izvan glavne sezone.
Pravi turistički brend koji Tučepi ističe na kulturnoj karti Hrvatske je kKutz. Mislite li da TZ može više poduprijeti ovu manifestaciju kroz aktivniju promociju ili na neki drugi način?
Svakako. “ka’ Kultura u tučepskin zasocima” je važna manifestacija koja predstavlja Tučepi na kulturnoj karti i oživljava zaseoke. Turistička zajednica može je poduprijeti aktivnijom promocijom, povezivanjem s drugim sadržajima i zajedničkim planiranjem programa za različite skupine posjetitelja.
Predložio bih da organizatori i umjetnički direktor zajednički definiraju ciljeve i publiku kojoj se obraćaju te prema tome razmotre središnji i popratni program. Budući da sam i sam volontirao, a kasnije kao student i radio na kKutz-u, poznajem dio organizacije i posebno mi je ostao u sjećanju program za djecu koji se održao jedne godine na bućalištu u Šimićima. Volio bih da se razmotri njegovo ponovno uvođenje.
Kao nove ideje za budući popratni program predložio bih radionice povezane s lokalnim vještinama i baštinom, primjerice demonstraciju rada na tkalačkom stanu. Razmotrio bih i povratak kuhanja na lokaciji, ako se to može organizirati u skladu s mogućnostima i uvjetima. Važno mi je da se nove ideje oblikuju u suradnji s organizatorima i da nadopunjuju, a ne mijenjaju
identitet kKutz-a.
Na što ste po pitanju turizma u Tučepima posebno ponosni?
Ponosan sam na male iznajmljivače. Oni su često prvi kontakt gosta s mjestom i važni su ambasadori Tučepi, posebno kada gostu mogu ponuditi osoban pristup i dobre lokalne preporuke. Cijenim i šaroliku hotelsku ponudu: od hotela Jadran koji zauzima posebno mjesto u povijesti hrvatskog turizma, preko all-inclusive ponude do manjih obiteljskih hotela.
Drago mi je i što se razvijaju sadržaji aktivnog turizma, poput ziplinea i Skywalka, koji posjetiteljima omogućuju drukčiji doživljaj prostora i povezuju more s Biokovom. Vjerujem da potencijal leži upravo u povezivanju tih različitih ponuda u cjelovito iskustvo Tučepi. Možda sam malo subjektivan, ali duboko vjerujem da živimo na najljepšem dijelu hrvatske obale. Naša je obveza i odgovornost sačuvati sve te prirodne i kulturne vrijednosti te ih očuvane predati budućim generacijama.
Ivona Ćirak / foto: privatni album