Već 20 godina periodično se u medijima posebno uzrujano lamentira oko lokalnog zdravstva. Koje je na koljenima, kako se novinari portala Makarska danas sjećaju, bilo još početkom 2000-tih. Problemi s ekipiranjem hitne pomoći, problemi s pedijatrijom, problemi s ginekologijom i rodilištem, pa rendgenom, laboratorijem, i slobodno nastavite niz.
Zdravstvo odavno više nije na koljenima, što implicira da se uz nešto napora može i podignuti. Sada kao da leži, čekajući skoru smrt.
I uvijek ista priča. Samo akteri se izmjenjuju. Na razini lokalne samouprave smjenjuju se gradonačelnici na razini Doma zdravlja i Županije ravnatelji, pročelnici, župani. No ostaje dojam da se domom zdravlja upravlja iznimno traljavo, bio to Miran Propadalo, Dragomir Petric ili sad Marko Rađa. A naša lokalna pak vlast ne zna, poput Imoćana, izboriti se za ono što im pripada, bilo s pozicije gradonačelnika, županijskog vijećnika, ili pak saborskog zastupnika.
Dio lošeg upravljanja svakako je loše planiranje i kasno reagiranje. Uz nefleksibilnost zakona, nedostatak (motiviranog) kadra u jednom nemotivirajućem sustavu i vječni manjak novca kad se radi o zdravstvu, planiranjem u zdravstvu kao da se nitko ne bavi. Niti na razini države, niti županije, niti grada.
Da bismo prevenirali problem koji nam se može dogoditi, treba planirati, ali planiranja nema. Ima samo krpanja rupa, gašenja požara i hitnih intervencija.
Tko će biti iznenađen kad ginekolog dr.Ivo Visković ode u mirovinu? Nije li se planirala mirovina prerano preminule radiologinje dr.Snježane Kalajdžić? Je li zaista bio neočekivan odlazak dr.Suzane Čović u penziju pa smo ostali frapirani i odjednom vodili potragu za pedijatricom? Zašto je laboratorij morao postati problem preranim odlaskom magistre Maje Filipetti? Hoćemo li biti šokirani kad pojedini liječnici obiteljske prakse odu u mirovinu? Hoćemo li očajnički zdvajati ako – a velika je vjerojatnost da će se to dogoditi – pedijatrica dr.Nevena Čović s istekom ugovora iduće godine ode iz doma zdravlja? Pa ostanemo bez pedijatrice i budemo opet morali lutati za kadrom po cijeloj regiji?
Istina jest da Dom zdravlja planira nekakve specijalizacije koje su već u tijeku, pa tako računaju i s Makarskom.
Međutim, većina liječnika, osobito ako nisu iz Makarske, nerado će ostati po isteku ugovora. Što onda?
Može li se tim liječnicima ponuditi stan na korištenje? Može li Grad postati vlasnikom dva takva stana, ekvivalentu iznosa plaćenog za kupnju Zmajevog poslovnog prostora na Kačiću? Može li se razmišljati o nekakvim bonusima? Može li se izraditi nekakva strategija kojom bi se pokušalo motivirati mlade ljude da studiraju, da ostanu u Makarskoj, ili pak da dođu u Makarsku? Može li se nešto kreativnije prići dodjeli stipendija za medicinska zvanja? Može li se, dakako uz poštivanje zakona, na neki način obvezati stipendiste, pa taman i tako da im se obeća korištenje stana, pa čak i u slučaju da se radi o mladima s ovog područja?
Može, samo postoji jedan problem. Nijednoj vlasti nije u interesu raditi na problemima čiji će rezultati postati vidljivi za tri, pet, ili deset godina. Svakoj vlasti cilj je imati nešto uza što će se fotografirati.
Unatoč tome što aktualni gradonačelnik uporno uvjerava kako čini sve što je u njegovoj moći, propustio je poduzeti jedan naoko formalan, no nužan korak. Naime, za ozbiljan i studiozan pristup ovom problemu trebalo bi razmisliti o formiranju posebnog tijela, odbora koji bi u zadatak dobio upravo snimanje stanja na području Rivijere, sredina sličnog profila, uvid u zakonske okvire i mogućnosti financiranja, te traženje rješenja.
Ako je gradska vlast u stanju angažirati savjetnike i formirati odbore na temu prometa, kulture ili pak urbanizma, zar zdravstvo, još više, to ne zaslužuje?
Ako je argument zašto to ne treba učiniti činjenica da je Županija osnivač, onda je to jako tanak i bijedan argument.
Ivona Ćirak /foto M.D.
