Održivi turizam jedna je od dosta aktualnih tema u posljednje vrijeme. Od zabrane kruzera u Veneciji, preko naplate ulaska u ovaj grad na vodi i uvođenje visokih kazni, pa do antiturističkih pokreta koji jačaju u Španjolskoj i koji rezultiraju čak i štrajkovima glađu. Naplatu ulaska u Veneciju komentirao je jučer za nacionalne medije i dubrovački gradonačelnik Mato Franković koji je mišljenja da su venecijske vlasti pogriješile.
Za naš portal Makarska danas ove je sve snažnije trendove komentirao Drago Nosić, konzultant u hospitality sektoru i suosnivač Poetica destilerije, inače dugogodišnji hotelijer Makaranima poznat kao negdašnji direktor hotela Biokovo i Miramare. U intervjuu u okviru našeg današnjeg espressa Nosić, uvijek stručno potkovan i iskren u komunikaciji s novinarima, govori o tome da turizma budućnosti nema bez održivosti. Unatoč tomu što se promjene kod nas događaju sporo, pomak naprijed ipak vidi.
Venecija je uvela naplatu ulaska u grad, u Španjolskoj jačaju antituristički pokreti, što nam to nosi overtourism? Mislite li da je izgledniji scenarij “evolucija” tj. postupni prelazak na održivi turizam ili u “revolucija”, pucanje balona u pojedinim destinacijama?
Generalno smatram kako zabrane nisu dobro rješenje, ali jasno je da su neke destinacije primorane ograničavati broj posjetitelja kako bi sačuvale vrijednosti koje posjeduju, bilo da se radi o prirodnim resursima, kulturnoj baštini ili stilu života. Vjerujem da je u tom kontekstu evolucija turizma rješenje. Trend putovanja je sve izražajniji i potrebno je strateški utjecati na navike i izbore posjetitelja kako bismo izbjegli negativne utjecaje te pojave. Nažalost, u destinacijama koje ne budu dovoljno spremne evoluirati dogodit će se i pucanje balona. Dakle, poruka je da trebamo biti pametno i kreativni u osmišljavanju rješenja za izazove koji su tu i biti će sve intenzivniji.
I kod nas se već neko vrijeme govori o održivom turizmu, ali još uvijek smo, barem na Makarskoj rivijeri (po anketi u sklopu Studije nosivih turističkih kapaciteta), zadovoljni sezonalnim karakterom (kratko i intenzivno). Kako to komentirate? Mislite li da stupanj frustracije domicilnog stanovništva na Jadranu ipak raste?
Takvi rezultati su posljedica navika i mentaliteta svih nas. Naviknuti smo u kratkom vremenskom periodu odraditi dovoljno da bismo ostatak godine pokrili životni stil, kakav god on bio. S druge strane relativno kasno smo krenuli razmišljati o održivom turizmu. Ali on jednostavno nema alternativu. Da bismo imali turizam, on mora biti održiv. Tu značajnu ulogu ima zakonodavstvo koje je okvir za bilo koji djelatnost pa i turizam. Ako uz nekakve društvene predispozicije kao što su mentalitet i naslijeđe imate i političku klimu koja kroji porezni sustav koji je sklon rentijerstvu u krakom periodu sezone, rezultat je struktura kapaciteta koju imamo u Hrvatskoj, a u kojoj dominantnu ulogu ima nestrukturirani privatni smjestaj. Takva struktura kapaciteta je osnovni razlog pretjerano intenzivnog opterećenja u kratkom vremenskom periodu visoke sezone. I to je nešto što treba mijenjati.
I nama se, kao i drugdje u turističkim sredinama, događa da nedostaje stambenog prostora (najamnine preskupe jer svi rentaju turistima). Posljedično, mladi ljudi se ne vraćaju, a mi postajemo sve inertnija i neobrazovanija sredina. Bi li jedinice lokalne samouprave trebale razvijati politike vezano za priuštivi stambeni prostor, privlačenje digitalnih nomada…?
Drugi problem rentijerskog mentaliteta je degradacija društva u kojem żivimo. Ljudi jednostavno dobro žive da bi imali potrebu razvijati se. Puno mladih se bavi naslijeđenim poslom sezonskog iznajmljivanja apartmana i ne razmišlja o tome da razvija svoje potencijale. Tu je puno propuštenih znanstvenika, violinista ili arheologa. To je dugoročna posljedica. Kratkoročno se pojavljuju funkcionalni problemi kao što su nemogućnost najma stana, visoke cijene kvadrata, preskupa večera u restoranu i slično.
Može li iz nezadovoljstva prekomjernim turizmom izaći i nešto dobro?
Naravno da može, ali samo ako smo svjesni da je to problem i ako tražimo pametna rješenja. To je u svakom slučaju dugoročan proces u kojem svi sudionici, od pojedinca preko lokalnog gospodarstva i politike, pa do nacionalnih i globalnih donositelja odluka imaju svoju ulogu u osvještavanju problema i pronalasku rješenja, a onda i njihovoj implementaciji.
Osobno smatram kako je Makarska primjer u kojem se promjena na bolje događa. O tempu možemo razgovarati, ali nećemo, no promjena je prisutna. Prije desetak godina, kad smo kao profesionalci u turizmu potencirali probleme o kojima sada govorimo, otpor javnosti je bio značajan, uz optužbe da se pogoduje velikima, a malim iznajmljivačima zabranjuje rad.
Danas je to ipak, barem malo, drugačije. Privatni smještaj je odličan za turizam, ali samo ako je strukturiran i prati trendove koje turizam nameće u smislu kvalitete usluge koju nudi i ako nije dominantan oblik smještaja na destinaciji. To je glavna poruka. Čini mi se da smo se od prije tih desetak godina pomaknuli dvije faze u procesu, barem u nekim djelovima problema na način da smo svjesni da problem postoji, da smo osmislisli neka rješenja i da ih pokušavamo provesti.
Dakle svakog dana, u svakom pogledu sve više napredujemo, pomalo. Ali pomalo i jeste naš životni moto.
Ivona Ćirak /foto privatni album
