Jučer je, u Gradskoj knjižnici Makarska, razgovorom o dvjema knjigama, “To smo bili mi” autorice Golnaz Hashemzadeh Bonde i “Dvije deke, tri plahte” Rodaana Al Galidija, te prigodnim domjenkom, završio prvi ciklus čitalačko-literarnog kluba. Koliko se polaznicama svidio klub pod palicom knjižničara Marina Srzića, najbolje je rečeno komentarom kako su u knjižnici srele nove prijatelje. U duhu posljednjih “lektirnih” naslova koji se bave teškim temama života u izbjeglištvu, Maja Vranješ rekla je kako joj je druženje proteklih mjeseci pomoglo da osjeti pripadnost svojem gradu.
– U ovom vremenu svi smo izgubljeni, na neki smo način i sami izbjeglice, izbjeglice u svom svijetu…I onda kad se nađeš na jednom ovako lijepom, ugodnom druženju, dobiješ taj osjećaj pripadnosti koji nam je svima potreban. Lijepo je kad sretneš ostale iz kluba po gradu, možda i ne znaš sva imena, ali pozdravimo se i nasmiješimo, kao Marinova ekipa iz knjižnice, rekla nam je Maja Vranješ koja je, kaže, oduševljena iskustvom.
– Sviđa mi se i izbor naslova i tema, ali i to kako svaki pojedinac drugačije doživljava sudbine likova o kojima čitamo, i kako se svi nađemo u nekom djeliću priče i likova. Sviđa mi se ovo druženje, i sviđa mi se kako Marino začini tu našu zajedničku priču. Ja recimo osobno ne volim toliko čitati njegov Kamarin koliko njega volim slušati kad čita, dodala je.
Izbjeglištvo kao tema nipošto nije strano Svjetlani Mottl koja je bila dio i čitalačkog i literarnog kluba. Sarajka koja nije propuštala druženja u knjižnici završila je, naime, roman o svojem životnom putu kojeg su obilježili ciklusi od 23 godine. U romanu od 300-tinjak stranica piše o svojem izbjegličkom putu na kojemu se gotovo nigdje nije dugo zadržavala, a sad je na redu publiciranje. Njezine kratke priče koje su polaznice imale priliku čuti obilježava tečan i zanimljiv pripovjedački stil, pa joj je klub donio proširenje iskustva, razmjenu mišljenja, druženje i zabavu.
– Zaista mi je bilo lijepo. Nekako uvijek čitam, i pišem, i jako me intrigira biografski i autobiografski sadržaj. Lijepo je i slušati druge, čuti što misle, prihvatiti da će netko imati pozitivnu, a netko negativnu kritiku, o općenito razmijeniti mišljenja i viđenja, otkrila nam je Svjetlana.
Fani Brkušić jedna je od onih koje su došle u klub čitati, uključile se u literarni klub i otkrile da im pero nije strano. Ona će skromno reći kako je baš u knjižnici doznala kako ipak zna “nešto” pisati, a knjižničar i voditelj kluba Marino komentirat će kako je ona definitivno jedna od onih u kojima čuči skriveni literata. Topao i emotivan Fanin stil mogao je opušteno izaći na vidjelo jer je atmosfera, kako je rekla, bila opuštena i prirodna.
– Dobila sam neke nove ljude u svom životu, što je velika vrijendost, i puno sam toga naučila. Otvorila sam se, naime, nisam ni znala da znam nešto pisati, a na to su me potaknuli novi prijatelji i posebno Marino čiju inicijativu posebno pohvaljujem. Meni kao Bračanki prenio je puno znanja o Makarskoj u kojoj živim već jako dugo.
Uglavnom, zaista lijepo i zabavno druženje. Nisam se libila biti emotivna jer sam osjetila prihvaćanje i ljepotu toga da nitko nikoga ne osuđuje i prosuđuje, komentirala je ističući kako je taj osjećaj slobode bio posebno dragocjen.
– Za neke sam ljude već znao da pišu i vjerovao sam da će pisati zanimljivo, ali od nekih nisam očekivao jer sam ih posve drugačije doživljavao kao korisnike knjižnice. Žao mi je što nije duže trajalo, ali jednako mi je drago da su ovdje svi složni da ćemo nastaviti dalje i obećavam da ćemo oplemeniti novim i zanimljivim situacijama. Cijelo ljeto je pred nama i izrodit će se i neke ideje, zagonetno je za kraj kazao Marino.
Ivona Ćirak /foto I.Ć.
