Kada je prvi put u javnosti odjeknulo da će se Zoran Paunović kandidirati za predsjednika nacionalnog SDP-a, logičan zaključak bio je da će se ambiciozni makarski gradonačelnik za početak zadovoljiti time da bude politički prezentan. Veni, vidi i do sljedećih izbora…Ovo vici su očekivali zbilja malobrojni. Velika je, naime stvar već dobiti toliki medijski prostor i pažnju unutar stranke, predstaviti se kao reformator i gotovo pa revolucionarni političar (kojemu se k tome uporno pridružuje pridjev “mladi”, što manje ima veze s godinama a više s drskošću tipičnom za mlade ljude). Dvadeset posto pokupljenih glasova u SDP-u istina, nije, pobjeda u doslovnom smislu riječi, ali znajući da je Paunović do jučer bio anonimus, da je žalbom jedva srušio branu koja mu je isprva priječila kandidaturu i da je Makarska, naposljetku, dovoljno daleko od metropole da oteža lobiranje, neočekivani je trijumf.
Veliki je to politički uspjeh i imamo li na umu da SDP-ovce tek čeka drugi krug; za stare SDP-ove kadrove gotovo pa blasfemičan zbog Paunovićeva drčnog mesijanskog narativa, a za Makarane koji gradonačelnika promatraju (i vide) iz veće blizine i s boljim dioptrijskim staklima nego li Split ili Zagreb – iznenađujući.
Što će se dogoditi u drugom krugu, s obzirom na zanimljiv rezultat prvog kruga, prilično je teško prognozirati. Protukandidat Siniša Hajdaš Dončić koji je svo vrijeme glasio kao glavni favorit zamalo je bez ispaljenog metka zasjeo u fotelju nasljednika Peđe Grbina. Nedostajalo mu je tek nešto više od 1 posto. U apsolutnim brojkama radi se o niti 100 glasova. Paunović bi pak trebao osvojiti naklonost oko 2500 SDP-ovih birača.
Ako glasači Miranda Mrsića i Mladena Kešera prijeđu k njemu kako su ih ovi pozvali, onda bi šef makarskog SDP-a mogao prikupiti još 1700 glasova. Pitanje je i kolika će izlaznost biti ovog puta, tako da je uistinu puno nepoznatih varijabli, a s time kalkulira i Paunović, koji je danas za tportal rekao da ne zna hoće li ići na sljedeće lokalne izbore. Kako bilo, jedno je sigurno – bez obzira što bi se Paunović trebao dobro oznojiti i imati jako puno sreće za potpunu pobjedu, on je svoje već dobio. Hrvatska je čula za “mladog” političara koji pokreće i zaokreće i koji isto obećava SDP-u, kazavši da postojeće snage u SDP-u treba probuditi i prodrmati.
U kojoj je mjeri to pokretanje, zaokretanje, buđenje i drmanje donijelo prosperitet Makarskoj, na lokalnoj razini, iskustveno i u mnogim segmentima življenja osobno, znaju makarski građani, no to je prikladnija tema za Dan grada. Lokalni kontekst, međutim, važan je zbog jedne stvari – bez gradonačelničke fotelje, bez PR-a kojem se religiozno posvetio, i bez cijelog backgrounda, logistike i resursa koje nosi funkcija dužnosnika, Paunović sa svojim timom ne bi sad razmišljao kako će si priskrbiti potrebne glasove, ne bi izjavljivao kako će SDP voditi iz Zagreba, ne bi, u maniri pobjednika, pozivao Hajdaša Dončića u svoj tim i ne bi tvrdio kako će SDP u Makarskoj osvojiti izbore čak i – bez njega.
Makarska mu je bila odskočna daska i to je legitimno, pa čak i časno smjesti li se ta ambicija ispod kišobrana efikasnije borbe za vlastiti grad izložen vjetrometini županijske i državne (ne)milosti.
Međutim, Paunović mora znati da građani nisu glupi. Iako samouvjereno tvrdi kako je Makarska posložena, građane će u narednim mjesecima sve više zanimati konkretni odgovori. Strpljenja više neće biti u obilju kako je to bilo prije par godina, a objašnjenja kako se ne može sve riješiti u jednom mandatu građanima su već sad jalova. Pogotovo kad čuju svojeg gradonačelnika da je Makarska posložena.
Pogledamo li promet, infrastrukturu osnovnog i srednjeg školstva, sadržaje za mlade, kulturnu infrastrukturu, kapitalne projekte, stanje u zdravstvu, turizmu, urbanizmu, teško je reći da je Makarska posložena. Građane će stoga zanimati realizacija projekata poput Peškere, tržnice, Ville Irene i uopće kulturne infrastrukture, obećanih garaža i prometnih rasterećenja (drugačija regulacija prometa u to ne spada!), šetnice prema Krvavici, dogradnje osnovnih škola, novog vrtića, prostornog planiranja (ne, privremeni moratorij u vidu aktualnog plana to nije!), pitanje realizacije proračuna…Aktualno je i pitanje trošenja proračunskih sredstava. A novci su se između ostaloga trošili i na dvojbene stavke poput PR-a koji spada i pod silne troškove za WTA turnir, i pod propale ideje kao što je Cittaslow, i koješta drugo.
No najvažnije, Grad Makarska je angažirao PR agenciju Vajt d.o.o. kojoj se svaki mjesec isplaćuje 2.600 eura, iako Grad ima svoju službenicu za informiranje. Iz Grada nam je svojedobno rečeno kako je vanjska agencija angažirana na predstavljanju i komuniciranju važnih gradskih politika. U posljednje pak vrijeme, vjerojatno zbog zauzetosti gradonačelnika bavljenjem unutarstranačkim izborima, izostaje dosta informacija o tim važnim gradskim politikama, a Paunović i inače voli jednosmjernu komunikaciju putem priopćenja i Fb objava, malo mareći za pitanja koja žuljaju javnost. Stoga se s razlogom postavlja pitanje na kakve je politike pritom mislila gradska vlast.
Kako bi otklonio svaku sumnju oko opravdanosti angažmana vanjske PR agencije bliske s medijima, Paunović bi se trebao sjetiti da je još uvijek gradonačelnik i da bi – ako je zbilja transparentan – javnosti trebao pojasniti s kojim je gradskim projektima agencija imala posla posljednjih mjeseci i što nas čeka najesen.
Mi smo prije skoro dva mjeseca tražili ugovor s agencijom i izvješće o učinjenom. Nažalost, bezuspješno. Vjerujemo međutim da će se u narednim mjesecima i to promijeniti, jer na drugom – komunalnim problemima i nerijetko prizemnim pitanjima opterećenom lokalnom frontu – vrijeme – curi. Dakako, ako ga i dalje zanima vlast u Makarskoj, a ako pobijedi, sam je rekao da ga ne zanima. No ako izgubi, Paunović će se morati “spustiti” među one koji su mu i bili most prema nacionalnoj politici. A to su makarski građani.
piše: Ivona Ćirak