Te je gladne godine maslina bila nezapamćeno neplodna, ali je Luce bila maksimalno plodna. Takav omjer kvantitete nakon devet mjeseci donio je na svijet Olivu. Luce je rodila u zoru, a dijete je kuma odnijela krstiti već na prvu jutarnju misu. Župnik je sumnjičavo pogledao tišikavo novorođenče, pomislivši kako će i prije nego što joj stavi znak križa otići u anđeoski zbor. Zato je požurio. -Koje će te ime dati malešnoj? -Maslinka!, kazala je kuma -Misusovo! Ko je čuo za to ime? Zašto Maslinka? -Jer se u maslinama začela!, objasnila je praktično. Velečasni je brzo pregledao katolički kalendar i našao dostojnu zamjenu. -Oliva! Po svetoj Olivi od Anagnija! Oliva znači maslina i lipše zvuči.
Rečeno učinjeno! Prva lokalna Oliva započela je svoj hod po mukama. Luce nadničarka začela ju je s bogatim težakom Antišom usred maslinade. Nije htio ni čuti za priznavanje očinstva, no da mu savjest bude malo čišća, na Olivu je prepisao neplodnu zemlju o koje je tuklo more. Taj komad mu nije vrijedio za ništa nego za kupanje ovaca nakon striženja u moru na svetogu Antu Kupavca.
Olivu su za služenje uzeli rođaci kod kojih više gladna nego sita, nije dugo izdurala. A onda se 50-ih i nakon velike trešnje 60-ih godina situacija po Olivu promijenila. Dotad mižerni komadi zemlje među škrijima na kojima je rastao samo matar i obitavale pantalene, pretvorili su se u zlata vrijedne lokacije na kojima su nikli pansioni. Mulica Oliva postala je pionirkom poslijeratnog turizma od čega nasljednici još i danas pune buštu.
Oliva je promislila -Sad kad me turizam rani, a najviše cimer fraj Švabe, red je da prominim ime i izbrišem tu nesritnu Maslinku-Olivu ispod koje sam se začela, a da ni kapi uja nisam imala! Krenula je u Matični ured i službenici objavila -Minjam ime! Sad ćeš me zapisat da više nisam Oliva, nego Cimerka! -Ajme šjora Oliva, iznebušila se matičarka -Pa di ćete se tako zvat? Cimer vam znači soba! -Baš zato!, bila je uporna -Švabe mi pune sobe i neka budem Cimer.
Činovnica je odmah zvala druga iz susjedne kancelarije koji je završio fratarsku gimnaziju da nađe neku zamjenu. -Pelegrinka!, ajn-cvaj je našao rješenje. -Od pelegrin šta znači hodočasnik, a turisti i jesu na svoj način putnici hodočanici! Zapisali su joj novo ime. Kasnije se Maslinka Oliva nesuđena Cimerka i konačno Pelegrinka dosjetila. -Hebi ga, pelegrinka još zovu i koštelu, pa sam opet ispala cablo! Ali neka! Boje da sam cablo sa kojega otpadaju ‘cimer fraj turisten’ nego di restu nesritne masline.
Nastavljamo pratiti put Luke Šesnoga, pionira domaćih turističkih djelatnika s kojim smo se upoznali u prošlom Kamarinu.
Da je vrag odnio šalu i da se kuha paprena ratna popara, Luka je primijetio krajem 30-ih godina. Najprije je krenulo s povećanim dolaskom austrijskih Židova kojima je ljetovanje bilo izlika za tranzit. Potom su talijanski turisti počeli izazivati zviždukanjem fašističke ‘Giovinezze’, kao da se kupaju na venecijanskom Lidu, a ne na makarskoj Donjoj Luci. Kulmen je bio kidanje zastave s kukastim križem s auta njemačkog turiste, zagriženog naciste, od strane mladog Torkara.
Krenuo je ratni kurbin pir, pa je turizam otišao u prdec.
Kupača je još i bilo, uglavnom u liku talijanskih vojnika u društvu ponekih Makarki koje nisu mogle odoljeti šarmu latinskih osvajača. Kasnije su po kazni nove vlasti fregale podove u hotelima Osejavi, Miramaru i Moskvi. Opet se sve smjestilo u nekakav povijesno-turistički kontekst.
Luka se aktivirao kao član Pokreta. Tu turizmu nije bilo mjesta, ako se ne računa ilegalno upućivanje boraca na duži boravak u Biokovo. Luki turizam nije izlazio iz glave niti u el-šatskom zbjegu. Kao ekonom često je odlazio u Kairo i tamo upijao detalje. -Vidi deva šta ih Arapi afitavaju za slikanje! Vako bi i mi mogli kad opet krene turizam. Deva po Porićima i Velikom Brdu nema, ali magarenja je uvik bilo! Upamtio je još niz detalja s vazda živog bazara u Kairu, te ih deponirao po škafetima možđana.
