Jučer, u Crkvi Sv.Obitelji, zaredio se Makaranin Antun Mate Antunović čiju smo mladu misu, koja će se održati 2.srpnja u Vepricu, najavili prije nekoliko dana. Priča don Mate, rođenog 1978. godine u Makarskoj, zanimljiva je iz više razloga, a spomenut ćemo da je njegov prvi izbor bio FESB. Danas je magistar religiozne pedagogije i katehetike te doktor fundamentalne teologije. Nekoć se, kako nam otkriva, amaterski i studijski bavio glazbom i tehnikom te rekreativno atletikom i biciklizmom. Bio je u vezi i imao, kako veli, konkretnih mogućnosti za brak.
– Ali nakon dubljeg i duljeg preispitivanja i prokušanosti ipak najveće ostvarenje i ispunjenje smisla i sreća života pronašao sam i pronalazim u sebedarnom služenju Bogočovjeku Kristu, Njegovoj Crkvi i svemu narodu u duhovnom pozivu svjedočeći spasonosnu istinu i dušobrižničku ljubav, s karakterističnim će smješkom don Mate.
Za svećenički se poziv odlučio postupno.
– Bilo je početničkog zanosa pa naknadnog preispitivanja do konačne odluke. Uostalom, svatko ima svoju životnu stazu do ostvarenja poziva. Moja je bila maratonska i to brdovita s preponama. No, kroz posrtanja i propinjanja nerijetko se i stiže do sazrijevanja. U svakom slučaju borba je do groba. Idemo vedro i strpljivo naprijed, kazat će naš sugovornik.
Put prema svećeničkom pozivu nije bio linearan i gladak iz još jednog razloga. Obitelj u kojoj je rođen i odrastao nije baš prakticirala vjeru, premda se to s vremenom mijenjalo.
– Dragi moji roditelji su bili i ostali dobronamjerni, solidarni i radišni ljudi, u mnogočemu bolji od mene, ali pod utjecajem drugačijeg svjetonazora koji je zahvatio mnoge duhovna dimenzija je bila zapostavljena. Tražeći osobno i zajednički pravi i trajni smisao i sreću života pomalo smo se okretali potpunijoj istini o životu te otkrivali Boga, dušu, Crkvu itd. Tako sam koračao, šepajući i zapinjući a ponekad trčeći, od nevjernika do vjerovjesnika, veli don Mate.
S našim smo se sugovornikom vratili u prošlost. Zanimalo nas je kako netko s duhovnim pozivom vidi svoj grad 1995., a kako 2022.godine.
– Čini mi se da svako vrijeme ima svoje prednosti i nedostatke, zavisi kako se već netko postavi, kratko će don Mate.
Smije li politika u crkvu? Ili ju ne možemo izbjeći?
– Politika kao briga za opće dobro tiče se svih, međutim, politikanstvo, stranačka prepucavanja i nadimanja ili pristranosti ne smiju biti u Crkvi. Ako netko u to sklizne, to je tek ispad pojedinaca ili nekih skupina, ali ne i sržni i službeni stav i život Crkve. Međutim, velikodušno i ustrajno promicati životne vrednote i s dušobrižničkim motivima ponekada ponizno i hrabro upozoriti na zastranjenja u dušama i društvima je suodgovorno i ljekovito, ali to uvijek treba činiti evanđeoskim stilom bogoljublja i čovjekoljublja.
Umjesto s oltara imate priliku poručiti nešto svojim Makaranima s našeg portala. Što biste im poručili?
– Svi ste dobrodošli na Mladu Misu! Bog nas sve beskrajno voli, samo mu dozvolimo da nas i vodi putem istinske i spasonosne ljubavi, radosti i mira na ovom križnom putu od vremena do Vječnosti, za kraj će tek zaređeni svećenik.
Ivona Ćirak /foto privatni album
