Ovoga mjeseca (24.rujna) navršava se godišnjica od smrti jednog od najvećih sinova Makarskog primorja,Don Petra Kaera. Pokojnik je bio jedan od najvećih intelektualaca svoga doba na ovim prostorima. Napisao je preko dvadeset knjiga i mnoštvo znanstvenih članaka i rasprava. Mnoštvo dijela ostalo je neobjavljeno u rukopisa,završilo u arhivu ili je jednostavno nestalo. Suvremenici su ga stavljali među autoritete hrvatske povijesti skupa s Klajićem,Račkim,Šišićem,pa i Bulićem.
Marinko Tomasović pišuči esej o Kaeru govori o njegovu povratku u Makarsku kao o povratku Odiseja na Itaku, koji je svojim dolaskom razbucao učmalu sredinu. Velika je bila želja želja Don Petra za povratak na rodne žale. On u zanosu pjeva: „Opet te moje željne oči pašu –Otađbino mila“
Želja za povratkom i smirajem u rodnom gradu nadvladala je sve moguće primamljive ponude. Kaer prihvaća skromno i neizvjesno mjesto bibliotekara u nepostojećoj gradskoj knjižnici.Kroz nekoliko godina preostala života stvorio je gradsku knjižnicu,vodio društvo za poljepšanje mjesta,napisao najbolju knjigu o Makarskoj „Makarska i Primorje“ ,preživio veliki rat, glad, smrtonosnu gripu,i umro na pragu novoga vremena u sumraku jedne carevine i osvita nesretnije kraljevine koja se rađala. U Makarskoj je našao sve osim smiraja o kojem je govorio ali nije težio.On je bio čovjek nemirna duha,uvijek u pokretu,željan saznanja i izazova. Upravo iz unutrašnjeg nemira, postaje samouk znanstvenik povjesničar i arheolog.
Mogao je on u miru proživjeti svoj svečenićki život,možda postati kanonik ili monsinjor i nestati s pozornice života kao da nije ni postojao. To nije bio Kaerov stil, on je težio višim ciljevima.Iako odsutan iz rodnoga grada skoro 50. godina, on je bio u njegovim mislima ali i predmetom njegovih istraživanja.Petar Kaer piše o odabiranju pučkoga kralja u Makarskom primorju. Spominje se događaj kako je dolazilo do sukoba podanika okolnih sela i poklonika gradskoga kralja.Da bi spriječio pravi mali građanski rat,providur zabranjuje drevni običaj biranja pučkog kralja. U arhivu je pronađen jedan neobjavljen rukopis o pokrštavanju Neretvana kojim Kaer pokrštenje Paganije datira u ranije razdoblje nego se uobičajeno smatra. Da je to tako, dokazuje pakt između Dubrovnika i Paganije protiv Venecije,što bi bilo nemoguče da su stanovnici našeg zavičaja bili
pogani.Kaer je taj koji je donio dokumente iz kojih se vidi da crkvica na vrhu Sv.Jure pripada Župi i Krstaticama. Vidi se da su crkvicu gradili Zagorci i da su je posvetili i održavali od srednjeg vijeka.
Bavio se Kaer postojanjem Benediktinaca u Makarskoj na mjestu današnjeg samostana i na Sv.Petru.Stvar do danas nije razjašnjena.U članku „Lauretum“ Kaer raspravlja o ubikaciji toga tajanstvenoga antičkoga mjesta. Po njemu to mjesto nikako nije u Tučepima na mjestu Javorak jer je Javor druga biljka različita od Lovora. Lauretum on nalazi u primorju Slivna ravnog gdje je u moru i pijesku obale našao drevno rezbareno kamenje. U radu „Parathalasia“ objavljenom u Starohrvatskoj prosvjeti 1904.Kaer se bavi položajima drevnih naselja našega primorja. Zanimljivo je da on iznosi dokaze da je Aronija koja danas kotira kao Makarska mjesto u Vrulji. Taj podatak potpuno se slaže s breljanskom legendom o potonulom gradu na Pelegrinu koji se prosjeo u more. Usput budi rečeno postoji biljka Aronija koja se naziva voćem budućnosti. Naše ime biljke je Jerebika ili Krhlika a latinski: Aronia Melanocapra.
Osim u svom glavnom djelu „Makarska i Primorje“ Kaer se makarskom prošlosti najviše bavio u radu „Makarska colonia Fenicia.“ Po Kaeru, Makarsku su osnovali Feničani koji su trgovali na makarskim žalima i tu vadili puževe volke i od njihove žljezde radili čuveni grimiz za bojanje tkanina. Nalaz jednog bakrenog komada oblika volovske kože u Makarskoj potvrđuje nazočnost Feničana ili možda Krečana. Poznaje Kaer i jedan stari kip nađen na primorju koji po njemu prestavlja feničkog Boga Melkarta koji je bio Tirski Heraklo. U novije vrijeme i neke lingvističke analize podkrpljuju ovu Kaerovu teoriju.
Unatoč svemu Kaer je bio zaboravljen, i mnoga desetljeća ime mu se nije spominjalo iako je bio nebrojeno puta citiran u znanstvenim radovima. Danas pak Kaer ima ulicu u Makarskoj i jedne stube u Šibeniku,a osvane povremeno i koji članak njemu u spomen.
Piše: Ante Škrabić
