“Mediteran kakav je nekad bio” – marketinški apel koji je svojedobno izbacila Hrvatska turistička zajednica mnogima je zazvučao pretenciozno i pretjerano romantizirano. Ipak, makarska riva od sinoć, kada su ponovno održane ribarske večeri nakon 4-godišnje stanke, donekle je Makarsku vratila u prošlost; u vremena rive lišene prometa ili bar vremena kad se riva s lakoćom mogla zatvoriti, mirisa ribe s gradela, u dane kad se na istim mjestima miješao domaći i strani svijet, okupljen oko bazičnih ljudskih potreba – hrane i druženja.
Prve ovogodišnje ribarske večeri dočekane su uz očekivanja, ali i pod povećalom zbog dosadašnjih iskustava koja su im na koncu zalijepila naljepnicu “trash”. Sinoćnje događanje bilo je, međutim, na razini zadatka i pokazalo je ono na što smo lani i sami ukazivali – iz koncepta ribarskih večeri može se izvući ono najbolje i može ih se pokušati ponovno uskrsnuti kao svojevrsni brend.
Prije svega, ohrabrujući je bio interes domaćih ponuđača, udruga i obrta, koji su na 23 štanda nudili svoje proizvode. Koliko smo uspjeli vidjeti, ispoštovali su i pravila natječaja koja su propisivala autentičnu spizu, kao i plastic free pribor za jelo te mornarski dress code. Ponudu je pratio i iznimno veliki interes publike, kako stranog, tako i domaćeg svijeta koji je stvorio šušur na rivi, za ovu priliku oslobođenu prometa.
Kako bi se ipak izbjegli kolapsi u prometu, TZ Makarska je ishodovao privremenu dozvolu Županijskih cesta za drugi smjer od Franjevačkog samostana do dvaju parkinga na rivi, onog na Osejavi i kod franjevaca, i to je dobro funkcioniralo.
Ono što je pomoglo skinuti “krimen” seoskog derneka s ribarskih fešti bila je glazba, za koju je bio zadužen Zoran Spajić. Poznati makarski DJ pobrinuo se za prigodan izbor muzike koja se jednako kvalitetno čula na svakom dijelu rive. Naime, uz ribarske se večeri obično vezuje nekakvo podizanje atmosfere i “nabrijavanje” koje zna postati nespretno i naporno, no ovog se puta princip “manje je više” u smislu diskrecije i ležernosti pokazao autentičnijim i svakako ugodnijim.
Vraćene su i igre poput lojave grede i “makarske alke”, i sve u svemu, kada se podvuče crta, realizacija prvih ribarskih večeri shvaćena je ozbiljno i profesionalno. Može li se nadograđivati, bez sumnje može, ali prvi je ispit, vjerujemo na radost većine turista i lokalaca, ipak položen.
Ivona Ćirak /foto O.F., I.Ć.
