U mojoj prostranoj nadgradnji šije, ponekad dođe do blistavih, epifanijskih trenutaka. Rijetko to biva, pa se radujem i žurim podijeliti spoznaju s vama.
Naime, čitajući članak o genetici naletim na podatak da smo, paz’ ovo: genetski 60% isti kao banane.
Namah me posred čela opali munja čiste ideje, cijelog protrese olujni vjetar od ručka, a do koljena smoče tsunamiji sreće jer shvatio sam zašto smo u banani kao država, društvo, grad, pojedinci, pače, na atomskoj i subatomskoj razini.
Opće mišljenje do sada je bilo da su razlozi bananizacije ovog dijela svemira između Ljubljane i Sarajeva vanjski. Da sad ne nabrajam ko je sve kriv od Srba do virusa, od Kurtza do paltza sve se urotilo da nas protiv naše volje bananizira bez milosti.
A kad ono… znanstveno, genetski, pošteno govoreći nisu banane oko nas nego su banane u nama. Pa kad se banane slože u zajednicu logično je da će to bit država ili grad južnog voća.
I šta sad? Možda onako u prenesenom smislu trebali bi pojesti svak svoju bananu pa evoluirati prema sljedećem obliku postojanja s kojim imamo najveći postotak sličnosti, a to je s 99% genetske identičnosti – čimpanza.
Korak od bananizacije društva ka majmuniziranju donio bi toliko željeni napredak. Neki viđeniji članovi našeg društva već to u medijima redovno prakticiraju. Za sad bez posljedica. Nisam siguran u znanstvenu utemeljenost mojih razmišljanja, ali pošteno ih dijelim s vama, kao jedna banana drugoj, pa nije ni za očekivati nešto više ili dublje.
Eto, pada mi na pamet da smo možda kao banane prešišali ovce i živimo u boljem društvu u kojem nas bar niko ne šiša. Što me nizom asocijacija dovodi do janjetine, proljeća i, naravno, Uskrsa.
Tužan je ovo Uskrs u svijetu banana. Najveći kršćanski blagdan svake godine slavi pobjedu nad smrti, novi život pa makar i onaj vanzemaljski. Na simboličnoj razini trebali bi od Uskrsa preuzeti optimizam početka, neuništivost i trajanje kroz transformaciju. Ukratko vjeru.
Prošle godine sam vjerovao da će ova godina biti bolja, a nije. Zato kao pravi Danko Bananko vjerujem da će sljedeća biti bolja. Nema veze. Podignimo čela i gledajmo u budućnost. Sad kad znate da ste sami svemu krivi, znate i da se to može popraviti. Ogulite svoju bananu i odlučite kojeg majmuna u sebi ćete nahraniti, dobrog ili zlog. Pazite samo di bacate koru da se neko ne posklizne.
Sretan Uskrs.
Piše Davor Šegota / ilustracija O.F.