Doma ga je dočekala šprengovana riva i ruševine. No situacija se popravljala. Luki šesnom došla je direktiva iz Kotara da se hitno prihvati obnove turizma u okviru prilika. Usput mu je naglašeno da se ne zaboravi na one najpotrebnije. Stari su afitači žugali – Svaka čast borcima šta su nas oslobodili od okupatora! Ali meni je nikidan doša jedan Austrijanac i to poznati antifašista, a turist-borac ga je pribio kad je čuo di govori njemački. Doktor Juraković ga je jedva zakrpa!, tužila se Luki nekoć poznata iznajmljivačica. Luka joj je preporučio da čini kuco, jer će polako sve doć na svoje. Najprije je sve na svoje došlo 1948. kada je nezapamćeno brojna kolona ‘turista’ krenula brodskom linijom put Golog otoka. Karta je bila plaćena nesalomljivim povjerenjem u druga Staljina.
Poslije ‘Informbiro biroa’, stvari su krenule pravim putem, prema pravom Turist birou. Poslovični Putnik, mijenja nakon nekog vremena staro u novo ime.
Luka, turistički prvoborac, preuzima mjesto šefa. Kolektiv mu je bio živopisan, redom…
Drugarica Tomica koja se iskazala revnosna iznoseći objede kontra domaćeg klera i stanja u sakristiji. Jedva pismenoj, nije joj mogla biti povjerena značajnija funkcija od kuhanja kave i održavanja higijene. Potom gospon Fabijan, pristigao pod sumnjivim okolnostima iz Zagreba, nekoć trgovački putnik za uglednu kuću ‘Kastner und Ohler’.
Bavio se reklamom. Slijedi gđica Elza s diplomom nastavnika francuskog i klavira, zbog astme preseljena na more. Lupanje po pianu nije joj puno vrijedilo, ali znanje francuskog je dobro došlo. Tu se našao i gospodin Aleksej, belogardejski emigrant, koji je uz znanje ruskog bio i vrstan računovođa. Zatim Šime Mornarev, mlatimudan sa solidnim znanjem češkog, naučenog u praksi vodiča ženske čehoslovačke publike po Svetom Petru.
U odboru je sjedio šjor Pjero, ugledan građanin liberalnih nazora i za jednog buržuja sa začuđujuće dobrim moralno-političkim karakteristikama. I konačno drug Božo, zvani Šaržer, borac s najviše odlikovanja u Primorju. S ovakvom šarolikom bratijom Luki nije bilo lako. Najbolje će biti reproducirati jedan od radnih sastanaka za dočarati situaciju.
-Drugovi, započeo je sastanak Luka -Konstatiram da su svi prisutni, te predlažem drugaricu Elzu za zapisničara. Što se dalje događalo, iščitavamo iz zapisnika.
‘1. točka- Referirajući se na djelovanje druga Fabijana pri ponudi po radnim kolektivima Šumadije, drug Luka je iznio slijedeću kritiku -Veća količina sredstava namijenjena za reklamu nije donijela nikakvog ploda. Čak je otkazan i velik broj noćenja za novu sezonu. Reklamni letci nisu podijeljeni, a drugarske večeri nisu održane. U kontaktu s drugom iz Čačka doznao sam da letci nisu niti ponuđeni niti druženja organizirana. Održan je samo jedan kraći govor s pozivom na ljetovanje. U nastavku je drug Luka zatražio od Fabijana objašnjenje. Isti odgovara -Nisam bio u mogućnosti provesti reklamu kako sam trebao zbog loših vremenskih prilika, a sredstva namijenjena za letke uplatio sam za Dom djece palih boraca. Manji dio novca iskoristio sam za kupnju suhomesnatih proizvoda za čašćenje stranih delegacija! Luka je htio izreći sankciju uskraćivanjem plaće, no drug Božo je izjavio -Ako je za dicu palih boraca, neka je! Ovo su prihvatili i ostali, pa se sankcija neće izvršiti.
2. točka -Drug Luka preuzima riječ -Imamo informacija od kolega iz Čehoslovačke o ozbiljnim psihičkim smetnjama kćerke istaknutog kulturnog radnika iz Brna. Smetnje su se pojavile nakon prošlogodišnjeg razgledanja Svetog Petra u pratnji Šime Mornarova dok je djevojka kod nas ljetovala. Od tada se ona često noću budi uz krikove -Simone, obejmi me!, što bi u prijevodu značilo -Šimune zagrli me! Potom pada u groznicu s visokom temperaturom.
