Kako je najbolje riješiti izgled plaže, našeg najvrjednijeg resursa, glavnog motiva dolaska gotovo svih naših gostiju i razloga zbog kojeg je, nekoć, uopće, i započeo turizam u Makarskoj? Istina je da je bilo krajnje vrijeme da se zaštiti stara gradska jezgra, no pitanje estetike plažnog pojasa tema je koja sve više zauzima javni i medijski prostor, iako i dalje vrlo stidljivo kad se radi o vizualnom identitetu.
Štoviše, stava smo da ju treba otvoriti na način da se postave ključna pitanja i s tim smo uvjerenjem i pokrenuli serijal na temu uređenja šetnice. Sugovornik u ovom članku je Podgoranin Mirko Buvinić, arhitekt i vlasnik strukovnih nagrada Vladimir Nazor i Viktor Kovačić, inače vlasnik firme x3m koja je, inače, angažirana na projektu dogradnje Osnovne škole Stjepana Ivičevića.
Bio je asistent i predavač na katedri za urbanizam Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, sudjeluje na natječajima u ciklusima E5 (lokacija Vukovar) i E6 (lokacija Marseille), a za lokacije E15 (Nin) i E17 (Makarska) autor je natječajnog programa, te član ocjenjivačkog suda za natječaje Peškera i Pijaca / Peškarija / gastro centar grada u Makarskoj. Poput ranijih sugovornika oprezno se izjašnjava o prekomjernom normiranju izgleda plaže, no otkriva i što mu najviše smeta.
Estetika starih gradskih jezgri obično se regulira posebnim odlukama. Mislite li i da plaža kao glavni prirodni i turistički resurs treba nekakav akt koji bi doveo kakav-takav red u taj prostor šetnice i plaže?
Plaže su dio pomorskog dobra u kojem su sve aktivnosti regulirane zakonom (Zakon o pomorskom dobru), također jedinice lokalne samouprave donose (dužne su donositi) dokumente prostornog uređenja kojima se osiguravaju uvjeti za korištenje, zaštitu i upravljanje prostorom u njihovoj nadležnosti.
Mislim da nam nije potreban nekakav poseban ‘paralelni’ akt koji bi posebno apostrofirao neke probleme. Potrebno nam je više skrbi o prostoru, posebno u gradovima jer u njima gradnja ne može stati, a na nama je da odlučujemo kakva je to gradnja i kanaliziramo sve njene posljedice u poželjnim smjerovima.
Jeste li stava da je uopće dobro unificirati izgled urbane i komunalne opreme ili ostaviti koncesionarima/ugostiteljima/trgovcima na volju uz nekakve smjernice?
Urbana oprema (klupe, koševi za otpad, rasvjetna tijela, žardinjere) je uobičajeno unificirana, a razlog tomu nije samo estetski nego i ekonomski. Što se tiče nadstrešnica, stolova i stolica uz kafiće, kioska i štandova, reklama i sl. – postoje dijelovi grada (zone) u kojima je unificiranje potrebno kako bi se izbjegao pretjerani vizualni nered i na neki način važnije ambijentalne vrijednosti stavile u prvi plan. To se odnosi na staru gradsku jezgru i dijelove grada koji imaju posebne ambijentalne vrijednosti. U nekim dijelovima grada ne treba koncesionarima / ugostiteljima / trgovcima nametati izgled komunalne opreme.
Držite li općenito izgled plažnog pojasa na Makarskoj rivijeri temom kojom se jedinice lokalne samouprave trebaju više pozabaviti? Što vam kao arhitektu najviše bode oči?
Jedinice lokalne samouprave imaju toliko malo ‘vlastitog zemljišta’ da imam osjećaj da se jedino i bave izgledom pojasa uz plaže, a to je zbog turističke monokulture jednostavno nužnost. Moram sa žaljenjem priznati da sam vremenom oguglao na kaos priobalnog pojasa, ne samo makarske rivijere nego i hrvatskog priobalja, tako da mi danas više smeta neurednost, prljavština, neodgovorno ponašanje pojedinaca koji ne shvaćaju da je grad/priroda kuća u kojoj zajedno živimo.
U Makarskoj imamo primjer Biloševca (zona turističko-ugostiteljske namjene van građevinskog naselja) od oko 90 ha koji je u prostornom planu podijeljen na 4 podzone. Bi li bilo dobro i taj dio rješavati arhitektonsko-urbanističkim natječajem?
Makarska je oktroiranim donošenjem prostornog plana (uz izričito protivljenje struke) prije 20 godina ‘urbanizirala’ Biloševac što smatram velikom pogreškom. Bilo bi puno bolje da su urbanističko-arhitektonski natječaji bili podloga za donošenje prostornog plana, odnosno propitivanje koji su najbolji modaliteti intervencije u tom osjetljivom području.
Ivona Ćirak /foto M.D.
