Mlada Amerikanka Niav Konno privukla je pažnju i stranih i domaćih medija kada je 2022.godine odlučila odbaciti dotadašnji stil života, a jurnjavu za karijerom zamijeniti puno ležernijim guštanjem na drugom kraju svijeta, u Makarskoj.
Radeći kao kreatorica sadržaja za male biznise i strateg za društvene mreže, ova je djevojka naumila iskoristiti mogućnosti koje pruža moderni život digitalnog nomada, nevezanog za jedno mjesto, a hoće li joj naš grad biti kraća ili duža postaja na putu, tek će vrijeme pokazati.
Ipak, kada smo prije nekoliko dana porazgovarali za kavom u starom dijelu grada, pohvalila se kako je uspješno savladala svoju drugu ‘makarsku zimu’, mada ne zaboravlja šok kada je, nakon sve dinamike koju donosi ljetna sezona, prvi put doživjela da isti grad par mjeseci kasnije samo padne u tvrdi zimski san.
– Bila su mi teška ta dva mjeseca početkom 2023. i jedva sam dočekala da se sve otvori. Ova protekla zima je ipak bila drugačija, a i ja sam bila bolje pripremljena nego prve godine, iako me je malo hvatala panika tamo u rujnu i listopadu, kada je ljeto završavalo a ljudi se razilazili. Na kraju nas je stalno pratilo divno vrijeme, bila sam uz svoj posao pomalo angažirana i oko makarskog Adventa, siječanj i veljača su nekako samo proletjeli i već je došlo proljeće.
– Sada uživam u šetnjama, redovito plivam u moru i imam taj užitak da mogu izići na kavu, pa se iz jednog kafića prebaciti u drugi. To je nešto što prije nisam mogla zamisliti. Slično je i sa sigurnosti, imam dojam da ovdje nekako svi paze svakoga a mnogi ni ne zaključavaju vrata od kuće – priča mlada Amerikanka, priznavši da joj je trebalo vremena da se sasvim privikne na novo okruženje.
– Osobno mi je nekoliko mjeseci polako sjedalo u glavu da je ovdje sve u redu i da zapravo čovjek ima mogućnost malo usporiti i ne juriti za ničim. Osim toga, jučer sam posjetila Brela, danas mogu u Tučepi, najbliži otoci su udaljeni sat vremena a neke od najboljih plaža u Hrvatskoj su tu u krugu od 30 minuta. Prijatelji mi kažu da jednostavno ozdrave svaki put kad dođu tu. Upravo je to osjećaj kojeg sam imala kada bih ranije dolazila na kraća razdoblja, i radi kojeg sam dobrim dijelom i ostala.
Pitali smo je što joj, nakon dvije godine života u Dalmaciji, najviše nedostaje u odnosu na to što pružaju veliki gradovi.
– Iz perspektive nekoga tko je odrastao i živio u Americi i Australiji, jedino je ta multikulturalnost velikih gradova ono što mi osobno nedostaje otkada živim u Makarskoj, jer osobno volim mogućnosti, volim biti na različitim mjestima. Možda ću se zbog toga ovdje uvijek pomalo osjećati strancem, bez obzira kako me ljudi prihvatili. Ali tu je i ta druga strana, da Dalmacija ima bogatu kulturu i tradiciju, da ima svoj specifičan ritam života i da je u pitanju jedan od najljepših dijelova svijeta, što su sve razlozi zbog kojih sam se zaljubila u ovaj kraj i odlučila živjeti tu. Drago mi je i zbog ljetne sezone kada zbog velikog broja turista grad dobije jednu dozu upravo te različitosti koja mi je potrebna.
U našem razgovoru o američkom pogledu na dalmatinski đir, dotaknuli smo se nekih nama nezaobilaznih tema, poput spize i nogometa.
– Apsolutno volim hrvatsku kuhinju. Osobno, više sam za meso nego morske plodove a pašticada mi je broj jedan što se tiče domaće hrane. Ona me pomalo podsjeća na neka irska jela koja bi mi majka znala spremati. Eto, jedna od tih različitosti o kojima smo pričali je svakako vezana i za hranu, jer ovdje osim hrvatske i balkanske hrane zapravo i nemaš drugog izbora. Zato mi je jako drago da u Makarskoj od prošle godine imamo i azijsku kuhinju, dodat će Niav.
@mylifeincroatia If you’re around Makarska today and are willing to be interviewed, send me a message on here or on my IG: niavkonno to participate ❤️ #makarska ♬ original sound – Niav in Croatia ✨
Što se tiče nogometa, naime, na društvenim se mrežama već odavno pohvalila snimkama s Poljuda gdje je gledala Hajduka, a osjetila je i atmosferu na dočeku reprezentacije nakon osvojene bronce u Kataru 2022.
– Bila sam na Poljudu i gledala Hajduka uživo, što mi je bio rođendanski poklon i iskusila sam tu atmosferu, nakon čega sam postala ne samo navijač Hajduka nego sam puno više počela cijeniti i razumijevati strast za nogometom i navijačku kulturu koja ovdje postoji. Od tada nisam odlazila na stadion u Splitu ali sam gledala Hajdukove utakmice, iako ove u zadnje vrijeme bolje da nisam – kazat će Niav.
tekst i foto: O.Franić
