Jučer je, u sklopu projekta “Ljubav nije bol”, radionicu sa srednjoškolcima na temu prevencije nasilja u mladenačkim vezama održala psihoterapeutkinja Marija Mojaš Andrijašević. Projekt je pod palicom Savjetovališta Lanterna, a podržan je od Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade, dok je predavanje održano u prostorijama Srednje škole fra Andrije Kačića Miošića. Radionici se odazvao 41 učenik, a što su sve čuli, što ih je zanimalo, i kako se nositi s izazovima stvaranja bliskih odnosa među mladima, više nam je rekla sama Marija Mojaš Andrijašević.
Mladi su generalno pokazali zanimanje za temu, njihova su iskustva različita i vrijedno ih je čuti.
– U adolescenciji mladi su suočeni sa važnim razvojnim izazovom, pokušavaju uspostaviti novi oblik bliskog odnosa s osobom koja im je privlačna na nov način. Od sredine 90-tih godina povećava se interes za nasilje u vezama mladih jer je vjerojatnost doživljavanja fizičkog, emocionalnog i seksualnog nasilja najveća upravo u adolescenciji.
Sudionici predavanja su cijelo vrijeme bili aktivno uključeni – od brainstorminga gdje su opisivali ponašanja koja čine kvalitetan odnos i ponašanja koja čine štetan odnos, preko definiranja rodnih uloga koje su određene u društvu u kojem živimo (ideje, očekivanja i pravila vezani za stavove, izgled i ponašanje koje se zahtijevaju od osoba muškog i ženskog spola). Neki sudionici su naveli da su bliski prijatelji osobe koja je bila u nasilničkoj vezi, te kako nisu znali na koji način pomoći, ispričala nam je psihoterapeutkinja.
– Ljubomoru mladi doživljavaju kao znak kvalitetnog odnosa, a ljubomora se javlja kada mladić ili djevojka misle da njihovu vezu ugrožava treća osoba, bilo to stvarno ili ne. Ljubomora je pokazatelj nesigurnosti u sebe i u partnera. Često je to način kontroliranja partnera te je ne treba miješati s pokazivanjem ljubavi, veli Mojaš Andrijašević.
Radionica se bavila vrstama nasilja, teorijama nastanka nasilja u vezama, istraživanjima koja pokazuju porast nasilja u vezama mladih, ciklusom zlostavljanja, razlozima zbog kojih mladi ostaju u vezi, zašto mladi ne prijavljuju nasilje u vezi, što možemo napraviti u razgovoru sa osobom koja je u nasilnoj vezi.
– Naglasak je bio na emocionalnom (psihološkom) zlostavljanju, čiji je cilj kontrola, izoliranje i zastrašivanje što posljedično dovodi do niskog samopoštovanja, smanjenja sposobnosti za donošenje odluka i rušenje integriteta osobe koja je žrtva. Ovaj oblik je teško identificirati jer se nalazi u samoj žrtvi i postaje vidljiv tek kada je mentalno zdravlje žrtve ugroženo, tumači dalje.
Pojašnjava kako trenutni učinci emocionalnog zlostavljanja mogu biti: odustajanje od sebi važnih stvari (izlasci, druženja sa prijateljima), pad školskog uspjeha, sram, krivnja, zlouporaba alkohola, rizična ponašanja, sniženo samopoštovanje i samopouzdanje, bespomoćnost, odnosno problem bez imena – konstantan osjećaj zbunjenosti, očaja, tuge i usamljenosti.
Rezultati istraživanja u Hrvatskoj (2004., 2007., 2016.) , kako podsjeća naša sugovornica, ukazuju da najčešće prisutni oblici nasilnog ponašanja kojima se kontrolira osobu u vezi (emocionalno zlostavljanje) su: ljubomora, posesivnost, kontrola, optuživanje i emocionalne ucjene. Prema Cesi istraživanju, razlozi zbog kojih mladi ne prijavljuju nasilje u vezi su: strah od osvete, osjećaj srama, strah od napuštanja, „Ne isplati se prijavljivati, ionako nitko neće ništa poduzeti“.
Što možemo učiniti?
– Školski preventivni programi imaju za cilj razvijanje i jačanje osobnih i socijalnih kompetencija mladih, u kojima se uče strategije kako se nositi sa izazovima života i na njih adekvatno odgovoriti. Ovaj cilj nije moguć bez uključivanja svih odraslih s kojima mladi dolaze u kontakt: obitelj, odgojno obrazovni djelatnici, prijatelji, lokalna zajednica kao i samo društvo. Većina tema na koje se ne stigne odgovoriti u okviru navedenog je u području rada udruga, kao što je i ovaj projekt Lanterne, za kraj će Marija Mojaš Andrijašević.
Ivona Ćirak /foto privatni album/Lanterna
