Nijedan drugi prijedlog nije tako sveobuhvatno pristupio zadatku i odgovorio na njega tako jasno strukturiranim i suptilnim, ali snažnim prostornim gestama, navodi se, među ostalim, u obrazloženju ocjenjivačkog suda koji je posebno pohvalio prepoznavanje urbanističkog značaja triju praznina – tržnice, ribarnice i tzv. češke pijace. Komentar je ovo na pobjednički rad “Earth, Wind and Water” Španjolke Elisabeth Terrisse de Botton i Francuza Matthieua Brassbina prema kojem bi se – ako ovaj projekt iz političkih, financijskih ili nekih trećih razloga ne pokrije prašina – trebala raditi makarska pijaca, peškarija i gastro centar.
Sva tri prostora po idejnom rješenju podrazumijevaju minimalnu intervenciju u prostor, posebno dio kod ribarnice i “češke pijace” gdje gotovo da i nema gradnje, dok je najveći zalogaj izgradnja dvoetažnog parkinga ispod tržnice koja je dosta otvorena. Zapravo, sva tri prostora uz osnovnu funkciju imaju i važnu ulogu javnog prostora koji građani mogu koristiti u razne svrhe. Posebno je zanimljiv minimalistički i održiv pristup prostoru “češke pijace” koji osim nekakvih modularnih skela i ozelenjavanja, uz solare, praktički ne treba nikakve veće zahvate.
– Najveći nam je izazov bio baš parking koji je, po natječaju, trebao ići ispod pijace. S tim smo se najviše mučili, kaže Elisabeth.
Sam parking, inače, može ići na dvije, ali i više etaža, ovisno o potrebama i financijskim mogućnostima. Isto se tako i kupole na pijaci mogu ponavljati, ili smanjiti ovisno o površini tržnice, točnije, ovisno o tome bi li se zaista išlo na uklanjanje objekta “Sukno” kako su mladi autori zamislili s ciljem otvaranja prema glavnog trgu.
– U samom definiranju projekta puno nam je pomoglo to što smo prije nekih godinu dana bili u Makarskoj na par dana, vidjeli smo kako grad funkcionira. To nam je pomoglo u odluci da ostavimo što više otvorenog prostora i da u te cjeline minimalno zadiremo, veli nam Elisabeth dok Matthieu dodaje kako je baš u to vrijeme u Makarskoj bila velika oluja.
To im je također pomoglo da steknu sliku o osobitostima života grada zimi, o klimi i samom budućem projektu koji je na koncu i nazvan “Zemlja, vjetar i voda”. A same kupole, dodaje Matthieu kroz smijeh, nije u ni u kakvoj koliziji sa snagom bure jer na ovakvim projektima ipak rade inženjeri.
Na naše pitanje vjeruju li da bi nova tržnica mogla donijeti živost koju je nekoć makarska pijaca imala odvraćaju kako se iskreno nadaju i kako su se u osmišljavanju projekta i vodili time da sve cjeline zažive s građanima, da budu polivalentne i da, kako se god koristile, budu mjesto susreta.
U te je svrhe posebno zamišljen prostor trenutnog parkinga s južne strane ceste gdje bi bio nekakav parkovni prostor za kulturnu platformu. Čak i prostor ribarnice zamišljen je kao mjesto na kojem se, uz prostor nekakve mediteranske kuhinje, mogu organizirati razna događanja. Mogu to biti kulinarske radionice, nastupi chefova, učenička praksa…
Objekt u kojem je trenutno peškarija ostao bi jer, kako su rekli, ima arhitektonsku vrijednost i treba ga sačuvati.
Sve tri cjeline međusobno su povezane, a da priča o povezivanju dobre, lokalne hrane i održivog turizma koji jednako poštuje i goste i lokalce ima smisla, pokazuju nedavno objavljeni podaci TOMAS istraživanja po kojemu je upravo gastronomija zasjela na treće mjesto motiva dolaska turista na Jadran.
Pokazuju to i iskustva naših gostiju, među kojima i autorice rada Elisabeth koja nam je, na pitanje kako im se svidjela Makarska, odvratila: Predivna je! A posebno nam se svidjela – vaša hrana.
Ivona Ćirak / foto: Goran Morović