Na ovo je drugarica Tomica upala s neukusnom primjedbom -Ne viče ona -Obejmi me, nego objebi me!, te se počela cerekati, a smijehu se pridružila i većina prisutnih. Šime se obranio izjavom -Zaista sam vodio rečenu turisticu na Sveti Petar. Ona se jako uplašila kad sam joj objasnio da je tu nekad bilo groblje i od straha izricala riječi -Obejmi me, pa sam je morao zagrliti. Tomica je opet neprimjereno komentirala -Đava će joj bit! Obeji ti nju opet kad se dogodine vrati, pa će joj se kalat fibra! Tomici je izrečen ukor, te je prestala s upadicama.
3.točka- Predsjedavajući ističe potrebu dozvole naturističkom pokretu za neku od naših plaža. Naglasio je -Ja sam još u truloj kraljevini imao s ovim problema, no kako je vladala konzervativna klima ideja je propala. Danas je puno zainteresiranih turista koji bi se rado kod nas kupali bez kupaće opreme, ali se boje reakcije stanovništva i kidisanja, što im se već događalo u nekim ljetovalištima. Riječ je uzeo drug Pjero -Ja kao građanin svijeta širokih pogleda podržavam ideju. Mislim da bi netko od naših ljudi trebao pokazati svojim primjerom kako je kupanje bez odjeće prirodno.
Time bi se i strani kupači ohrabrili, te nam još dobro platili! Nudim se za dobrovoljca, no potrebna je i jedna ženska osoba kako bi stvar uspjela. Tajnim glasovanjem je drugarica Tomica dobila većinu glasova, uz jedan glas za drugaricu Elzu. Ona je burno reagirala -Neću da me svit gleda golu! Imam noge na bocune i spuštenu guzicu! Di ću takva? Drug Pjero joj je objasnio da naturizam ne propagira ljepotu nego zdravlje, na što je ona odgovorila -Hebi ti to! Svak se oće mašit za mlado i lipo, nikome nije drago staro i opuzlo! Drug Božo Šeržer je prekinuo prepirku -Tomice ti znaš ko te zaposlio! Boje ti se skinit gola za šolde, nego ostat gola jer bez posla nećeš imat šoldi ni za mudante! Nakon ove kritike nevoljko je pristala.
Točka razno -Izrečena je kritika drugu Alekseju zbog anonimnih dojava kako uznemiruje turiste iz prijateljskih zemalja Istočnog bloka pozivajući ih na zajedničko slušanje Glasa Amerike u njegov stan. Za sada je drug Aleksej samo opomenut zbog stručnog vođenja računovodstva, ali mu se ovakvi incidenti ubuduće neće tolerirati.
Razmotren je prijedlog drugarice Elze o davanju koncerta stranim turistima. Drug Božo na to pristaje samo ako u repertoar budu uvršteni i napjevi iz NOB-a. Drugarica Elza odgovara da taj program nije u stanju izvesti, jer nema odgovarajućeg notnog materijala. Drug Božo na prijedlog župne crkve pristaje na vođenje turista u razgledanje sakralnih objekata uz uvjet da se istima prezentiraju i sve spomen ploče iz antifašističke borbe, te iz crkve uklone škrabice za milodare župi.
Razmatrana je i molba za primanje u radni odnos Marijete V. koja je odličan poznavatelj njemačkog i talijanskog jezika. Opet se ubacio drug Božo Šaržer s primjedbom -Da šta će nego znat kad je cili rat odala s Nijemcima i Talijanima. Tomica je nadodala -Da je s ustašama znala bi samo rvatski!, izrečena joj je opomena pred izbacivanje. Predsjedavajući je naglasio da nam je nužno potreban poznavatelj ova dva jezika, pa je i drug Šaržer konačno pristao.
Izrečen je i problem neukusnog vabljenja gostiju, posebno jedne starije sugrađanke što je u dnevnoj štampi opisao poznati novinar. Ona mu je makar stara i oronula namigivala i nudila smještaj koketno pjevajući šlager ‘Kakav je takav je, drži ga ne daj ga jer je muškarac’. Objavljeni članak je bacio ljagu na makarski turizam, te je spomenutoj zabranjen pristup agenciji. S ovom točkom sastanak je zaključen.’
Tako je nekako bilo. Dragi pratitelji Kamarina, ako nećete svemu vjerovati niste falili, ako pak ničemu nećete povjerovati onda ste falili još više.
Luka Šesni je nakon svakog sastanka dobivao koban napad migrene, te gutao na šake Bayer aspirina. Da je znao što će ga još u dugogodišnjoj karijeri dočekati, popio bi ih cili bigunac.
Sezona još nije kako treba ni počela, pa se ni turistički Kamarini još nisu pravo ni zalaufali. I da ne bude zabune: ‘Svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima je slučajna.’ Voli autor redaka Kamarin, ali skandale nikako!
Piše Marino Srzić/ foto privatni album
