Proteklih dana jedna od tema koje su se zadržale u medijskom prostoru definitivno je slučaj seksualnog uznemiravanja kolegica od strane hrvatskog redatelja Dalibora Matanića. Matanić je objavio, a potom i izbrisao nemuštu ispriku te najavio liječenje od ovisnosti o alkoholu i drogama, dok je poslove nakon otvaranja mučne Pandorine kutije u javnosti ostao i bez poslova. Posebno zabrinjava činjenica da se radi o višegodišnjem zlostavljanju i višegodišnjoj šutnji.
Tema je to našeg današnjeg espressa u kojem nam je sugovornica Makarka Daria Vitasović Knezić, jedina vlasnica doktorata iz filozofije uma i kognitivne znanosti u Hrvatskoj.
Smatrate li da seksualnog uznemiravanja u Hrvatskoj ima puno više nego što se prijavljuje i uopće nego što se zna?
Nažalost statistike govore da na jedan prijavljen slučaj seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja dolazi 10 neprijavljenih. Žrtve nisu voljne istupiti zbog osude okoline kao i same problematike vjerovanja optužbama. Tu se nadovezuje i problem zaštite žrtava.
I dalje živimo u kulturi straha u kojoj je žrtva seksualnog zlostavljanja pribijena na rub srama, njeni motivi propitivani a njen identitet svima ponuđen “na izvolite” na prosudu. I dalje navodimo mizogini kontekst ‘Sama je tražila’ ako žrtva zlostavljanja nije paradigma prizemne žene i odane majke posvećenog karaktera.
Žene dolaze u svim oblicima i tipovima i više je vrijeme da, kao društvo, to prihvatimo. A kao žene, odgojene smo da smo mi uvijek krive. Suptilno nam je to podsvjesno utkano. Pouka je da ne postoji taj kontekst koji opravdava seksualno zlostavljanje. Također smo vrlo skloni okrenuti glavu. U Hrvatskoj, ako u zgradi čujete da muž tuče ženu, ne zovete policiju jer to ‘nije tvoj posa’. Voljela bih kad bi zlostavljanje bio posao svakog svjedoka.
Kako stvoriti klimu u kojoj će žene biti slobodnije istupiti i progovoriti bez straha u društvu u kojem se na uznemiravanje, kao u ovom posljednjem slučaju Matanića, gleda kao na “rubni humor” ili nešto drugo?
U danu u kojem su počinjena čak dva femicida na kraju dana stiže vijest o Matanićevoj višegodišnjoj predatorskoj alter karijeri. Kako da žena u takvom okruženju perpetualnih patrijarhalnih pljuski ima ikakve sigurnosti? I potom ta protuslovna i mizogina isprika na koju, začudo, njegovi pratitelji reagiraju srcima i porukama podrške. To je teatar apsurda!
Zlostavljač se slavi zbog njegove hrabrosti što je priznao kazneno djelo, žali se njegove okolnosti i talent, a za žrtve nitko ne pita. S jedne strane, pojedinci istupaju sa svjedočanstvima da nisu ništa znali, a s druge, svi su sve znali ali nisu progovarali jer se nije njih direktno doticalo. Baš kad pomisliš da stvari idu nabolje dogodi se ovakav dan i jednostavno ostaneš šokiran.
Javni diskurs je bitan, ali nije dovoljan. Sustav mora pratiti društvena događanja. Zakonska regulativa se mora prilagoditi. Strože kazne se moraju primijeniti. I najvažnije, žrtve se moraju zaštititi.
Mislite li da se kod nas općenito bilo kakav oblik uznemiravanja po bilo kojoj
osnovi često relativizira mentalitetom, kulturom itd.?
Mislim da čovjek mora znati razliku između humora i zlostavljanja. Ako je ne zna, to je posao za stručnjake. Nema te kulture i mentaliteta koji su isprika za potonje, dapače, to je izrazito lijena isprika. Navođenje vlastitih okolnosti, radilo se o tzv. rubnom humoru ili pak ovisnosti o drogama i alkoholu u svrhu isprike, čista je manipulacija. Nasilnik je uvijek u kontroli. Zna što radi, radi to planski i proračunato bira žrtve za koje
misli da neće progovoriti.
Što se tiče same showbiz industrije, neki su Matanićevi kolege rekli kako Akademija sama odgaja i podržava takav odnos prema mladim ženama, ali i mladim kolegama općenito. Kako to komentirate?
Nisam dio te branše pa ne mogu komentirati izuzev kuloarske priče, a u kuloarske priče
ne bih ulazila. Mislim da je u ovom kontekstu važnije razgovarati o seksualnom uznemiravanju i zlostavljanju s pozicije moći. Primjere toga, nažalost, možemo pronaći u svakoj branši. Matanić je, vlastitim priznanjem, kao svoje lovište odabrao profesionalno okruženje, a kao žrtve redom mlađe kolegice. Matanić snima filmove, serije, reklame. I to uspješno! Osoba koja je na početku svoje karijere često se tek pronalazi u profesionalnom kontekstu.
Tu je imponiranje pokazanog interesa od strane starijeg, uspješnog kolege, nema mogućnosti odbijati poslove i općenito traži uporište u načinu na koji stvari idu. Zamislite da ste osoba tek izašla s fakulteta i renomirani pripadnik branše Vam ponudi jedinstvenu priliku da sudjelujete u njegovom projektu. To se ne propušta. Ako Vas pohvali, tu pohvalu smatrate autentičnom. No, nesvjesni ste da Vas predator groom-a. Ako se pak požalite dobijete normalizaciju kao u ovom slučaju – ‘Ma to je Dado’. Tu imamo i, kao dodatni sloj, Matanićevo, u današnjem kontekstu, blago rečeno, sociopatsko predstavljanje kao feminista i zaštitnika žena. Ako je to istina, onda ne samo Ministarstvo unutarnjih poslova, već i Akademija ima posla u ovom slučaju.
Ivona Ćirak /foto privatni album
