Nedjelja, 5 svibnja, 2024
NaslovnicaAKTUALNORoberto Brzica: Prije tri desetljeća obećali su nam spomenik, prije dva desetljeća...

Roberto Brzica: Prije tri desetljeća obećali su nam spomenik, prije dva desetljeća dobili smo kružni tok kao trg, a spomen ploču smo napravili – sami

Spomenik postrojbi Kobac, točnije, autorsko djelo kipara Bruna Maganića iz Kanade, izazvalo je poprilično široku polemiku na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća. I vijećnici koji su bili protiv, odlučivši se pri glasanju, zbog spomena na poginule branitelje, ipak ostati suzdržani, i oni koji su deklaratorno bili za, svi su u više navrata naglasili kako apsolutno i bez zadrške podržavaju samu ideju. Reklo bi se samim time da je ova ideja nešto novo, i da nije postojala u vrijeme kad je gradonačelnik bio aktualni vijećnik Siniša Srzić, Marko Ožić Bebek, ili kolega im u vijeću Tonći Bilić čiji klub je isto podržao inicijativu. Ideja je, kako kaže Roberto Brzica, predsjednik Udruge postrojbe posebne namjene Kobac, stara – punih 29 godina.

-Vele je godina prošlo; uvijek smo pokušavali postaviti spomen obilježje, ali uvijek ista stvar. Nije bilo prikladnog mjesta, nije bilo lokacije…Prije 20-ak godina dobili smo trg tu na Zelenki, vi znate gdje je taj trg. Kada su nam dali taj trg, izglasavši ga na Gradskom vijeću kao Trg Kobaca, obvezali su se i da će ga popločati i srediti. Međutim, ništa se od toga nije dogodilo. Jedne smo godine mi sami odlučili postaviti tu spomen ploču, da se barem zna da se tako zove. Jer, kako sam rekao, davno je izglasan kao trg, no dugo vremena nije imao taj natpis. Po toj ploči doslovno su psi obavljali nuždu, a sam trg bio je zapušten i zarastao i sjetili bi ga se iz Grada samo par dana prije obljetnice smrti, na 5.srpnja, ili prije obljetnice pada Vukovara. Ukratko, nije ga se održavalo nikako, kazuje Brzica.

Licemjerje mu, kaže, posebno smeta, a posebno mu smeta licemjerje od strane SDP-a koji je u vrijeme dok su upravljali gradom dodijelio taj trg. – Ovo ovdje, što uopće niti nije trg nego kružni tok, bilo im je adekvatno rješenje, a ono na magistrali nije. Ne znam stidi li se netko postrojbe i spomenika, ali postrojba je bila jako poznata na južnom bojištu. Kad god je tko upadao u probleme, mi smo ulazili, kad je bilo poginulih i ranjenih, mi smo ih izvlačili, prisjeća se Brzica.

Postrojba je, prema Brzičinim riječima, brojala oko 35 boraca koji su bili skoro svi iz Makarske, mahom sa Zelenke. Boris Bandić, Stipe Ursić, Tomislav Skočibušić i Markica Roso poginuli su 5.srpnja 1992.godine, a ranjeno je čak deset pripadnika postrojbe.

Brzica zamjera primjedbe oko procedure izbora spomenika i lokacije, jer drži da je to stvar udruge. Na naš komentar kako je natječaj najbolji način da se nađe kvalitetno rješenje, odvraća kako je spomenik donacija kuma pok.zapovjednika Damira Zukića Bruna Maganića, koji je odrastao i proveo djetinjstvo sa Zukićem.

Čudno s obzirom da se radi o umjetničkom djelu, no na sjednici Vijeća nitko nije iznio nikakve umjetničke reference autora istaknuvši kao ključno samo Maganićevo kumstvo. – Maganić živi od svoga rada, a radi za filmsku produkciju i ima sebe niz samostalnih i grupnih izložbi u Kanadi. Davno je obećao kumu donirati autorsko djelo za spomenik. Rekao sam mu jednom kako je to jako puno posla i vremena i truda, a on mi je na to rekao: Vi ste to zaslužili. Došao je ovdje prošle godine u sedmom mjesecu kako bi mjesecima radio na tom djelu unatoč strašnim bolovima u leđima. Možda bi spomenik, što se autorove volje tiče, mogao biti i ranije, čak smo prešli i preko toga da nemamo lokaciju te smo bili spremni postaviti ga na tzv.trg ili kružni tok, ali Bruno se bio razbolio od teških metala i nije bilo moguće. Ali sve se posložilo sada, s ovom novom lokacijom, veli Brzica.

Članovi postrojbe su se dogovorili oko elemenata koji bi trebali biti sastavni dio spomenika. To su bili križ, koji je svojevrsna replika prirodnog križa-pukotine u Biokovu povrh Dubaca, krunica kao uvriježeni simbol branitelja, položaj krila koja predstavljaju zaštitu i napad, kao i put na stijeni koji predstavlja put postrojbe, objašnjava Brzica.

Tvrdi kako se nitko ne treba miješati u izgled spomenika, iako se, kako smo naglasili, radi o umjetničkom djelu i prostoru koji je javan. – Ovo je radio umjetnik, a osim toga, smatram da zaslužujemo nakon svih ovih godina dobiti ono na što smo toliko dugo čekali i što su nam svi redom obećavali. Spomenik odražava samu srž i bit naše postrojbe i ponos naših poginulih, mišljenja smo mi u postrojbi i mišljenja su obitelji poginulih, zaključuje Brzica.

Ivona Ćirak /foto I.Ć.

- Oglas -