Prezentacija projekta Cittaslow koji je prikazao jednu hedonističku, carpe diem, zadovoljnu i ispunjenu Makarsku, grad u kojemu se dobro i sporo živi, gdje se satima dokono ispijaju kavice na rivi i gdje vrijeme curi sporije nego u ostatku svijeta, bez sumnje je lijepa promocija Makarske koja se u medijima obično teško izbori za kakvu lijepu priču. Mjesto naslovnih vijesti iz Makarske obično preuzimaju epiteti betonizacije, kakva priča iz crne kronike, gdjekad, i to samo s najbizarnijim primjerima, devastirano srednje školstvo i zdravstvo, a malokad sve ono lijepo zbog čega se turisti zaljubljuju u ovaj grad na Jadranu.
S turističkog aspekta držimo da takve priče treba pustiti vani i takav smo stav zauzeli u više navrata, kako u vrijeme korone kad smo promovirali dobre epidemiološke brojke, tako i u špici sezone kad se o hrvatskom turizmu znalo pisati prilično negativno, akcentirajući visoke cijene, nervozne domaćine, gužve na plažama, navodno nečisto more i slično.
Ponesen idejom kako se stvari mogu gledati i iz drugog kuta, Grad Makarska je krenuo u nacionalnu kampanju pokazujući nam Makarsku kakva je nekad bila, i kakvu želimo pokazati turistima kao nešto što i dalje živi, samo što mi po svoj prilici toga nismo svjesni. O tomu su nas sad odlučili educirati gradonačelnik i zamjenica.
Koliko za to plaćamo, i koji doseg dobivamo, opet možemo samo – nagađati. Spekulira se u javnosti o iznosu od preko 100-tinjak tisuća kuna, no zamjenica ne otkriva koliko smo platili ovu posljednju prezentaciju. Kad bismo znali da će odjek isplatiti uloženo, nitko ne bi osporavao još jednu netransparentnu investiciju, ali s obzirom na neki influenseri imaju niti par tisuća pratitelja, pitate se do koga će doprijeti priča o lijepom životu u Makarskoj.
No na stranu sad procjena “vrijednosti za novac” cijele ove promocije.
Teško se oteti dojmu da se u prezentaciji okrenula glava od pučkih obilježja Makarske, a skliznulo u elitni predznak koji vlasti očito imponira, a kojega su se predstavnici vlasti odlučno i javno odrekli na sjednici Gradskog vijeća u kolovozu. Predsjednica Gradskog vijeća Gordana Muhtić rekla je tada, posjetimo, kako je u kampanji bilo riječi samo o održivoj i zelenoj Makarskoj, no ne i elitnoj. Dogradonačelnica Antonia Radić Brkan zaključila je pak kako je štoviše promašeno govoriti o elitnom turizmu u Makarskoj.
Ipak, podsjetit ćemo, u travnju protekle godine gradonačelnik Zoran Paunović govorio je eksplicitno baš o elitnom turizmu koji je očito još od tada prisutan kao nadahnuće u misiji da Makarska, kako je jednom kazao gradonačelnik, bude hrvatski grad u kojem se najbolje živi. Ukinuvši izdašne demografske mjere, okrenuo se ulaganju u turizam, no ne turističku infrastrukturu nego tek reprezentaciju, s uvjerenjem da nam demografske mjere, valjda, više neće niti trebati. Uostalom, evo njegovih riječi:
– Paralelno sa spašavanjem sezone krećemo s onu osnovnu stvar, a to je strategija razvoja Makarske. Makarska se kao destinacija mora odmaknuti ove ove vrste turizma, od masovnog turizma, jer mi se jednostavno moramo okrenuti prema elitnom turizmu. Od masovnog do elitnog idemo korak po korak. Mi ćemo napraviti sve radnje nakon što se napravi strategija da krenemo prema selektivnim oblicima turizma i da u nekom realnom vremenskom roku dođemo do te zadnje stepenice kada ćemo zapravo svi mi imati kvalitetniji turizam, kazao je gradonačelnik u travnju 2021.godine.
Makarska je, inače, jedini grad u Hrvatskoj koji je ušao u ovu mrežu koja bi nas, zajedno s projektom Maestrale i kulturnom strategijom, uvjeren je Grad, trebao voditi prema nekom boljem turizmu. Iako dogradonačelnica Radić Brkan bez zadrške tvrdi kako se ne treba grčevito držati za mandat i odraditi sve do tada, zaboravila je da građani i birači definitivno imaju veća očekivanja od pukog truda da se prikaže slika Makarske. U kampanji je to bila slika kojom se ponose, sad je slika koju želimo pokazati svijetu.
Držali bismo to, s lokalpatriotskog stajališta, ispravnim putem kad bismo vidjeli da je, primjerice, završen dječji vrtić i kad ne bismo imali 100-tinjak makarskih mališana koji nisu upisani, a čiji roditelji se snalaze na različite načine kako bi zadržali posao i zbrinuli dijete.
Ili da je – nabacit ćemo prvi primjer koji nam pada na pamet – završen pristupni put za Apfel Arenu, objekt koji radi privatnik i koji osigurava važnu društvenu infrastrukturu. No ta je stavka u proračunu skinuta nauštrb kupnje poslovnog prostora od HRNK Zmaja, a pristupna cesta je kakva je. Neprimjerena i neugledna.
Kao i mnoge druge koje se tiču komunalne infrastrukture.
Bilo bi nam to u redu da naši mladi imaju prostor za kulturne aktivnosti, no aktualna vlast otvoreno veli kako se ne žuri. Započet će se već taj nesretni Kulturni centar do kraja mandata!
Zdravstvo i srednje školstvo nećemo ni spominjati jer smo spremni na alibi; Županija je odgovorna za te resore. Ipak, sve su te anomalije u Makarskoj nepobitna činjenica i stvarnost oko kojih u asocijaciji Cittaslow – srećom po našu vlast – nisu cjepidlačili.
Baš kao što je takvih stvarnosti bilo i u prošlom stoljeću, ali se makarska vlast za potrebe prezentacije odlučila za priču Petra Rančića, Makaranina koji je znao svoj život učiniti ugodnim, što kao vrijednost proklamira pokret Cittaslow. Ali je nedvojbeno bio i bogat, ili, kako je rekao kroničar Marino Srzić, potkožen. Naglasio je Srzić i da to nije priča o Makarskoj, nego bogatoj Makarskoj.
Iako bi se o turističkom imidžu direktno trebala brinuti Turistička zajednica, a ne Grad, ako je Grad želio poslati jednu lijepu sliku Makarske, mogla je to bez problema biti i neka manje ekskluzivna, no jednako dopadljiva i ljupka scenografija. Međutim, narativ oko Cittaslow ispleo se ipak oko obiteljske povijesti bogatih Makarana i podsjetio upravo na priču o elitnom turizmu koja je nakon godine dana javno pokopana kao realni turistički cilj, ali se i dalje zadržala kao fascinacija.
Fascinacija koju smo mogli prepoznati za vrijeme održavanja WTA turnira čiji milijunski trošak prikazan kao dobra investicija opstaje isključivo kao mit čija je predaja ograničena na – vrlo uski krug konzumenata.
Ivona Ćirak /foto
